Obična kiselica, kiseljak, kiselo zelje, ili velika kiselica, druga su imena u uporabi za biljku kiselicu. Ona se spominje u zapisima starog Rima kao ljekovita i jestiva biljka. Kneipp za kiselicu kaže da nije samo dobar lijek, nego i izvrsna hrana za bolesnike, jer čisti i popravlja krv. U Njemačkoj je kiselica omiljeno povrće. Kiselica je trajna biljka koja naraste i do jedan metar visine s uspravnom stabljikom, uzdužno izbrazdana, crvenkasta. Listovi su duguljasti, kopljasti, streličasti, mesnati na gornjem dijelu naizmjenično prirasli uz stabljiku, dok su donji na dugim peteljkama. Cvjetovi su sitni i dvodomni, crvenkasto-zeleni i tvore metlice na vrhu stabljike. Plod je sjajne tamne boje. Kiselica ima mnogo vrsta i sve su one sličnog djelovanja.



Vrijeme cvatnje joj je u svibnju i kolovozu. Miriše po travi, a okus joj je osvježavajući, kiselkast. Raste na livadama, pašnjacima, u blizini naselja i u vrtovima pretplaninskog i planinskog područja. Sabire se mlado lišće koje se rabi za jelo, cvijet za vrijeme cvatnje, kao i gornji dio biljke u cvatu, koje valja sušiti na toplom i zračnom mjestu u hladu. Sjeme također treba sušiti na toplom mjestu. Korijen vadimo u jesen i sušimo na toplome mjestu. Kiselica čisti, jača, osvježuje i umiruje cijeli organizam, a izvana uljepšava. Zapadna pučka medicina rabi kiselicu u liječenju akni, bolesti bubrega i jetre, zatim za kožne bolesti, čišćenje krvi, srčanih bolesti, kod komplikacija želuca, manjka C vitamina, za pražnjenje crijeva, protiv crijevnih nametnika, kod krvarenja te za pojačano izlučivanje mokraće. J.Kn.