Na samom kraju Radićeve ulice, na prostoru između velikog industrijskog kompleksa paromlina Union i osječke Plinare, u nizu od šest kuća nalaze se i dvije secesijske katnice. Veća je katnica sagrađena po narudžbi Ilone Lucić koja je projektiranje i izgradnju kuće povjerila mladom osječkom graditelju Anti Slavičeku. Slaviček je tijekom ljeta 1904. osmislio vrlo funkcionalni tlocrtni raspored kuće s četiri vrlo funkcionalna stana, te bogato ukrašeno pročelje s dva balkona ograđena kovanim željeznim ogradama. Završne je nacrte graditelj zgotovio u rujnu, dok ih je Građevni odbor Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka odobrio 17. prosinca 1904. godine.

Prema podacima iz 1911. godine, kuća Lucić ima 17 soba, četiri kupaonice, četiri kuhinje i 18 nusprostorija organiziranih unutar tri četverosobna i jednog peterosobnog stana. U stanove se iz hodnika ulazi u prostrano predsoblje koje je osvijetljeno ostakljenim vratnicama balkona okrenutog dvorištu. Iz predsoblja jedna vrata vode u salon okrenut prema ulici iz kojeg se dalje ulazi u spavaću, također prema ulici orijentiranu, sobu s balkonom. I spavaće se sobe ulazi u kupaonicu koja se osvjetljava i ventilira preko svjetlarnika u kojeg su okrenuti i prozori zahoda i ostave. Najveći stan na katu ima i sobu više koja je okrenuta prema ulici, a nalazi se iznad samog ulaza u kuću. Iz blagovaonice vrata vode u mali hodnik iz kojega se granaju prostorije gospodarskog trakta stana - zahod, ostava i kuhinja. U kuhinju se osim iz poveznog hodnika s blagovaonicom može ući i preko balkona, kako posluga ne bi ometala obiteljski život ukućana, te je zasebnim stubištem bila povezana s prizemljem. Ovakvom je organizacijom prostora ukućanima bila osigurana maksimalna udobnost i obiteljska intima, a posluzi neometano obavljanje svih vrsta kućanskih poslova neovisno o dobu dana i ritmu života obitelji kod koje su radili. Pročelje kuće Lucić ističe se među osječkim kućama secesijskog razdoblja zbog dviju slika s motivima ruža penjačica koje su izvedene od oslikanih keramičkih pločica, a koje obavijaju balkonska vrta prvoga kata. Keramičke su pločice s motivom ruža penjačica izvedene u tvornici Zsolnay u Pečuhu s kojom je graditelj Ante Slaviček višekratno poslovno surađivao.

Prema našim saznanjima, u ovoj se kući 18. ožujka 1906. godine rodio Oskar Neumann, kipar svjetskoga glasa poznatiji kao Oscar Nemon (Osijek, 18. ožujka 1906. - Oxford, 13. travnja 1985.). Ime Oscar dala mu je majka Eugenia Neumann, rođena Adler, prema obiteljskoj legendi, po konju Oskaru čije je ime izvikivao vozač konjskog tramvaja u trenucima mukotrpnog porođaja. Ispred ove kuće prolazila je, kao i danas, tramvajska linija Kolodvor - Glavni trg. Kao kuriozitet treba istaknuti da je u istoj toj kući nekoliko desetljeća kasnije svoje djetinjstvo i mladost proveo, u jednom od dvaju stanova na prvom katu, svestrani hrvatski umjetnik, akademik Zlatko Bourek (Požega, 4. rujna 1929. - Zagreb, 11. svibnja 2018.).



Obojicu umjetnika povezuje činjenica da su bili Židovi, da su se bavili kiparstvom, te da su svojim umjetničkim radom stekli svjetsku slavu i čovječanstvo obogatili značajnim djelima iz svih domena svoga stvaralaštva. Kipar Nemon ovjekovječio je sjajnim skulpturama mnoge slavne ličnosti, od Sigmunda Freuda, preko Winstona Churchilla do engleske kraljice Elizabete II., a Boureka ćemo među ostalim pamtiti po slikama, lutkama, skulpturama, ilustracijama, animacijama i scenografijama, a osobito po scenografiji crtanog filma profesor Baltazar. Djela Oscara Nemona u rodnom Osijeku mogu se vidjeti u Parku Oscara Nemona, na gornjogradskom Židovskom groblju, te u fundusima Muzeja Slavonije, Muzeja likovnih umjetnosti i Židovskoj općini Osijek. Još ovaj tjedan u Muzeju Slavonije, na izložbi Zbirka skulptura i natpisa Muzeja Slavonije, može se vidjeti jedno od prvih Nemonovih umjetničkih djela, Autoportret u ateljeu, nastalo prije sto godina, još za vrijeme njegovog gimnazijskog školovanja u Osijeku 1923. godine.