Izdužena samostojeća jednokatnica današnjeg Doma Hrvatskog radiše u Zagrebačkoj ulici izvorno je bila projektirana kao Šegrtski dom. Najveći je broj projekata za njezinu gradnju nastao 1928. godine u uglednom osječkom graditeljskom atelijeru Aksmanović-Malin-Rožić, u kojemu je glavnu ulogu imao arhitekt Vladoje Aksmanović, poznatiji kao Viktor Axmann.

Zahvaljujući brojnim nacrtima ove zgrade, sačuvanim u Državnom arhivu u Osijeku, možemo pratiti razvoj ideje od 1927., kada su nastali prvi tlocrti svih etaža doma, preko 1928. do 1929., iz kojih potječe najveći broj nacrta u sklopu kojih su tlocrti svih etaža, od suterena do mansarde presjeci zgrade, pročelja, stubišta, detalja ulaznog stubišta, stolarije, ograde, do projekta kotlovnice i sustava centralnog grijanja. Nakon završetka izgradnje u završnom je vijencu glavnog pročelja postavljen natpis “NAUČNIČKI DOM”, uz koji su sa svake strane postavljene karakteristične slobodnozidarske trotočke. Inicijativu za gradnju Doma pokrenula je osječka Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju za vrijeme gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla. Svrha gradnje Šegrtskog doma bila je u Osijek na školovanje privući i siromašnije talentirane mladiće iz šire okolice koji bi se školovali za različita obrtnička zanimanja i trgovce. Osječka je Komora još tijekom gradnje zgrade odlučila da će novosagrađeni internat, Šegrtski dom, besplatno ustupiti Hrvatskom radiši kao svoj doprinos u povodu 75. obljetnice djelovanja Trgovačko-obrtničke komore. Hrvatski radiša bio je najpoznatije hrvatsko gospodarsko i socijalno društvo osnovano s ciljem obrazovanja siromašnih mladića u obrtništvu i trgovini. Društvo je utemeljeno 1903. godine kao Hrvatsko društvo za smještanje naučnika u obrt i industriju, a Pravila društva odobrena su od Zemaljske vlade za vrijeme bana Teodora grofa Pejačevića. Godine 1913. ovo društvo mijenja ime u Hrvatski privrednik, a od 1917. nosi ime Hrvatski radiša. Osječka je podružnica Hrvatskog radiše osnovana 26. listopada 1917., a 1920., također u Osijeku, osnovana je i Podružnica za Virovitičku i Srijemsku županiju, te Baranju. Broj pitomaca u Osijeku konstantno je rastao, tako da je u kolovozu 1940. Središnja uprava Hrvatskog radiše na 99 godina preuzela osječki Naučnički dom od Trgovačko-industrijske i obrtničke komore u Osijeku. U to je vrijeme Hrvatski radiša u Osijeku imao 530 članova, a glavna im je briga bila skrb o internatu, čije je opremanje znatno financirala Središnjica.