Velika diva tamburaške glazbe, pjevačica narodnih, zabavnih i starogradskih pjesama, ponos grada na Dravi, Vera Svoboda, preminula je nakon teške bolesti 1. travnja u 88. godini.

Vera Svoboda rođena je u Osijeku 15. kolovoza 1936. godine. Djetinjstvo i osnovnu školu provela je u Mikleušu, a u Osijeku je pohađala glazbenu školu "Franjo Kuhač". Studirala je i diplomirala engleski jezik na Pedagoškoj akademiji u Osijeku. Počela je pjevati u rodnom gradu na Radiju Osijek već sa šesnaest godina 1952. kao i u kazališnim predstavama. S vremenom nastupala je na brojnim festivalima zabavne i tamburaške glazbe. Bila je jedna od najvećih glazbenih zvijezda 1970-ih na prostoru bivše Jugoslavije. Udala se za poznatog glazbenog i medijskog djelatnika Julija Njikoša, koji je producirao i aranžirao najveći broj njezinih pjesama.



- Vera Svoboda bila je, po meni, najbolji izvođač starogradskih pjesama. Kad je sa suprugom Njikošem otišla u Zagreb, tamo se posvetila našim slavonskim narodnim pjesama, i po tomu je također bila vrhunska i broj jedan u Hrvatskoj - rekao nam je o Veri umirovljeni osječki novinar Dragutin Kerže, veliki poznavatelj zlatne ere osječke glazbene scene. Dodao je i kako je Vera imala mnoge festivalske uspješnice, posebice na Zvucima Panonije, kao što je bila pjesma "Kod Bijele lađe". Imala je velik broj nastupa u Hrvatskoj i u brojnim europskim i prekoocenskim zemljama za hrvatske iseljenike.

U nakladi izdavačke kuće Croatia Records (nekada Jugoton) snimila je petnaest "long play" ploča, pet CD-ova, dvadesetak kaseta, a za potrebe HRT-a više od 300 narodnih, starogradskih, zabavnih i domoljubnih pjesama. Svoju posljednju pjesmu snimila je u studiju poznatog producenta Tihomira Ivanetića.

- Prije nekoliko godina gospođa Vera je svoju posljednju studijsku pjesmu snimila kod mene u studiju, bila je to "Onom tko mi noćas svira" Arsena Dedića i Drage Britvića. Nakon toga se oprostila od snimanja i javnih nastupa. Bila je poslije toga u pripremi još jedna pjesma, no problemi sa zdravljem bili su jači od njezine želje da snimi i tu pjesmu. Moje poznanstvo s njom datira puno godina unatrag, bila mi je čast da sam bio prvi prim njezina pratećeg benda, pa sam puno putovao s njom jer mi je mentor bio njezin suprug Njikoš. Nastupali smo posvuda u inozemstvu, čak smo zajedno bili na nastupu u onom poznatom vlaku za Vukovar. Radili smo s njom i pjesmu i spot "Moja drugo", koji je izvodila kao dio ženskog band aida. Ostao sam s njom do posljednjih dana u kontaktu, razgovarali smo o svemu... Gospođa Vera je pjevala tamburaške i starogradske pjesme u vrijeme kad je to malo tko pjevao. Putovala je po cijeloj zemlji i inozemstvu, prezentirala je tamburašku pjesmu u vrijeme kad to nije bilo baš popularno. Mlade pjevačice i pjevači mogu samo učiti od jedne tako velike dame i dive, kako se to radi - ispričao nam je Ivanetić.

 

 

Odlazak voljene i cijenjene pjevačice rastužio je njezine kolege i prijatelje s tamburaške glazbene scene, među kojima su mnogi koji su s njom nastupali.

