Troje ustavnih sudaca koji nisu glasali za zabranu izborne kandidature Zoranu Milanoviću dok je na dužnosti predsjednika RH ipak je, prema izdvojenom mišljenju koje je objavio Ustavni sud, stava kako predsjednik ne smije sudjelovati na izborima. Njihov prigovor odnosi se na način donošenja “upozorenja”. Podsjetimo, protiv odluke Ustavnog suda glasali su suci Andrej Abramović i Ingrid Antičević Marinović, a dvoje koautora “izdvojenog mišljenja” Lovorka Kušan i Goran Selanec napustilo je sjednicu prije glasanja.

Troje sudaca u izdvojenom mišljenju navodi da su suci Ustavnog suda svoje zaključke trebali detaljnije obrazložiti te da oni nisu doneseni u primjerenoj formi, odnosno da postupak nije bio pravičan prema SDP-u. Smatraju da je Ustavni sud trebao donijeti odluku, a ne upozorenje te da to nije u skladu s Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH. Nadalje, prijetnje sankcijama kao što su poništavanje izbora smatraju nerazumnima. Ocjenjuju da se predsjednik RH ne može aktivno uključiti u izborni postupak za čiju se funkcionalnost dužan skrbiti, na način da se kandidira na jednoj od izbornih lista jedne od političkih opcija koje aktivno sudjeluju u političkom nadmetanju za povjerenje građana. “Jednako tako ocjenjujemo da u okolnostima redovnog funkcioniranja ustavnog poretka i njegovog izbornog postupka za koje je dužan skrbiti, predsjednik RH za vrijeme trajanja svoje ustavne dužnosti ne može aktivno sudjelovati ili poticati na financiranje kampanje neko političke opcije koja sudjeluje u izbornom procesu niti može sudjelovati na njenim izbornim skupovima u sklopu izborne kampanje, odnosno u njeno ime nastupati u javnoj raspravi koja se odvija tijekom izbornog postupka, a posebno ne sudjelovati u radu njenih stranačkih tijela”, navodi troje ustavnih sudaca.

S obzirom na reakcije političara i pravnika te na odbijanje predsjednika Milanovića da upozorenje posluša i makne se iz kampanje, ponovno su se oglasili ustavnopravni stručnjaci.

Ustavni stručnjak s Pravnog fakulteta u Rijeci Matija Miloš na Facebooku se u četvrtak iscrpno osvrnuo na izdvojena mišljenja. Ponavlja kako je bit odluke Ustavnog suda da se predsjednik RH ne smije kandidirati. “Izdvojeno mišljenje to ne osporava. Naprotiv, njime se ističu argumenti koje su sveučilišne nastavnice i nastavnici ustavnog prava isticale i isticali tijekom proteklog tjedna te ih se osnažuje apsolutno primjerenom, detaljnijom argumentacijom”, navodi prof. Miloš. Navodi i kako predsjednik RH ne mora nestati iz javnog života. “Može i mora govoriti u mjeri u kojoj to traži obavljanje njegovih ovlasti. Ovo nije znanstvena fantastika. Čini nam se da jest zbog toga što je Zoran Milanović u svojem izričaju tijekom cijelog svojeg mandata nastupao tako kako jest, ali nekoliko je komentatora već ispravno podsjetilo da je na početku svojeg mandata pokazivao veliku dozu suzdržanosti naspram tadašnjih parlamentarnih izbora i međustranačkih odnosa uopće. Dakle, može se i, u svjetlu višestranačja, mora se. Ni jedna politička stranka nije niti smije postati instrumentom predsjednika Republike”, navodi, između ostaloga, prof. Miloš.



Ističe činjenicu da izdvojeno mišljenje odudara od upozorenja Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na SDP. “Važno je upozoriti da to nema nikakve veze s kandidaturom predsjednika Republike i angažmanom nositelja te funkcije u izborima. (...) S druge strane, izdvojeno mišljenje upozorava da se SDP-u prijetilo sankcijom zbog političkog govora, i to gotovo najekstremnijom mogućom sankcijom bez poštovanja jamstava pravičnog postupka i uz nedovoljno vođenje načelom razmjernosti. Iako je tom prigodom izrečeno samo upozorenje, ono je u svojoj srži imalo prijetnju ekstremne sankcije, poništavanja izbora. U tom sam smislu u jednom svojem istupu istaknuo da u praksi nije moguće poništiti izbore, osim u slučaju ekstremnih okolnosti, te da to sasvim sigurno neće biti nešto na što će se Sud olako odlučiti. Sama prijetnja tom sankcijom ipak može djelovati otegotno za politički govor, iako je praksa pokazala da su akteri predizborne kampanje upravo iskoristili tu prijetnju SDP-u tako što su je napuhali preko svake mjere i pretvorili u lajtmotiv svojih predizbornih aktivnosti. U svakom bi slučaju bilo poželjno da je Sud, kada je već ulazio u to pitanje, izabrao adekvatniju argumentaciju. “Smatram da se ‘upozorenje’ odnosi na Zorana Milanovića kao nositelja funkcije šefa države i da ga tako treba čitati i primjenjivati. Od predsjednika Republike opravdano je očekivati maksimalnu dozu odgovornosti. To što je on u svojim javnim istupima tvrdio kako se ‘njemu ne može ništa’ nije privilegij, već proizlazi iz toga da je nositelj ograničene funkcije te, dok djeluje u toj ulozi, mora istupati sukladno s tim ograničenjima. S druge strane, svako ograničenje govora pojedinih političkih opcija treba cijeniti sukladno s jamstvom slobode govora i strogom primjenom razmjernosti koju politički govor traži. Tumačenje ‘upozorenja’ Suda koje pojedini političari propagiraju, a prema kojem se Milanovića ne smije spomenuti, u tom je svjetlu potpuno pretjerano i oduzima biračima prostor i vrijeme da se informiraju o suštinskim idejama političkih stranaka.”