Komemorativnim skupom kod spomenika u središtu Otoka obilježena je 30. godišnjica pogibije pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića, padobranaca Ante Plazibata i Rade Grive te stradanja 27 branitelja i civila iz toga grada u Domovinskom ratu.

Živković, Vukušić, Griva i Plazibat, kao pripadnici Prvoga samostalnog zrakoplovnog voda iz Osijeka, poginuli su u noći na 2. prosinca 1991. nedaleko od Otoka, kad je njihov zrakoplov srušila protuzračna obrana bivše jugovojske, koja je pomagala srpskim paravojnim postrojbama. Nakon 35 borbenih letova, tijekom kojih je bačeno 68 bombi, i tri humanitarna leta, tijekom kojih su iznad Vukovara izbacili 1500 kilograma sanitetskog materijala i hrane, njihov je zrakoplov srušen. "Otočki branitelji su tijekom Domovinskog rata bili na svim bojišnicama - od naših bojišnica, Vukovara i Vinkovaca, do Posavine, Zadra. Zahvalni smo im za njihovu žrtvu", rekao je Josip Šarić, otočki gradonačelnik.Vladimir Rajtar, zapovjednik Prvoga samostalnog zrakoplovnog voda, brigadir u mirovini, prisjetio se poginulih. "Prije 30 godina dogodio se ovaj nemili događaj, kojem je prethodila nevjerojatna inteligencija i domišljatost, te nevjerojatna žrtva. Ljudi koji su tu poginuli nisu došli tu zbog toga što ih je država zvala, nego ih je zvala domovina. Marko Živković, zapovjednik te postrojbe, uložio je velik trud i snalažljivost da ju formira. Nisu imali avione za ratovanje, JNA je vladala nebom, moglo joj se suprotstaviti jedino noćnim letovima. Vukovar je još krvario i počelo se dostavom pomoći tom gradu. Kad više nije bilo pomoći, osmišljena je bomba koja je bacanjem iz aviona mogla napraviti štetu neprijatelju. Posadu su činila dva pilota, koja su upravljala avionom, i dva padobranca, koja su izbacivala bombe. Imali su avione koji nisu bili predviđeni za noćni let, a kamoli za takve misije. Velika je to požrtvovnost bila, ali nitko nije mislio na opasnost, sve do one sekunde u ranu zoru 2.prosinca, kad su poginuli zrakoplovci i padobranci. Ostala je žrtva i naše sjećanje na njih i primjer kako treba gledati na domovinu", rekao je Rajtar.

Zdravko Jakop, državni tajnik u Ministarstvu obrane, istaknuo je kako ponosno možemo reći da smo imali ljude koji su svojim djelovanjem i hrabrošću postajali uzori, putokazi kako se bori i žrtvuje za domovinu.

Supruga poginulog padobranca Rade Grive, Jasna Griva, s tugom se prisjetila tih dana. "Osjećaj nakon 30 godina isti je kao prije, uvijek ću misliti da je moglo biti drukčije, ali život ide dalje. Nadam se da nisu poginuli uzalud i da je sve nečemu vrijedilo. Čula sam se večer prije toga s njim, prije nego što je poletio, valjda je to neki osjećaj, želio je čuti sina, koji je imao tada dvije godine. Ujutro su mi došli njegovi kolege padobranci i rekli da je Rade poginuo. Moj suprug je u lipnju 1991. otišao u 106. brigadu, a u listopadu je prešao u Samostalni zrakoplovni vod, otpočetka je odlučio nešto poduzeti", rekla je Jasna Griva.