Datum objave: 31. kolovoza, 2020.
Na južnoj su strani glavnog tvrđavskog trga sagrađene četiri barokne katnice
koje su s vremenom mijenjale svoj izgled. Niz s istočne strane počinje, danas
gotovo ruševnom i znatno destruiranog pročelja, kućom baruna Kallanecka, nakon
koje je kuća baruna Marka II. Pejačevića, zatim kuća ljekarnika Pokornyja, u
kojoj je 1862. rođen violinski virtuoz Franjo Krežma, te na zapadnoj strani niz
završava kućom baruna Ivana Pejačevića na čijem se katu u uglovnoj niši nalazi
kip Bogorodice Bezgrješne.
Pejačevići su ugledna obitelj koja se na područje Austrijskog Carstva
doselila iz Bugarske, prvo u Pécs, a oko 1704. u Osijek. Dvojica su braće, Marko
II. i Ivan Pejačević, postala vlasnici dviju kuća na glavnom trgu najvećeg grada
u Slavoniji, današnjem Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi. Marko II. barun Pejačević
sa suprugom Anastazijom Tomagyonović imao je više djece, od kojih su mnoga umrla
u djetinjstvu. Njihov je sin Josip II. Pejačević naslijedio ovu tvrđavsku kuću
nakon majčine smrti 1729. godine, a njegova su djeca, baruni Žigmund, Karlo i
Antun, utemeljitelji triju obiteljskih loza ove iznimno značajne slavonske
plemićke obitelji s pridjevcima Retfalački, Našički i Virovitički.Barun Marko
II. Pejačević i njegova supruga barunica Anastazija pokopani su u kripti osječke
franjevačke crkve, a njihova se jednostavna nadgrobna ploča izvedena od
ružičastog šikloškog mramora, koju je podigao sin 1766. godine, nalazi u
deambulatoriju crkve ugrađena nad ulazom u kriptu.Nakon smrti baruna Josipa
Pejačevića 1787. kuću je naslijedio drugorođeni sin Karlo barun Pejačević od
kojeg se širi našička grana obitelji Pejačević. Nakon njegove smrti 1815. kuću
je nasljedio sin Vincent koji je njezinim vlasnikom bio samo pet godina. Umro je
1820. godine, a kuću su od njega naslijedile supruga i malodobna kći Katarina
grofica Pejačević, kasnije udana Schaffgotsch. Kako je grofica Katarina imala
samo deset godina u trenutku očeve smrti, a tri godine kasnije umrla joj je i
majka, Ilma Marija rođena grofica Batthany, dodijeljen joj je skrbnik. Skrbnikom
joj je postao zamjenik župana Virovitičke županije Ivan plemeniti
Szalopek.Današnje kasnohistoricističko pročelje kuće nastalo je preuređenjem
nakon 1900. godine. Staro jednostavno barokno pročelje koje se visinom nije
isticalo u nizu susjednih kuća početkom 20. stoljeća je zamijenjeno bogato
profiliranim historicističkim i nadograđeno je kako bi nadvisilo okolne kuće.
Izvorni kameni barokni dovratnici ulaznih vrata također su zamijenjeni novima,
kao i stara puna barokna kapija koju je zamijenila moderna prozračna s rešetkama
na ostakljenim dijelovima vratnica. Nad zaglavnim kamenom je grbovno polje u
kojemu su uklesani inicijali "M. K." što su inicijali Mirka Kolčića, poznatog
osječkog mesara i suvičara koji je oko 1930. postao vlasnikom Pejačevićeve kuće.
U dvorišnjim je gospodarskim zgradama Kolčić imao organiziranu cjelokupnu
proizvodnju uključujući i sušenje kobasica, te drugih suhomesnatih
specijaliteta. Zgrada koja je služila kao sušara za meso još je uvijek očuvana,
kao i druge zgrade koje su korištene u proizvodnom procesu.
NAPIS S NADGROBNE PLOČE
Tekst s mramorne nadgrobne ploče baruna Marka II. i barunice Anastazije
Pejačević, rođene Tomagyonović, u deambulatoriju franjevačke crkve, u prijevodu
dr. Stjepana Sršana s latinskog jezika glasi:
“ONE KOJE OVAJ KAMEN POKRIVA /
I SAD SPAJA ISTA BRAČNA ODAJA. / ONI BIJAHU SVOGA RODA PREDRAGA SLAVA / NAIME
OVDJE LEŽE / MARKO I ANASTAZIJA, / BARUNI PEJAČEVIĆ / PO RODU, / A PO PODRIJETLU
SLAVNI, / KOJIMA, / DA BI DUGO DRŽALA USPOMENA, / POSTAVLJEN JE U ZNAK SJEĆANJA,
/ MRAMORNI KAMEN / 1766. GODINE”