Na potezu između barokne Tvrđe i željezničke pruge, koja je Osijek dvama putovima, mostom preko Drave i skelom preko Dunava, povezivala s Budimpeštom i Bečom, nastao je, osobito nakon rušenja gradskih zidina, široki prostor pogodan za gradnju i urbanističko povezivanje Gornjega i Donjega grada. Središnja je ulica nove transverzale postala današnja Vukovarska, oko koje je, osobito između dva svjetska rata, nastao niz poprečnih ulica sagrađenih s jedne strane prizemnicama, a s druge strane jednokatnicama i dvokatnicama.

Na sjeverozapadnom uglu Vukovarske ulice i Ulice Otokara Keršovanija nastala je od 1939. do 1941. godine jedna od najreprezentativnijih građanskih kuća iz tog, međuratnog, razdoblja koji karakterizira art deco i internacionalni stil. Svojim položajem, volumenom, razvedenošću pročelja, predstavlja reper ovog dijela grada. Dao ju je, u nizu prethodno sagrađenih vila na tom potezu, sagraditi osječki ljekarnik mr. ph. Franjo Helfrich. Franjo Josip Helfrich rođen je u Osijeku 22. kolovoza 1903. godine kao sin Jakoba i Terezije rođene Ileš. Oženio se 3. listopada 1926. Osječankom Olgom Rottmann s kojom je imao kćer Vlastu. Projektiranje svoje kuće povjerio je mladom arhitektu Ljudevitu Pelzeru. Ljudevit Pelzer rođen je 19. lipnja 1912. u Zagrebu, pučku školu i Realnu gimnaziju pohađao je u Osijeku, a arhitekturu je studirao na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirao 30. lipnja 1936. Najkvalitetniji je dio njegova arhitektonskog opusa nastao u Osijeku u razdoblju od 1937. do 1941. godine, kada se seli u Zagreb, gdje za vrijeme NDH preuzima poslove u Ministarstvu narodnog gospodarstva i kasnije u Ministarstvu unutrašnjih poslova.Prema Vukovarskoj ulici kuća je katnica, s izrazito visokim prizemljem, a prema Keršovanijevoj je ulici dvokatnica. Podrum ispod cijele kuće ima velike prozore i sadrži uobičajene podrumske sadržaje onoga doba uključujući, čak dvosobni, stan hausmajstera. Cijelim se prostranim prvim katom kuće protezao funkcionalni stan kućevlasnika, obitelji Helfrich. Jednako velik stan u prizemlju i mali stan na drugom katu bili su namijenjeni iznajmljivanju. Prije useljenja u novu kuću u Gornjem gradu ljekarnik Franjo Helfrich stanovao je u vlastitoj kući u donjogradskoj Zmaj Jovinoj ulici, a radio je u ljekarni “Sveti Stjepan“ koja je bila u vlasništvu mr. ph. Milana Fištera na donjogradskom Trgu bana Josipa Jelačića.Najveći poznavatelj Pelzerova osječkog arhitektonskog opusa, arhitekt Miroslav Pavlinić za ovu kuću ističe kako je kvalitetno rješenje izgradnje na uglu dviju ulica na potpuno moderan način tako da se kuća postupno uvlači od ugla, čime se formira predvrt čija ograda postaje sjecište građevinskih pravaca dviju ulica. Također naglašava da se takvom raščlambom kuća izvrsno prilagodila nizu ugrađenih zgrada duž Vukovarske ulice i prema potezu slobodnostojećih vila u Keršovanijevoj ulici, te da je dodatnom plastikom u arhitektonskoj kompoziciji s pomoću vitkih stupova i lebdećih balkonskih ploča te stubišnim prozorima nastao izuzetan ekspresionistički izraz, pri čemu su velike žbukane plohe pročelja raščlanjene okomitim i vodoravnim linijama u žbuci. I povjesničar umjetnosti Vlastimir Kusik značenje ove kuće sažeo je riječima: “Znalci arhitekture znaju autora zgrade, isto kao što znaju urbanističku, arhitektonsku i funkcionalnu vrijednost zgrade. Neskrivena umjetnička ljepota tog arhitektonskog moderniteta nekada je bila amblematičnim znakom grada.“