Ja sam i liječnica i pacijentica. U 36. godini doživjela sam moždani udar - tako svoju priču počinje mlada liječnica, dr. med. Lovorka Barbir, specijalizantica kliničke radiologije u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

Upoznale smo se nedavno, na proslavi 40. obljetnice udruge Cerebro, kada je svojim inspirativnim izlaganjem otvoreno, iskreno i bez skrivanja emocija, zasluženo dobila dugotrajan pljesak brojnih uzvanika na svečanosti.



Rođena je u Slavonskom Brodu i od malih je nogu zanima medicina. Jedina je dilema bila hoće li se baviti znanošću, ili radom s pacijentima. Prevagnulo je ovo drugo. Ako se pitate kako je moguće da liječnik koji zna sve simptome bolesti dobije moždani udar a ipak ih odmah ne prepozna, od naše ćete sugovornice dobiti odgovor:

- Moguće je. Počelo je rano ujutro, dok sam se spremala za posao. Prvo nisam znala zavrnuti čep na kalodontu, potom nisam znala staviti kruh u toster. Zatim nisam znala skuhati kavu, potom nisam razumjela tekst SMS-a, niti sam mogla pročitati titlove na televiziji. Prvo sam pomislila da je to od stresa, no onda sam izgubila mogućnost govora. I upravo je gubitak govora bio trenutak kada sam shvatila da moram otići u bolnicu - prepričava dr. Barbir trenutak kada je shvatila kako nešto ozbiljno nije u redu. Prvo je pomislila da ima tumor na mozgu, no nakon brze intervencije njezinih kolega u KBC-u Osijek, saznala je da je riječ o moždanom udaru.

- Prvo sam primijetila gubitak govora, i to je bio simptom na koji sam reagirala. Međutim, iako sam liječnica, od radnji koje nisam uspjela izvesti, nisam zaključila da se radi o moždanom udaru - objašnjava naša sugovornica.

Dolaskom u bolnicu uslijedila je dijagnostička obrada i ustanovljeno je da ima moždani udar. Tada je počeo proces trombolize, odnosno trombektomiju su joj napravili kolege s kojima je studirala i njezin mentor na specijalizaciji. Tek u sali, na stolu, bila je do kraja svjesna toga da ima moždani udar. Dr. Barbir zahvalna je svojim kolegama, multidisciplinarnom timu liječnika (neurolog, intervencijski radiolog...), na brzoj i učinkovitoj intervenciji.

- No, dijelom sam ostala zakinuta za mogućnost govora, ali to sam rehabilitacijom popravila. Nakon toga redovito idem na kontrole. Ispostavilo se da je kod mene uzročnik bolesti bila neotkrivena dječja srčana mana. Ona je izazvala stvaranje tromba, a time i moždani udar - priča dalje dr. Barbir.

Samo liječenje trajalo je relativno kratko. U intenzivnoj jedinici provela je dva dana, a na Klinici za neurologiju pet dana, kako bi se provele sve potrebne pretrage. Nije imala faktore rizika poput debljine, ili visokog krvnog tlaka, pa su i pretrage bile usmjerene na srce. Tada je otkriveno da ima srčanu manu i tri mjeseca nakon moždanog udara išla je na operativni zahvat uklanjanja srčane mane.



Na pitanje kako danas gleda na svoju bolest, mlada liječnica odgovara: "Meni je moždani udar donio neku vrstu oslobođenja, naučio me da u životu nema velikog planiranja i da se život živi sada. Imam izuzetno stresan posao, navikla sam raditi užurbano, pod adrenalinom, a sada kada je sve prošlo shvaćam da je moždani udar donio drugu stranu medalje u moj život. A to znači da za sve u životu ima vremena, da je najvažnije da je čovjek zdrav i da ne planira, nego da živi život i uživa u njemu. Nakon bolesti sama sebi rekla sam: To je život, moraš ići dalje". Za sebe kaže da obožava slikanje i druge svoje kreativne hobije, druženje s ljudima i duge kave s prijateljima i prijateljicama.

Svim ženama na kraju našeg razgovora poručila je da brinu o sebi i svom zdravlju. “Mladim, ali i starijim ženama, poručujem da se brinu o sebi, da ne zapostave skrb o svom zdravlju i da se na pojavu prvih simptoma jave liječniku, jer to je iznimno važno. Čim primijetite bilo koji simptom, čak i da je nespecifičan, kao što su primjerice zaboravljivost, zbunjenost, nemogućnost čitanja ili pisanja, javite se u bolnicu u što kraćem roku, jer tada su posljedice minimalne, kao što je kod mene slučaj. I ne zaboravite: same sebi moramo biti prioritet!”, zaključuje dr. med. Lovorka Barbir.