Datum objave: 5. listopada, 2018.
Ovih je dana u središtu Vinkovaca, na početku Ulice bana Jelačića, svečano
otvoren Art club koji su pokrenuli i doslovce svojim rukama i uz pomoć
prijatelja uredili nakon godinu dana rada Šima Jovanovac i slikar Ivan Lončar
Žan. U ovoj prigodi nije uopće otrcana fraza reći da je klub svečano otvoren jer
svečano je zaista i bilo – kako ispred, gdje se i prije početka otvaranja
odvijao zanimljiv glazbeni program, tako i u samom klubu, gdje su bili kratki,
uglavnom pozdravni govori i kratki glazbeni programi raznih usmjerenja. Meni je
najsvečanije i najljepše bilo to što sam mogao vidjeti neke ljude koji su
također nekada davno (evo sada računam i vidjeh da je to bilo prije skoro pola
stoljeća, točnije, prije 45 godina!!?) otvarali klubove gdje bi se okupljali
mladi – tada je to bila omladina, a danas mladež.
Među njima je i
Želimir Babogredac, vlasnik Croatia Recordsa, koji je odvojio od svog vremena i
došao u Vinkovce s porukom kako je njegov naraštaj isto tako otvarao klubove -
neki su preživjeli, neki nisu. Babogredac je prvi vinkovački DJ koji je, koliko
znam, prvi disco club otvorio u Domu omladine, gdje sam i sam kao srednjoškolac
nižih razreda otkrivao slasti života i spoznao kako ima života i izvan kuće i
škole.
Mrak i omladinke
Kada sam kao srednjoškolac
počeo izlaziti, obvezno je bilo subotom (možda i nedjeljom!!?) navratiti u
Omladinski, gdje je Želimir Babogredac vodio disco večeri i gdje si mogao čuti
sve što je svježe na hrvatskoj, a posebno na europskoj i svjetskoj glazbenoj
sceni. Nismo dolazili samo zbog glazbe već i zbog prilike za pronaći srodnu dušu
jer ples, onaj koji se pleše pripijen uz omladinku, uz laganu glazbu i koji ja
jedino znam koliko-toliko skladno otplesati, pružao je šansu za kratki dogovor
za "izaći malo na zrak", čime je pola ljubavne predigre apsolvirano, a tada
svatko prema svojim sposobnostima i mogućnostima! Disco klubom smo nazivali
zamračenu prostoriju s tu i tamo nekim reflektorom, od kojih su se neki i
okretali (one svijetleće kugle obješene o strop doći će kasnije, u 80-ima) i
gdje je treštala domaća i strana glazba s LP ili singl ploča koje je DJ stavljao
prvo na jedan, poslije i na dva gramofona [F1] [F2], ali bez današnjih
bizarnosti okretanje ploče unatrag.
Kada dobro promislim, prvi put sam bio u
disco klubu u nekadašnjem Oficirskom domu na uglu Zvonimirove i Dalmatinčeve, u
dvorani na katu. Te zgrade, kao i one gdje je bio Omladinski dom, danas više
nema. No to nije dugo trajalo jer su vojne vlasti procijenile kako bi se strop,
zbog vibracija izazvanih plesanjem, mogao urušiti pa su omladinu izbacili iako
su svi znali da je pravi razlog to što vojska nije htjela puštati civile u
zgradu u kojoj je, osim gostionice i velike ljetne terase kluba gdje su oficiri
igrali šah i jedan drugome evocirali uspomene, bilo tko zna što još što nije za
svačije oči i uši. Ništa nas ne smije iznenaditi!
Podrumska ilegala
Nekoliko puta sam bio u
improviziranom discu u Mjesnoj zajednici u tadašnjoj Ulici Moše Pijade, a
današnjoj Bana Jelačića, malo prije kružnog toka s lijeve strane. Taj je prostor
još čitav, ali zatvoren i ne koristi se. U mnogim stambenim zgradama, u
zajedničkim podrumskim prostorijama mladi su otvarali ilegalne disco klubove,
prodavala se piva i rakija (po klupskim cijenama) i nisu bili dugog vijeka jer
bi stanari pozvali narodnu miliciju na intervenciju. U današnjoj zgradi
Folklornog ansambla Lisinski, u Ulici hrvatskih žrtava, nekada davno bio je Klub
prosvjetnih radnika i tu su prosvjetni radnici provodili večeri, čitali novine,
kartali, igrali šah i pili po cijenama puno nižima od onih u gostionicama i
restoranima.
Na otvaranju Art cluba sretoh, naravno, i Ivana Lončara Žana,
hrvatskog slikara, i prisjetih se anegdote iz kasnih 60-ih kada je Žan u svom
Otoku, gdje je pokrenuo i prvi rock-bend, otvorio prvi disco u kojemu prvih dana
i nije bila velika gužva. Kada ga je prijatelj upitao dolaze li mladi i ima li
izbacivača, Žan mu odgovori: "Kako je počelo, prije ću trebati ubacivača!"
Želim Žanu i Šimi da ne moraju angažirati ubacivače i znam da nekada u
Art clubu neće biti dovoljno mjesta za sve zainteresirane...