Često se olako shvaća značenje stanovništva za gospodarski razvoj zemlje, zanemarujući dvojaku ulogu stanovništva - proizvodnu i potrošnu. Problem starenja odozgo (produljenje života) te starenja odozdo (smanjenje udjela mlađeg stanovništva, odgoda ulaska u brak, starije prvorotkinje), ugrožavaju stabilnost - kaže izv. prof. dr. sc. Nataša Drvenkar s Katedre za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, i predsjednica Povjerenstva za suradnju s gospodarstvom te dodaje:

- Kada se promotre pokazatelji Popisa 2001., 2011. i 2021., hrvatsko se stanovništvo smanjilo za 14 %, a u pet slavonskih županija za čak 33 %. Također 40,3 % ukupnog smanjenja stanovništva Hrvatske u razdoblju od 2001. do 2021., odnosi se na smanjivanje broja stanovnika pet slavonskih županija. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, 37,5 % negativnog migracijskog salda Hrvatske s inozemstvom odseljeni su iz pet slavonskih županija, pri čemu je zanimljivo primijetiti kako je 2001. godine ostvaren pozitivni migracijski saldo s udjelom pet slavonskih županija od čak 28 %. Pitanje je, međutim, u kojim prostranstvima radnog kontingenta tražiti aktivno stanovništvo koje može biti nositelj gospodarstva, dok je više od 238 tisuća stanovnika umrlo od rođenih u proteklih 28 godina (izuzev pandemije)?

Prije šest godina sudjelovali ste na znanstveno-stručnoj konferenciji uz javnu raspravu "Poljoprivreda, demografija i nove tehnologije". U odnosu na tadašnju situaciju, kakvo je danas stanje kad se radi o toj povezanosti poljoprivrede, demografije i novih tehnologija, bolje ili lošije negoli prije šest godina?

- Industrije i usluge koje se oslanjaju na poljoprivredu osiguravaju više od 44 milijuna radnih mjesta u EU-u, uključujući redoviti rad više od 20 milijuna samo u poljoprivredi. EU čini 17 % ukupnog svjetskog izvoza hrane. Kroz efikasnu agrarnu politiku osigurava se stabilnost cijena (i opskrbe), samodostatnost (četvrtina prihoda građana EU-a troši se na hranu) te se sprječava deruralizacija i iseljavanje. Mjere agrarne politike nužno moraju uključiti, izuzev agronomskih i organizacijskih, i one ekonomske prirode (efikasan sustav poticaja, investicijsko planiranje, fondove EU-a, shvaćanje da je poljoprivreda ujedno i poduzetništvo i profesija). Iako se ponekad čini kako je struktura hrvatskog poljoprivrednog gospodarstvo značajno drugačija od prosjeka EU-a, više od 60 % gospodarstava i u EU-u i u Hrvatskoj obrađuje do pet hektara zemljišta, poljoprivrednika starijih od 64 godine je na razini oko 30 %, dok ih je svega oko 6 % mlađe od 35 godina.

Poljoprivredu treba učiniti atraktivnijom djelatnosti za mlade, a ona to uistinu može biti. Mislim kako je situacija oko poljoprivrede u Hrvatskoj značajno bolja u odnosu na prethodna razdoblja, posebice s novim financijskim okvirom, boljom pristupačnosti i informiranosti, čak i s urbanim aglomeracijama mogla bi se revitalizirati, ali se bojim kako su posljedice dugogodišnje devastacije i gotovo potpunog zanemarivanja poljoprivrede značajni uzročnici loše demografske slike ruralnih krajeva. Suviše smo brzo donosili i provodili odluke "iz fotelje", zanemarujući poljoprivrednu osnovicu i stanje na terenu. Uvjerena sam da je poljoprivreda mogla biti izvor stabilnog zaposlenja značajnog dijela ruralnog stanovništva, čime bi se podigla razina produktivnosti poljoprivrede, osuvremenila proizvodnja, razvili funkcionalni proizvodi dodanih vrijednosti te bi se izbjeglo iseljavanje, poboljšala kvaliteta života u ruralnim sredinama i pridonosilo gospodarskom rastu županija. Ali ako je prioriteta previše, onda prioriteta nema, pogotovo u situaciji (uvijek) ograničenih resursa (prirodnih i gospodarskih).

Što i kako činiti da se zaustave, ili bar uspore negativni demografski trendovi, koje vidimo i iz nedavnih rezultata popisa stanovništva? U jednom komentaru rekli ste da demografska politika treba biti usmjerena na ostvarivanje boljih uvjeta za moderne obitelji...