- Vera je bila sve za našu tamburašku glazbu. Šokiran sam još uvijek i teško mi je. Odlaze mi drage osobe koje su veliki dio mog života bile moji veliki uzori i svima pravi primjer kako treba čuvati i braniti tradiciju te raditi na najvišem profesionalnom nivou što se tiče same glazbe. I ne samo to nego čuvati glazbu svog podneblja za neke buduće generacije. Ja sam Veru zvao i "mama", kao i Kiću "tata". Pogotovo je ona, na svoj način, činila riječima i djelima dobro svima nama, da nas uputi na pravi put. Puno toga smo prošli zajedno. Ja sam, recimo, bio organizator njezina prvog koncerta u mom selu Gradištu. Poslije sam pisao za nju, pjevali smo zajedno po Kanadi i Americi, po cijeloj Europi, i narodu, i rodu, i Bogu, svima na veselje, i za zalog za sutrašnjicu. Hvala joj za sve to. Nedostajat će nam više nego što možemo u prvom trenutku zamisliti. Nebo će dobiti još jednog anđela koji će pjevati svima u pozitivnoj energiji i težnji svemu onome što ljudima donosi boljitak - rekao je dirnuti Šima Jovanovac.

- Gospođa Vera Svoboda svima je nama bila uzor, i to ne samo u pjevanju nego i u ponašanju. Njezino divno ponašanje, divna šokačka odjeća, kad god bi se negdje pojavila... Toliko je voljela i cijenila našu Slavoniju i običaje, gdje god je došla, to je sve prikazivala u najboljem i najsvečanijem svjetlu. Jako sam pogođena njezinim odlaskom, i ne samo ja nego i svi mi. Nema nas puno pjevačica tamburaške glazbe, ali doista nam je ostavila veliko nasljeđe. Ne može nitko nikada biti kao Vera Svoboda, jer ona je doista bila i ostat će jedina kraljica tamburaške glazbe. Sve to što je ona izvodila, ja i bilo koja moja kolegica, možemo samo pokušati, ali izvesti na takav način, kako je ona to znala, to bi bilo jako teško - ispričala nam je Viktorija Kulišić Đenka.

- Nekad, na našim počecima, bilo je situacija kad smo kao posve anoniman sastav imali prilike pratiti Veru kao veliku pjevačicu. Meni je ostala drama uspomena kako sam se tada čudio kako ona dobro zvuči! U bilo kakvim uvjetima, s mikrofonom i bez mikrofona, doista je zvučala kao prava pjevačica. Nama je to bilo neobično, jer nije tada bilo medija kao sad, da možete na svakom koraku čuti neku snimku i sl. Ona je sjajno pjevala i ja sam od tih dana bio oduševljen njezinim načinom interpretacije. Svaki izvođač tamburaške pjesme trebao je poslušati Veru, jer bi iz toga mogao jako puno naučiti - kaže Stanko Šarić, frontmen Najboljih hrvatskih tamburaša.

- Pretužan dan za sve nas, a pogotovo za nas ženske vokale tamburaške glazbe. Moja teta Vera i ja, kao što se zna, bile smo jako bliske i jedino s njom sam bila u kontaktu od svih žena iz svijeta tamburaške glazbe. Vrlo često smo znale telefonski razgovarati, i to do unatrag godinu dana, o raznim temama. Uvijek je bila za mene puna hvale i divnih komplimenata, a ja sam nju doživljavala kao svoj glazbeni uzor jer me je uvijek savjetovala i gledala kao da sam njoj dorasla. U spomen našoj teti Veri sigurno ću u budućnosti još njezinih pjesama oživiti, i neću dopustiti da se zaborave - ispričala nam je Cecilija Rudić.

Vera Svoboda dobila je u svojoj bogatoj karijeri brojne nagrade i priznanja. Dobitnica je državnog odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi. Godine 2022. dobila je nagradu Porin za životno djelo. Iste je godine osječkom Muzeju Slavonije darovala "Zlataru", iznimno vrijednu tradicijsku narodnu nošnju iz Koritne, staru više od 150 godina. Riječ je o opravi koju je Vera dobila na dar na prvim Đakovačkim vezovima, a u njoj je, kako je rekla, "obišla svijet".