U sklopu 28. Festivala glumca priređen je 27. Dan domaćice koji je započeo vožnjom brodom po Bosutu, a nastavio se u Lovačkoj kući u općini Andrijaševci. Ovogodišnja domaćica Festivala je kazališna, televizijska i filmska glumica te nacionalna prvakinja HNK u Split Ksenija Prohaska, koja je ove godine proslavila 45 godina glumačkoga rada.

Prisjetila se Prohaska povratka iz Amerike u Hrvatsku 1999. godine, a koji je obilježila upravo i nagrada na Festivalu glumca 2000. godine, koju je osvojila s monodramom ‘‘Marlene Dietrich", njezina prva nagrada nakon povratka. Domaćica je bila zadužena za veselo i optimistično ozračje jer je Festival prije 28 godina i nastao u vremenu kada je bilo potrebno dizati optimizam i nadu ljudima.

- Dolazak na Festival samo je jedan u nizu mojih radovanja, jednostavno volim ovaj festival jer je drukčiji. Na drugim festivalima imamo svoj neki ego, ovdje, kad dođemo, svi se radujemo. Sretna sam što sam domaćica u jednoj velikoj ulozi u kojoj su bili veliki glumci Šovagović, Drach, Torjanac, Grgić. Gledam ovu Slavoniju i mislim se, moja najveća odluka je bila da se iz Amerike vratim u Hrvatsku. Kad su me zvali da budem domaćica, nisam znala što je to uopće, mislila sam da trebam nešto spremat‘. No uloga domaćice je da se druži, da bude ljubazna - rekla je Prohaska.

Župan vukovarsko-srijemski Damir Dekanić istaknuo je kako je Festival glumca jedini festival ovog značenja koji nema status nacionalnog festivala te je najavio angažman na tome da se to promijeni. "Kao načelnik općine Andrijaševci bar desetak godina bio sam domaćin na Danu domaćina i dobro sam upoznat sa svim događanjima i s glumcima. To je jedno predivno druženje i uistinu sam sretan i zahvalan na tome što su godinama ovdje da nam daju potporu i da mi njima damo potporu. Jednostavno ovaj festival se uvukao glumcima pod kožu, on im je važan i to pokazuje dolazak iz godine u godinu sve većeg broja glumaca", istaknuo je Dekanić.

Festival glumca svakako je nešto po čemu je Vukovarsko-srijemska županija poznata, a glumci se ovdje osjećaju kao kod svoje kuće. Uz slavonske delicije, pjesmu dobrih tamburaša, lijepo prirodno okružje, vozeći se po Bosutu i u Lovačkoj kući, glumci su bar jedno popodne zaboravili na predstave, ali i na budno oko ocjenjivačkog suda.