- Sažela bih to ovako: gotovo sve razvijene zemlje svijeta bilježe negativne demografske probleme kao posljedicu "modernih" trendova u društvu (započetih industrijalizacijom, pojavom radničke klase i promjenom uloge žene u obitelji), populacijske mjere su kompleksne, dok su efekti vidljivi tek u dugom roku. I pri tome nema pravila, postoje bogati s malo i bogati s mnogo djece, kao i obrnuto; pri tome mjere zadiru u privatnu sferu (želim li imati djecu, mogu li imati djecu, kada ću imati djecu…?), sigurnost ili mogućnost zaposlenja (više alternativa), otvaraju bolje perspektive za "ostanak", osnivanje ili proširivanje obitelji, a to nužno mora uključiti gospodarski rast, zakonske mjere, sustav materijalnih stimulacija (rodiljne/roditeljske naknade, sustav kreditiranja), mjere usmjerene na zaposlene žene (rodiljni/roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme, dostupnost vrtića i radno vrijeme vrtića, školski dnevni boravci, interna/eksterna njega starijih i/ili nemoćnih) te stvaranje svijesti o važnosti obitelji i važnosti stanovništva za gospodarstvo zemlje.

Gledajući širu sliku, socijalno-demografske promjene u selu i poljoprivredi traju kontinuirano desetljećima. Kako provesti demografsku revitalizaciju, odnosno "oživjeti" demografske trendove iz negativnih u pozitivne, uključujući i ruralne sredine?

- Tržište ne stvara proizvode, tržište je samo poligon za "igru", dok pravila "igre" određuje društveno-ekonomski sustav države. Uzimajući u obzir kretanje realnog BDP-a, kapitala i broja zaposlenih, svjedočimo 35. godišnjem najgorem gospodarskom razdoblju zbog dugogodišnjeg problema s infleksibilnom gospodarskom strukturom, patrimonijalnim sustavom, otežanom tranzicijom ne samo iz netržišnog u tržišno gospodarstvu, nego i iz političkog u poduzetnički kapitalizam, Domovinskim ratom i ratnim štetama (54 % nacionalnog teritorija), kasnim ulaskom u EU, nerazvojnim karakterom investicija, amaterizmom versus profesionalizmom, financijskom i ekonomskom krizom te šestogodišnjim oporavkom, ali i mentalitetom koji se opire promjenama.

Bojim se kako smo se poprilično kasno poplašili posljedica izostanka ikakvih populacijskih mjera. Demografi na problem upozoravaju desetljećima, ali su potencijalni rezultati vidljivi tek u budućnosti, pa nije bilo interesa za ozbiljniju primjenu. Za to su odgovorni svi akteri od osamostaljenja Hrvatske. Bilo bi neodgovorno uperiti prst prema onima koji su tek u novije vrijeme preuzeli odgovornost za vođenje ekonomske politike države, tim više što su uvjeti za planiranje i provođenje ekonomske politike otežani zbog utjecaja pandemije. Štoviše, evidentni su značajni pomaci, ali je naša ekonomska osnovica bila slaba, pa je teško očekivati brze pozitivne pomake.

Može li se, između ostalih mjera, provedbom prošle godine donesenog Nacionalnog plana oporavka i otpornosti popraviti i demografska slika Hrvatske?

- Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., teškom oko 6,3 milijarde eura, planira se oko trećine sredstava usmjeriti izravno na privatni sektor kao neposredni korisnik, pa uz efikasnije korištenje sredstava fondova EU-a (pritom mislim na privatne investicije s mulitiplikativnim efektom osim onih javnih), sređivanje pravosuđa, administrativno rasterećenje, postojeće fiskalne napore i pomake, prisutan rast hrvatskog izvoza, vjerujem kako dolaze bolja vremena. Kao posljedica pristupanja Hrvatske EU-u, već se od 2014. godine bilježe visoke stope rasta robnog izvoza, raste udjel kompleksnijih industrijskih proizvoda, dolazi do izmjena u sustavu poreza na dohodak kojima su povećani porezni razredi i povećan osobni odbitak. Pet slavonskih županija ostvaruje osjetno veće udjele u ugovorenim sredstvima fondova EU-a u razdoblju od 2017. do 2019., nego što je njihov udjel u gospodarstvu Hrvatske, dok samo korištenje fondova EU-a znatno utječe na njihova gospodarstva. Ipak, prisutan je i društveni izazov, a ne samo ovaj ekonomski: opća društvena "mlakost, sebičnost, ljubomora, lijenost, taština, niska razina kompetentnosti, često precijenjena sposobnost te veliko oslanjanje na ono poznato ‘država treba‘, kao i subvencije ‘svega i svačega‘, uz pomanjkanje osobne odgovornosti".

Prosječno radimo oko godinu i pol kraće nego u Europskoj uniji, dok od ukupnog broja registriranih nezaposlenih osoba u Hrvatskoj 2020. godine, čak je oko 30 % onih bez kvalifikacije upravo iz pet slavonskih županija. Stoga, trebamo realno sagledati našu ekonomsku stvarnost, postaviti je u europske i svjetske okvire, raditi na stvaranju dodanih vrijednosti, ali i osobnih odgovornosti. Sve su to faktori o kojima izravno ili neizravno ovisi i demografska slika Hrvatske... (D.J.)