Bio je 3. ili 4. studenoga 1991., siguran sam da je bila nedjelja, kada su novinari u 18 sati pozvani u vinkovački hotel Slavonija na medijsku konferenciju koju je sazvao zapovjednik obrane Vukovara, ali i cijele zone obrane Vukovar – Vinkovci – Županja, Mile Dedaković - Jastreb kako bi se požalio da se u Zagrebu cenzuriraju vijesti s vukovarskog bojišta i propuštaju samo one koje ne uznemiravaju previše hrvatsku javnost. Zbog toga je prethodno i legendarni Siniša Glavašević prosvjedovao nepisanjem i obustavom slanja izvješće iz Vukovara. Naime, tih je dana palo vukovarsko naselje Lužac, važna točka u obrani Vukovara jer posljednjih mjesec i pol, kada je Vukovar bio u potpunom okruženju, jedina pomoć premorenim braniteljima, koji su ispaljivali posljednje mine i metke, mogla je stizati ili rijetkim poljoprivrednim zrakoplovima ili Kukuruznim putom, preko Bogdanovaca, ali i to je stalo kada je, 10. studenoga, okupirano to selo. Kukuruznim putom dolazilo se do Lušca i otamo se pomoć u ljudstvu, oružju, municiji i lijekovima raspoređivala u Vukovar gdje je potrebno. Neprijatelj je to znao pa je uz pomoć “dobrovoljaca” zločinca Željka Ražnatovića Arkana silovito napao Lužac, gdje je tada Hrvata i Srba bilo pola-pola, pa je Arkan svojim ubojicama savjetovao neka ne bacaju bombe nasumice u podrum, nego da provjere tko je unutra jer “tu su možda naši Srbi, razumeš?”. Neravnopravna borba nije dugo trajala i, uz 60 poginulih branitelja i civila, Lužac je pao, a neprijatelj je tada mogao izbiti na Dunav kod silosa. To je značilo presijecanje Vukovara na dva dijela i tada počinje agonija Vukovara, koja će završiti nakon dva tjedna, 18. studenoga, kada su umuknuli i posljednji metci i granate. Više nije bilo moguće odlaziti u ispomoć s Trpinjske na, primjerice, Sajmište ili Mitnicu, što je bila uspješna taktika branitelja, a i ranjenike iz Borova naselja više nije bilo moguće odvesti u vukovarsku bolnicu. To je sigurno utjecalo na moral branitelja i utjeralo strah u kosti civilima pa je zapovjedništvo u Zagrebu odlučilo da ne objavi istinu o trenutnom stanju u Vukovaru, kako se narod ne bi uznemirio.

Te kišne i sumorne nedjeljne večeri okupili smo se oko recepcije hotela, koja je pretvorena u bar, a u hotel su dolazili vukovarski branitelji koji su imali sreću probiti se do Nuštra i Vinkovaca nakon pada Vukovara. Ondje je bio možda i najvažniji punkt u gradu, osim Jastrebova stožera u podrumu hotela, gdje su se mogle dobiti važne informacije. Jastreb i njegov pomoćnik Nikola Toth Fenix presicu su održali u hotelskoj garderobi kao najsigurnijem mjestu, a povod je bio što je u medijima netko, mimo odobrenja zapovjednika, objavio da je Lužac pao. Na presici je Jastreb govorio kako pomoć u naoružanju ne dolazi do Vinkovaca, nego se negdje preusmjeri za Hercegovinu. Jastreb i Fenix (tu je bio i liječnik koji je organizirao konvoje s ranjenicima iz Vukovara, ali on je bio više zabavljen zanosnom brinetom, kojoj je, ne znam zašto, stalno nešto bilo smiješno) nas troje novinara pozvali su na večeru u separe prekoputa garderobe i govorili o teškom položaju Vukovara i da je glavna stvar sada izvući i spasiti bar djecu, jer (to me posebice zgrozilo) “četnici će, kada upadnu u Vukovar, klati sve redom”, jer njemu, iskusnom vojniku, bilo je jasno da se branitelji nemaju više čime braniti.- Gospodine, mi tražimo dijelove za mercedes, a oni šalju dijelove za fiću, eto takva je danas situacija, ali vi u svojim novinama to ne smijete objaviti - rekao mi je Jastreb kada smo već prešli na gemište, a on potezao mineralnu iz boce. Uvjeravao sam ga, naivno, da će novine u kojima sam u to vrijeme radio to objaviti i ponudio okladu o večeru. Naravno, okladu sam izgubio, ali nikada nisam platio tu večeru jer više nije bilo prilike.

Bilo je već oko dva nakon ponoći, tiha i mirna noć, pa smo prošetali centrom pustog grada i stalno mi je u glavi odzvanjalo ono što je Jastreb tada rekao. I danas, 29 godina nakon te večere u separeu hotela, kada se osvrnem u prošlost, shvatim kako su Jastrebove riječi bile itekako proročanske, ali nije bilo ušiju koje bi ih čule...