Datum objave: 29. travnja, 2019.
Visokoprizemnu vilu Knopp u Adamovićevoj ulici 2 dao je za svoju suprugu
Tereziju sagraditi osječki liječnik i gradski fizik, dr. Ferdo Knopp. Vila je
sagrađena na kraju dvorišta njihove katnice, u produženoj Kapucinskoj ulici, jer
je novom parcelacijom neizgrađenih gradskih površina na kraju njihova dvorišta
nastala nova ulica.
Dr. Ferdo Knopp vilu je, na ime svoje supruge Terezije, dao sagraditi u
vrijeme kada je imao gotovo sedamdeset godina. Projektiranje je povjerio
osječkom graditelju Anti Slavičeku, koji je osmislio neveliku šarmantnu, ali
nepretencioznu, samostojeću kuću s predvrtom. Projekt vile nastao je u
Slavičekovu birou 11. srpnja, a odobren je od Poglavarstva slobodnog i
kraljevskog grada Osijeka 29. srpnja 1905. godine. Nacrt pročelja Slaviček je
zaokružio secesijski stiliziranim viticama, na čijim su spojevima listovi
lopoča.
Nakon smrti dr. Ferde Knoppa u prosincu 1921. vilu je kupio sin
osječkog veleindustrijalca pokućtva, Josefa Povischila, Rudolf Povischil, koji
ju je 1922. dao preurediti. Prema pričanjima starih Osječana, bio je
ekscentrična osoba sklona nepodopštinama i često je, navodno, u toj vili
organizirao raskalašena tulumarenja.
Rudolf Povischil bio je i veliki mecena
osječkom umjetniku Josipu Leoviću, koji je u Povischilovu prostoru imao i svoj
umjetnički atelijer. Mnoga se Leovićeva kiparska djela većih dimenzija i danas
nalaze na pustari Ankin-dvor, gdje podsjećaju na ugođaj ladanjskog života starih
osječkih obitelji u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Nakon završetka
Drugog svjetskog rata imovina Povischilovih, kao i većine drugih Osječana,
konfiscirana je, a članovi obitelji završili su u logoru. Iz kolekcije umjetnina
Rudolfa Povischila konfiskacijom je u Muzej Slavonije prispjelo 26 slika i 16
skulptura koje su većinom, nakon osnutka osječke Galerije likovnih umjetnosti
1954. godine, postale sastavnim dijelom nove muzejske ustanove, današnjeg Muzeja
likovnih umjetnosti.
Vila je danas u funkciji sjedišta osječkog Udruženja
obrtnika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, koja je ponovo ustrojila svoje
djelovanje 1965. godine, o čemu svjedoči mramorna spomen-ploča. Pločom je
naglašena zahvalnost osnivačima Kluba osječkih zanatlija: Nikoli Szegeu, Franji
Mađareviću, Ivi Stjepanoviću, Šarloti Jazić, Fredu Legradiću, Dragomiru Zajicu,
Vinku Mandiću, Mirku Peštancu, Franji Škarici, Josipu Diguli, Jaši Pavelu,
Elizabeti Marinov, Simonu Krasniću i Petru Peroliju koji su 7. ožujka 1965.,
prvi u Hrvatskoj, obnovili rad Obrtnog zbora Osijek kao komorske obrtničke
organizacije.
Ova je šarmantna secesijska vila u svojoj povijesti proživjela
više pregradnji, nadogradnji i preuređenja, ali je u cjelini sačuvala izvorne
secesijske stilske odlike i maštovite frizove i kapitele izvedene u štuku.
POVISCHIL - STRASTVENI KOLEKCIONAR UMJETNINA
Rudolf Povischil bio je i
strastveni kolekcionar umjetnina, pa je ova vila u međuratnom razdoblju bila
svojevrsna privatna galerija s djelima osječkih umjetnika Josipa Leovića, Petra
Orlića, Vladimira Filakovca i Ivana Reina, te kapitalnim djelima austrijskih i
njemačkih slikara simbolizma i secesije Albina Egger-Lienza, Karla Wilhelma
Diefenbacha, Ernsta Stöhra, koji je u zbirci bio zastupljen s čak pet slika, i
drugih umjetnika.