Slavonskobrodski gimnazijalci pronašli su za četiri godine više od 300 pravopisnih pogrešaka koje su gradski oci ispisali ili odobrili na javnim mjestima u gradu. Utvrdili su to istraživačkim projektom "Hrvatski po Brodu" koji je pokrenula nastavnica hrvatskoga jezika u Gimnaziji "Matija Mesić" u Slavonskome Brodu Vesna Nosić. Ona je rezultate predstavila časopisu Hrvatski jezik.

Istraživački jezični redari godinama su zapažali javne nazive ulica, trgova, škola, poduzeća, obrtničkih objekata, spomenika, prometnih znakova, kao i cjenike u ugostiteljskim objektima, te ih na nastavi uspoređivali s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Najčešće pogreške povezane su s netočnom upotrebom glasova ć i č, đ i dž, kao i s jednačenjem glasova po zvučnosti, a za njih su, ispostavilo se, najočitiji primjeri pisanje riječi ćevapčići i ćevabdžinica.


Neki Brođani očito nisu vješti s odrazom jata, pa brkaju "je" i "ije". Također, nisu posve upućeni ni u pisanje velikog i malog početnog slova. Istraživačke timove činili su učenici Opće gimnazije Ivan Stanković, Damir Tolić i Angelina Zatezalo, polaznici Jezične gimnazije Leo Gere i Dona Sedlo te učenici Prirodoslovno-matematičke gimnazije Bruno Benčević, Krešimir Blažević, Domagoj Dokuzović, Tomislav Krištija, Marijan Matić, Andrej Matković, Borna Šimić i Dominik Udovičić.


Pravila kažu da nije pravilno pisati npr. Ulica Pavleka Miškina nego Ulica Pavleka Miškine, da se ne kaže pekarna nego pekarnica kao ni dućan nego trgovina. Pogrešno je Crkva Gospe od brze pomoći, a pravilno crkva Gospe od Brze Pomoći; pogrešno je Muzej Brodskog Posavlja, a pravilno Muzej brodskoga Posavlja. Gradsko povjerenstvo za imenovanje ulica treba znati da se ne piše Šetalište Braće Radić, nego Šetalište braće Radića.


U istraživanju su brodski gimnazijalci najprije pomeli ispred svojih vrata te pronašli da je ime njihove škole - također pogrešno napisano.
Autorica izražava nadu da će istraživanje pomoći učenicima u podizanju svijesti o potrebi njegovanja hrvatskoga jezika i promicanju hrvatske jezične kulture, ali izostaje njezina nada da će gradski oci, pa i vodstvo njihove škole, uvažiti primjedbe dobrovoljnih jezičnih redara.