Trg bana Šokčevića, ili Trg Republike kako se ranije nazivao, oduvijek je bi središte kulturnih, društvenih, ali i političkih zbivanja u Vinkovcima. Proteklih više od mjesec dana ovdje se održavao Advent u Vinkovcima gdje su i mladi i stari mogli uživati u 40-ak raznih priredbi, 20 koncerata od duhovne do jazz glazbe, mogli su izvoditi bravure na ledenoj površini klizališta, ovdje su se palile adventske svijeće, obilazile kućice s bogatom ugostiteljskom ponudom postavljene oko klizališta koje je ove godine bilo veće za 100 kvadrata, a nagodinu, obećavaju organizatori, bit će još veće.

Ovdje se tradicionalno, već godinama, čim je u Hrvatskoj uvedena ova novost, održavaju dočeci Nove godine na otvorenom uz tamburaše, kuhano vino, čaj i pecivo i uz ono što svatko ponese sa sobom. Tu ispred gimnazije bila je postavljana tribina za sva značajnija gradska događanja unazad 60 ili 70 godina pa na starim fotografijama možemo vidjeti defile sokolaša, žena humanitarki, ustaških postrojbi, poslijeratnih defilea seljaka s vršalicama i traktorima pa do Vinkovačkih jeseni. I na svim tim fotografijama možemo vidjeti kako sudionici defilea pogledavaju na one poslagane na tribini ispred gimnazije jer uvijek, u svakom režimu ili političkom sustavu, na tribini su bile važne osobe.

Prve Vinkovačke jeseni bile su jako skromne, tek nekoliko folklornih skupina, ali tribina ispred gimnazije je bila tu, a na njoj uglednici grada koji tobože pozdravljaju folkloraše, a zapravo su folkloraši prolazili klanjajući se onima na tribini. Posljednjih deset i više godina tribina je malo južnije, ispred Turističke zajednice, ali suština je ista – folkloraši prolaze ispred gradskih, županijskih, državnih i vjerskih uglednika koji ne stoje, kao nekada u socijalizmu, već, jer novo je, demokratsko vrijeme, sjede i promatraju folkloraše koji prolaze u mimohodu ispred njih i izvedu kraći program samo za njih.

Na tribini ispred gimnazije događali su se i politički skupovi, najčešće mitinzi potpore, tada prijateljskim afričkim zemljama koje su se borile za neovisnost pa se jednog takvog mitinga sjećam dobro iako sam bio klinac. Neki poštar iz Konga imena Patrice Lumumba bio je prvi legalno izabrani premijer ove države, ali je nasilno smijenjen, a neki opaki tip imena Čombe, belgijski plaćenik, proganjao ga je želeći ga ubiti pa je Lumumba bježao. Diljem svijeta su se održavali mitinzi potpore pa i u Vinkovcima, na koji me baka povela. Bilo mi je malo dosadno slušajući vatrene govore s tribine ispred gimnazije, a i jako sam se razočarao kada je miting završen i mi krenuli kući. Naime, mislio sam da će Lumumba, bježeći od Čombea, protrčati kroz Vinkovce i točno sam zamišljao taj prizor – Lumumba trči Lenjinovom (danas Zvonimirovom) iz smjera Nuštra, dolazi ispred tribine toplo pozdravljen od mase i nakon kraćeg osvježenja uz naš pljesak nastavlja bježanje Ulicom JNA (danas Duge), Maršala Tita (danas Genscherovom) i nastavlja prema Rokovcima i Županji...

Središnji vinkovački trg okružen je mnogim važnim zgradama i institucijama poput već spomenute gimnazije, nasuprot je zgrada Gradskog muzeja i Općinskog suda, lijevo je zgrada Crvenog križa, gdje je 20-ih godina prošlog stoljeća, kada su Vinkovci dobili status grada, bilo poglavarstvo, između te i stare zgrade Zvijezde gdje su u prizemlju izbijeni lokali, bila je kuglana i kao klinac se sjećam kako su na dnu kuglane dvije žene postavljale srušene “kegle” jer tada nije bila automatizirana.

Negdje početkom jeseni 1991. Trgom je projurio na motoru s prikolicom, s crvenim fesom na glavi i automatom u rukama, Ivica Čuljak, cerićko-vinkovački punker poznatiji kao Satan Panonski, prijatelj iz djetinjstva s današnjim nadbiskupom Đurom Hranićem, i tada sam ga posljednji put vidio.