Idealna smokva je mekana na dodir, puna mesa te ima čvrstu peteljku. Vrlo je osjetljiva i brzo se kvari, stoga je treba pojesti unutar 24 sata od branja. Ne savjetuje se čuvanje u hladnjaku jer time gubi na svojoj aromi.

Sirove smokve sadrže do 80 % vode i imaju najveći sadržaj prirodnih šećera što ih čini idealnim izvorom energije. Berba plodova provodi se sve od lipnja do listopada, a plodovi se konzumiraju svježi. Tijekom berbe važno je zaštititi kožu jer je bijeli "sok" iz stabljike i lišća smokve može nadražiti. Smokve pomažu u preveniranju dijabetesa jer se nakon njihove konzumacije može sniziti koncentracija glukoze u krvi. Smokve imaju i laksativna svojstva jer stimuliraju rad crijevnih mišića i tako mogu poboljšati probavu. Ako su plodovi smokve namijenjeni za sušenje, moraju biti potpuno zreli jer tada sadržavaju najviše šećera.

Domovina smokve je Mala Azija, predjeli Sirije i Palestine, odakle se preko Crnog mora prenijela do Grčke. Danas smokva raste po cijelom svijetu, od Amerike do Azije. Smokvini listovi su jednogodišnji, veliki i kožasti, hrapavi, a odozdo fino dlakavi. Zeleni plod sadrži mnogo mliječnog soka, a zreli plod smokve mnogo šećera. U botanici je danas poznato oko 700 vrsta smokava.

Vrsta Ficus carica ima dvije podvrste: pitomu i divlju. Smokva je samoniklo drvo koje raste razasuto među ostalim kulturama u kamenjarima i uza zidove, a danas se i uzgaja. Uspijeva na slabo hranjenom tlu, a pogoduju joj ljetna suša te blaga i kišna zima. Plodovi se beru kad sazriju, a ljekoviti su svi dijelovi smokve - plod, mliječni sok, list i kora stabla.

Svježe i suhe smokve djeluju laksativno. Još u staroj antičkoj i pučkoj medicini smatrane su najprirodnijim laksativom, koji ne iritira, ne ostavlja nikakve posljedice niti stvara naviku. Povremene zatvore liječimo kompotom od suhih smokava ili od suhih šljiva, kao i kombinacijom obiju voćaka. Jače ili kronične zatvore prirodno liječimo kombinacijom smokve, šljive i sene. U tu je svrhu popularno pripremiti kolačiće ili pogačice od mljevenih suhih smokava, suhih šljiva i usitnjenih listova sene. Za izradu jednog kolačića potrebna nam je jedna jušna žlica smjese od koje rukama oblikujemo kolačiće. Pohranimo ih u papirnatu ambalažu i svaki dan pojedemo ujutro i navečer jedan kolačić.

Suha smokva djeluje ljekovito na gastrointestinalni trakt, u prvom redu na rad želudca, kao digestiv, te upija višak želučane kiseline, ublažavajući tegobe kod gastritisa i katara želuca. Uravnotežuje odnos bakterija u crijevnoj flori. Smokva povoljno i ljekovito djeluje na bronhe pojačavajući sazrijevanje sekreta te smiruje kašalj. Zbog antiseptičnog djelovanja pučka medicina smokvu rabi za početne upale grla i pluća, a kao vermifug za liječenje nametnika i parazita u crijevima. Kod ugriza kukaca i životinja rabimo oblog od suhe smokve tako da je prepolovimo i privijemo.

Oblog za liječenje raznih tumora i drugih novotvorina spravljao se od mljevenih smokava u koje se umiješao kvasac i zgnječeni bijeli luk; ta smjesa privila bi se na oboljelo mjesto. Mliječnim sokom smokve, koji se pojavi čim se otkine zelena smokva, liječe se bradavice, razni lišajevi i manje ranice. Taj sok stimulira probavu te uklanja parazite. Koristan je kao dobro preventivno i kurativno sredstvo za liječenje bubrega.

Važna nutritivna komponenta prisutna u smokvi je mineral magnezij. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg magnezija, a jednaka količina sušenih smokava sadrži trostuko toliko magnezija. Magnezij je jedan od ključnih čimbenika koji naš organizam štite od štetnog utjecaja psihičkog stresa. Slatkasti bogati okus smokve savršeno se slaže sa slanim okusima, poput ovčjeg ili kozjeg sira, možemo je dodati raznim kompotima ili jelima od peradi. Od svježe smokve možemo napraviti kompot, pekmez i fermentirana pića.