Magazin
DR. SC. VJERAN STRAHONJA

Na visokom smo mjestu po ljudskom kapitalu i digitalnim vještinama
Objavljeno 8. kolovoza, 2020.
Hrvatska je dobra u integraciji digitalne tehnologije u poduzećima. