Kratka izborna kampanja koristi velikim strankama, koje su već dobro poznate javnosti (HDZ, SDP) i imaju stabilno biračko tijelo. Za sve ostale stranke logično bi bilo da u tom kratkom roku od dva tjedna maksimalno nastoje biti u medijskom prostoru, te se tako predstave javnosti - kaže dr. sc. Predrag Haramija, profesor na ZŠEM-u (Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa), te dodaje:

- Međutim, nekoliko dana do izborne šutnje tek je nekoliko stranaka koje svakodnevno plaćaju oglase u medijima. Na televiziji u udarnim terminima vidimo tek spotove triju stranaka: SDP-a, HDZ-a i DP-a. Spotove najčešće emitira SDP i prvi ih je počeo emitirati. Profesionalno su napravljeni i vizualno atraktivni, šaroliki (iako dominira crvena boja), razvidno je da su skupe produkcije. HDZ ih slijedi, ima lijepo i profesionalno napravljene spotove, no sadržajno i vizualno gotovo se ne razlikuju od onih prošlih izbora. DP zaostaje u učestalosti i u vizualnoj kvaliteti svojih spotova za SDP-om i HDZ-om. Zasad, ostalih gotovo i nema. Imam dojam da je SDP odlučio na televizijsku promidžbu potrošiti najviše novca od svih. Plakate (koji su ipak jeftiniji od TV spotova) istaknulo je više stranaka, no i opet su najprisutnije navedene tri stranke. Nekih velikih oglasa u novinama nisam zamijetio. Letke, bedževe, naljepnice i štandove imaju svi. Sve u svemu, kampanja ni sadržajno ni izvedbeno nije ništa originalnija i zanimljivija od onih prethodnih.

Prije raspisivanja izbora svjedočili smo izrazito snažnoj polarizaciji na liniji predsjednik - premijer, odnosno SDP - HDZ. Uvrede, pa i retorika puna mržnje, bile su nešto vrlo učestalo. SDP je održavao okupljanja s uzdignutim (prjetećim) šakama. Negativna kampanja bila je sveprisutna. No otkako su raspisani izbori, kao da se sve smirilo, službena izborna kampanja djeluje stereotipno, mlako, pa i dosadno. Zasad, snažnije verbalne sukobe vidimo tek na liniji DP - Most. Čak je i predsjednik države smanjio učestalost svojih provokativnih (pa i uvredljivih) izjava. Preostaje još nekoliko dana kampanje - vidjet ćemo što će se pojaviti u posljednji tren, kad je nemoguće demantirati.



U kampanji se čuje i puno parola, odnosno slogana, kako njih komentirate...?

- Pogledamo li korištene slogane, koji bi trebali biti koncentrat, sažetak programa i poruka cijele kampanje, u njima ne nalazimo posebne snage i originalnosti. Slogan SDP-ove koalicije "Rijeke pravde dolaze!" preuzet je iz pjesme Jure Stublića i priziva sliku "rijeka" kao mnoštva gnjevnih ljudi koji prosvjeduju tražeći "pravdu", tj. smjenu aktualne vlasti (i revolucijom?). HDZ sa svojim sloganom "Za sve izazove" možda želi sugerirati da je spreman i na takav izazov, no u biti ponavlja apel na sigurnost korišten u kampanji za prošle izbore. DP se od nezgrapnog slogana "Ustani i ostani" okrenuo puno slikovitijem "Crven, bijeli, pravi", sugerirajući da su oni jedina prava desnica. Most ide sa sloganom "Na tvojoj strani" (inače vrlo učestalim), za koji mu se predbacuje da je preuzet iz kampanje srbijanskog predsjednika Vučića prije 16 godina. Možemo se koristi pjesmom i parolom "Zamisli drugačiju Hrvatsku". I opet ništa originalno.

Manjka li u kampanji, napose oporbenih stranaka, prave supstance, konkretnih ekonomskih i gospodarskih tema u javnoj komunikaciji okrenutoj biračima? Drugim riječima, je li prezentacija izbornih programa, napose oporbe (SDP, Most, Možemo!, DP, Centar...), koja pretendira na pobjedu, sastavljena od previše fraza, sterilnosti, općih mjesta...? Koliko to sve pomaže ili odmaže u pridobivanju glasova birača?

- U većine navedenih stranaka ekonomske i gospodarske teme svode se na obećanja o većim plaćama, mirovinama i jeftinijem stanovanju. Mogući izvori prihoda kojima se navedena obećanja kane realizirati slabije su prezentirani. Spominju se i teme iseljavanja iz Hrvatske i dolaska strane radne snage u Hrvatsku, međutim, nisam uočio znanstveno utemeljenih prijedloga rješenja problema. Prisjetimo se SDP-ova "Plana 21" i što je od njega realizirano.

Kakva je kampanja u internetskom prostoru, napose na društvenim mrežama? Koliko naše stranke, od vladajućih do oporbenih, u tom kontekstu pokazuju propagandnu vještinu, koliko su efikasne, i koliko im takav oblik kampanje može pomoći (ili odmoći) u konačnici, kad glasači iziđu na birališta?

- Stavim li se u ulogu običnog korisnika interneta, koji ne traga za informacijama o strankama, nego očekuje da dođu do njega, mogu zaključiti da kampanje uopće nema - do mene preko raznih oblika komunikacije na internetu još nije došla ni jedna jedina stranačka poruka. Toliko o efikasnosti stranaka.

Istodobno, treba biti svjestan da internet danas sa sustavnim prikupljanjem podataka o korisnicima i upotrebom umjetne inteligencije može biti itekako snažno sredstvo manipulacije kreiranjem lažnih vijesti. S druge strane, mislim da birači globalno postaju sve svjesniji toga i da nepovjerenje prema internetu raste. Možda je dobro što u nas stranke nisu baš osobito vješte s internetom, te im se aktivnost svodi na web-stranice i objave na društvenim mrežama. Ono što stranke u nas često zaboravljaju jest to da je internet izvrsno sredstvo komunikacije s članstvom i pristašama vlastite stranke i njihove mobilizacije u izborima - ako djeluju proaktivno.

Kad se sve zbroji i oduzme, općenito uzevši, koji bi bili programi s kojima se izbore dobiva i (ne)programi s kojima se izbori gube, pojednostavljeno kazano? Koje se pouke, eventualno, mogu izvući iz nekih inozemnih izbornih kampanja, američke, recimo...?

- (Pred)izborna kampanja u stranaka koje znaju svoj posao počinje danom zatvaranja birališta. Sve što neka stranka čini (ili ne čini) u razdoblju do sljedećih izbora utječe na prepoznatljivost te stranke kao brenda u javnosti. S danom raspisivanja izbora počinje tek borba za neodlučne birače - one koji još ne znaju za koga bi glasali. Snaga nekog brenda mjeri se time koliko ljudi za njega zna i kakve asocijacije ima o njemu. U Hrvatskoj je danas registrirano oko 165 stranaka, koliko ih prosječan birač zna nabrojiti? Uglavnom oko pet ili šest, i to su one stranke koje prelaze izborni prag. Na glasačkom listiću za ove izbore uočit ćemo da većina stranaka nastupa u koalicijama. Poznatije stranke time pomažu slabo prepoznatljivim strankama da dođu do mjesta u Saboru. Ukinemo li mogućnost predizbornog koaliranja, pustili bismo da stranke koje slabo rade nestanu. Ako neki proizvod ne valja, treba otvoriti prostor za novi i bolji.

Stranačke se programe (i u nas i u inozemstvu, nažalost) danas vrlo malo proučava prije donošenja izborne odluke. Rijetko se i proučava razlika između obećanog i ostvarenog. Razum je potisnut u drugi plan, a izborna pobjeda temelji se ponajprije na osjećajima, odnosno identifikaciji s određenim političko-ideološkim temama.



U Hrvatskoj se stalno govori i o podjelama, pa i sad u izbornoj kampanji. Što bi te podjele zapravo trebale značiti...?

- Glede te identifikacije s određenim političkim opcijama na izborima u Hrvatskoj već više od dvadeset godina svjedočimo podjeli na "crvenu" i "plavu" Hrvatsku. U područjima Hrvatske koja su sjeverno i zapadno od tzv. Šešeljove linije Virovitica - Karlovac - Karlobag većinu uglavnom dobivaju stranke lijeve i liberalne orijentacije, a u područjima koja su istočno i južno od te linije apsolutni pobjednik je HDZ ili neke druge stranke konzervativne ili desnije orijentacije.

Na izborima državne razine, kad se ta granica pomakne malo prema istoku ili jugu, šansu dobiva SDP, a kad se pomakne prema sjeveru ili zapadu, uvjerljivo pobjeđuje HDZ. Ključ pobjede na saborskim (a i predsjedničkim) izborima u nas su, znači, izborne jedinice koje obuhvaćaju dio s obje strane navedene linije i u kojima se mora pobijediti da bi se ostvarila ukupna pobjeda. To je donekle nalik na "swing states" u američkim izborima. (D.J.)