Datum objave: 2. kolovoza, 2021.
Slojevit arhitektonski i urbanistički razvoj osječke Tvrđe, najstarijeg
sačuvanog dijela grada Osijeka, danas pokušavamo što bolje zaštititi i staviti u
funkciju građana grada Osijeka i njihovih, sve češćih, gostiju. Riječ je o
baroknom gradu dvojne namjene. Civilni su gradski sadržaji bili okruženi vojnim
sustavom građevina i kompleksnom zvjezdolikom fortifikacijom ustrojenom u
nekoliko dubinskih slojeva. Od kraja 17. stoljeća kada je, 1687., grad oslobođen
od osmanske vlasti, započet je sustavan rad na pojačavanju najslabijih točaka
srednjovjekovnih zidina koje su zadržali i kasniji osmanski osvajači. Nove su
barokne gradske zidine bile prilagođene suvremenom načinu ratovanja, a prilikom
njihove izgradnje dio je srednjovjekovne, i orijentalne fortifikacije, bio
fizički zatrpan i tako uklopljen u suvremeni sustav obrane grada.
Na
taj je način barokna složena fortifikacijska struktura izgrađena pečenom ciglom
inkorporirala i kamene srednjovjekovne zidine koje su u svojoj građevnoj
strukturi sadržavale ostatke rimskih kamenih sarkofaga, stela, žrtvenika,
stupova, kapitela i drugih kamenih ostataka nekoć moćnog rimskog grada Murse
koji se nalazio nešto istočnije od Tvrđe. Na simboličan je način tako u zidinama
baroknoga grada integrirana njegova gotovo dvotisućljetna urbana materijalna
kultura. O tragovima rimskih kamenih natpisa u zidinama srednjovjekovnog, a
kasnije i orijentalnog grada Osijeka govore i zapisi pojedinih putopisaca, a
njihovi su tragovi ponegdje vidljivi i danas u temeljima najstarijih tvrđavskih
građevina.
Tvrđavska je fortifikacija, od kraja 17. stoljeća kada je
započela njezina izgradnja, do početka 20. stoljeća, kada je započelo i dovršeno
njezino rušenje, određivala parametre razvoja cijeloga grada Osijeka i zbog toga
Osijek ima izduženu urbanističku strukturu. Zbog preuređenja tvrđave svi su
starosjedioci Osijeka bili preseljeni iz Tvrđe nešto uzvodnije gdje je 1692.
godine formiran Gornji grad, a nešto nizvodnije 1698., naseljavanjem
stanovništva iz baranjskih ritova, Donji grad. Sva su tri dijela grada
funkcionirala samostalno gotovo do kraja 18. stoljeća, kada su se, napokon, 2.
prosinca 1786. ujedinila u jedinstveni grad Osijek. Tim je činom Osijek postao
najveći grad u onodobnim Kraljevinama Slavoniji i Hrvatskoj što je i ostao sve
do sredine 19. stoljeća kada mu je, ujedinjenjem Kaptola i Gradeca, prvenstvo
preuzeo Zagreb. Novoformiranim je gradskim četvrtima bilo onemogućeno fizičko
širenje prema prirodnom središtu, Tvrđi, pa su se urbane strukture Gornjeg i
Donjeg grada protezale uz rijeku Dravu prema daljnjoj periferiji. Tvrđa kao
jedini utvrđeni dio grada Osijeka odredila je, zabranom izgradnje oko tvrđavskih
zidina, razdvojenost gradskih dijelova, a ta je zabrana potrajala sve do pred
sam kraj 19. stoljeća kada je i službeno, 1881. godine, prestala vojna funkcija
osječke tvrđave. Tim je aktom omogućena izgradnja grada na širokom praznom
prostoru, koje je puna dva stoljeća bilo pod neposrednom vojnom upravom, što je
rezultiralo sustavnom izgradnjom čitavih blokova građanskih kuća s pročeljima
oblikovanim u stilu historicizma, secesije i moderne arhitekture, a nakon
završetka Drugog svjetskog rata i socrealističkih nebodera u neposrednoj blizini
glavne povijesne jezgre Tvrđe. Osječka je Tvrđa kao civilno-militarni grad
odredila ne samo urbanistički razvoj grada Osijeka nego je postala i prvi grad
takve vrste u sustavu obrane jugoistočnog područja Austrijskog carstva u
baroknom razdoblju.
SREDNJOVJEKOVNI ARHITEKTONSKI SPOMENIK
Rušenjem baroknih gradskih zidina
nakon završetka Prvog svjetskog rata na vidjelo su izišli zanimljivi primjeri
srednjovjekovne i osmanske arhitekture. Polukružna kula koja je štitila
jugozapadni dio srednjovjekovnog, i osmanskog, grada Osijeka, iskopana je iz
nasipa na mjestu razgrađenog IV., tzv. Josipova bastiona, rijedak je sačuvani
srednjovjekovni arhitektonski spomenik u gradu Osijeku. Nedavnom, ne prvom,
restauracijom ostataka obrambene kule srednjovjekovnog Osijeka nastavlja se
diskretno podsjećanje na kontinuitet urbanističkog razvoja našega
grada.