U vrijeme pandemijskoga Adventiranja Osijekom, na FB-u i Instagramu osvanule su mnoge fotografije koje prikazuju blagdanski ugođaj u gradu. Dojmljivi su fotografski zapisi šerani uzduž i poprijeko društvenih mreža, uz velik broj pozitivnih komenatara na Adventiranje, a još više na račun fotografskog umijeće njihovih autora. Među njima iznimno zapažene bile su fotografije čiji je autor svestrani nastavnik čuvene osječke III. gimnazije, Vedran Ristić, prof.

Na zaključak da je baš on unatrag nekoliko godina i fotokroničar zbivanja u III. gimnaziji, prof. Ristić skromno odgovara kako se u svakoj generaciji nađe bar jedan za fotografiju zainteresiran učenik koji se prihvati toga posla, a on sâm to radi sporadično, fotografirajući, primjerice, školske izlete i slično. Kad već spominjemo školsku kroniku, i sam je prof. Ristić na više načina povezan s prošlosti gimnazije u kojoj je zaposlen već dvanaeset godina. Bio je, naime, njezin učenik, kao i njegov brat, a njegova je mama, prof. Ljerka Dobaj Ristić, danas umirovljenica, svojedobno predavala hrvatski jeuik i književnost u CUO "Braća Ribar" (danas III. gimnazija, nap.a.). "Ispočetka mi je bilo neobično sjediti u zbornici s nekim maminim kolegama i nekim mojim nekadašnjim profesorima", govori o svojim nastavničkim počecima prof. Ristić. Rođen je u Osijeku 1984. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a diplomu profesora povijest i filozofije stekao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2008. Iste je godine počeo raditi, isprva predajući povijest i etiku. "U mojoj je obitelji mnogo prosvjetara. Mama je predavala hrvatski jezik i književnost, otac Ramir bio je profesor fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, a djed Darko Ristić pedagog. Brat je otišao tatinin stopama, radi na Institutu Ruđer Bošković", otkriva obiteljsku povjesnicu prof. Ristić. Suprugu Marijanu upoznao je u Zagrebu, gdje je Ogulinka studirala na Prometnom fakultetu. Zaljubili su se i nakon diplome zajedno došli u Osijek. Smatraju ga gradom po mjeri svoje obitelji, koju čine oni i dvojica sinova - prvašić Borna i dvogodišnji Tin. "Supruga ima razumijevanja za sve moje hobije, na čemu sam joj neizmjerno zahvalan, jer i ona je zaposlena i imamo dvojicu malih živahnih dječaka", iskren je svestrani prof. Ristić koji se, osim fotografiranjem, rekreativno bavi biciklizmom i trči na duge pruge te svira gitaru.


"Fotografijom sam se počeo baviti u srednjoj školi, čak sam razvijao filmove i izrađivao crno-bijele fotografije. Posljednjih pet godina nikamo ne idem bez fotoaparata, a biciklizam i fotografiranje pokazali su se kao savršen spoj. Međutim, kada je stiglo drugo dijete, shvatio sam da nemam dovoljno slobodnog vremena za vožnju bicklom dugu četiri-pet sati, pa sam počeo trčati i dogurao sam do toga da mogu istrčati polumaraton. Važno mi je da sam aktivan", otkriva prof. Ristić.


Iako zagledan u zvijezde, jer najdraža mu je astrofotografija, ipak nije i sam postao zvijezdom s rock-predznakom. Kao učenik, pohađao je satove gitare kod prof. Amira Begića, kojemu je naizmjerno zahvalan za sve što je od njega naučio. S klasične je prešao na električnu gitaru, no glazba nije bila njegov životni izbor. Ipak, kako ne bi zahrđao kao gitarist, pridružio se školskom bandu Popravni ro(c)k. Treća gimnazija, naime, kao jedna od rijetkih škola u Hrvatskoj, ima svoj rock-band, u kojemu je nekoliko profesora u stalnoj postavi, a pridruži im se i pokoji učenik ili učenica iz gotovo svake generacije. "Kolega Celić je punker, kolega Kobaš voli pop-rock, a ja sam, recimo to tako, čistokrvni roker. Sviram bas-gitaru, basista nekako nikada nema dovoljno", kaže kroz osmijeh prof. Ristić. Inače vježbaju i sviraju redovito, u raznim prigodama poput Dana škole, uz glasnu podršku svih učenika i nastavnika, no pandemija ih je natjerala na stanku i mahom usamljeničko muziciranje ili druženje online.

"I nastava nam je pred kraj polugodište bila na daljinu. Ima ona svoje prednosti, ali ipak mislim da je nužna direktna interakcija. Najveći je problem vrednovanje znanja, a znamo da je ocjena značajan motiv. U online nastavi nedostaje i socijalni aspekt, što nije dobro s obzirom na to da je škola i odgojna ustanova. Evo, razrednik sam maturantima koji lani nisu išli na maturalnu ekskurziju, a maturalac je svakome od nas jedna od najljepših uspomena u životu, važan dio svačije privatne povijesti", zaključuje prof. Ristić.