Unutar bloka kuća kojim dominira secesijska trokatna poštanska palača, sagrađena 1912. prema projektu budimpeštanskog arhitekta Istvána Bierbauera, nalazi se dimenzijama znatno skromnija elegantna katnica. Sagrađena je na zapadnoj strani poštanskog bloka u onodobnoj Teretnoj, a poslije Beogradskoj ulici, koja danas nosi ime Ulica kardinala Alojzija Stepinca. Nastala je u razdoblju između dva svjetska rata, što nam govori način oblikovanja pročelja, koje nosi stilska obilježja art decoa.

Vlasnik kuće bio je mladi osječki odvjetnik, dr. Stjepan Hefer. Do izgradnje kuće Heferov se odvjetnički ured nalazio u Desatičinoj ulici, danas Ulica Hrvatske Republike. U osječkom adresaru iz 1929. stoji da odvjetnik Hefer stanuje u Beogradskoj ulici 3, a nadalje mu se kao adresa stanovanja ističe adresa Beogradska 19, što odgovara poziciji današnje kuće. Prema načinu oblikovanja pročelja projektno autorstvo mogli bismo pripisati osječkom arhitektu Vladoju Aksmanoviću, koji se od 1922., promijenivši svoje ime i prezime iz Viktor Axmann, potpisivao kao Aksmanović. Arhitekt Aksmanović u međuratnom je razdoblju vodio zajedničku graditeljsku tvrtku "Aksmanović - Malin - Rožić/arhitekt i graditelji", čije je sjedište bilo u Aksmanovićevoj kući u Strossmayerovoj ulici.

Ova se katnica, kuća Hefer, prostire na četiri etaže, od podruma, koji se nalazi pod gotovo cijelom kućom, preko prizemlja i kata, do tavana. Unutrašnjost stubišta bila je obložena drvenom oplatom. Prizemni stan ima dvije sobe okrenute ulici, a stan na katu ima jednu sobu više. Pročeljem dominira, i daje mu neodoljiv šarm, trostrani erker s plitkom, limom prekrivenom polukupolom, koji se nadvija nad izrazito uskim i visokim ulaznim vratima. Ulaznu os kuće dodatno naglašava atika koja blago uzdiže liniju krova nad erkerom. Vratnice veže izvedene su od drva i gornje su klade ispunjene mutnim staklom, koje je zaštićeno kovanom rešetkom izvedenom u skladu s oblikovanjem pročelja kuće. Četiri podrumska prozora s kovanim geometrijski oblikovanim rešetkama grupirana su u dva para i pozicionirana ispod trokrilnih prozora prizemlja i prvog kata. Izvorna stolarija prozora nije sačuvana, nego je zamijenjena plastičnom, čime se izgubio potpuni sklad izvornog pročelja.

Vlasnik kuće, osječki odvjetnik, dr. Stjepan Hefer, bio je svestrano angažirani Osječanin, koji je u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske obnašao brojne važne funkcije na lokalnoj i državnoj razini. Zbog toga je nakon propasti NDH emigrirao u Južnu Ameriku. Njegova mu je imovina u novoj državi bila oduzeta, kao i velikom broju građana, te je postala državno vlasništvo. U početku je kuća korištena kao kuća za stanovanje, a poslije je postala uredska zgrada pošte, čemu je služila do prije nekoliko godina. Posljednjih nekoliko godina nuđena je u najam i bila na prodaju, a odnedavno je u njoj otvoren odvjetnički ured, čime je ponovo dobila dio svoje izvorne namjene. Ova nevelika kuća u okruženju goleme secesijske poštanske palače, i poslije joj prigrađene zgrade telekomunikacijskog centra, čije je pročelje u cijelosti minimalističko, djeluje još skromnije i ljepše.