Objavljeno 1. prosinca, 2021.
Na daljinu u Hrvatskoj radilo 11 posto zaposlenih, a moglo je 34 posto
Postojeće zakonsko rješenje rada na daljinu u Hrvatskoj nije prilagođeno kako bi se takav oblik rada provodio na jednostavan i fleksibilan način. Zakonodavni okvir je prilično krut i nejasan u tom smislu. To je ocijenjeno u utorak na okruglom stolu o budućnosti rada na daljinu koji su u Osijeku u sklopu projekta DEVOTE (Developing of teleworking future) organizirali Hrvatska udruga poslodavaca, Sindikat naftnog gospodarstva i Norveška udruga poslodavaca (NHO).
Prema službenoj statistici, 2020. je u Hrvatskoj samo tri posto zaposlenih uobičajeno radilo na daljinu, dok je povremeno na daljinu radilo dodatnih osam posto zaposlenih, što znači da je ukupno samo 11 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj radilo na daljinu. U Europskoj uniji to iznosi više od 20 posto. Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a i voditeljica projekta DEVOTE, naglasila je da postoje izračuni koji govore koliko se potencijalno poslova odnosno koliki broj zaposlenih u zemlji ili na tržištu rada može raditi na daljinu. "Za Europsku uniju to je 37 posto svih poslova koji se mogu obavljati na daljinu, a za Hrvatsku to je 34 posto. Imamo, dakle, 11 posto onih koji su radili na daljinu i 34 posto onih koji u teoriji mogu raditi na daljinu", rekla je Tomić, dodavši također da smo vidjeli kako je s koronakrizom, početkom pandemije i zatvaranja jedan od značajnijih načina očuvanja radnih mjesta bio upravo rad na daljinu.
Sva dosadašnja istraživanja, čak i ona što su provedena za Hrvatsku, govore da je zapravo preferencija većine radnika, a i poslodavaca, u konačnici neki hibridni oblik rada. "To znači da se povremeno radi na daljinu, a ipak bi se zadržali uredski prostori. Pregovori o Zakonu o radu koji trenutno traju između poslodavaca, sindikata i ministarstva previše su kruti i onemogućavaju neki fleksibilniji oblik organizacije radnog vremena i rada na daljinu", smatra Tomić.
Povjerenik Sindikata naftnog gospodarstva Siniša Vinković rekao je da su se uključili u ovaj projekt kako bi istaknuli ono na što žele dati naglasak prilikom prelaska rada na daljinu. "Pri reguliranju takvog rada nama je važno da pravila budu jasno postavljena i pri tome stavljamo naglasak na naknadu za korištenje svojih resursa prilikom rada na daljinu, pravo na isključenje, pravo na prekovremeni rad, pravo na radno vrijeme, na pauzu i na zaštitu na radu u takvim uvjetima rada", ističe, dodavši da rad na daljinu ne treba gledati kao na nekakav problem ako je on jasno i kvalitetno reguliran, već kao priliku za zadržavanje radnih mjesta koja će biti u korist radnika i na zadovoljstvo poslodavca.
Videovezom je na konferenciji sudjelovao i Henrik Munthe, pravnik u udruzi poslodavaca iz Norveške i član projektnog tima projekta DEVOTE, istaknuvši kako će smjer u kojem će se ići vezano uz izmjene regulacija rada na daljinu u Norveškoj uključivati obvezu savjetovanja s radnicima i osiguravanje pisane informacije o reguliranju rada na daljinu te mogućnosti inspekcije rada da kontrolira i taj oblik rada.
Tomislav Prusina
DIGITALNIM NOMADIMA POVOLJNIJE
Pravna savjetnica u Sindikatu naftnog gospodarstva Anica Ferić napominje da je rad na daljinu puno više od rada od kuće. On predstavlja rad neovisno o lokaciji kao fiksnog mjesta rada, što moderna digitalna tehnologija omogućuje, navodi i dodaje da se u Hrvatskoj ipak, zbog postojećih velikih administrativnih ograničenja hrvatskog zakonodavstva, rad na daljinu u praksi najčešće svodi samo na rad od kuće. “Zakon o strancima početkom godine je digitalne nomade, strance koji rade na daljinu za vanjske kompanije, bez administrativnih ograničenja, slobodno mijenjajući mjesto rada u Republici Hrvatskoj, kao atraktivnoj turističkoj destinaciji, stavio u povoljniju poziciju u odnosu prema drugim kategorijama stranaca. To znači da Hrvatska prepoznaje i pozdravlja takav rad, ali, nažalost, takvu slobodu rada još nije omogućila i domaćim radnicima. To moramo korigirati, omogućiti isti benefit i hrvatskom radniku”, izjavila je. Na skupu se govorilo i o tome hoće li se načini organizacije rada tijekom pandemije nastaviti i kada ona završi, što je u izmjenama radnog zakonodavstva važno sindikatima, a što poslodavcima.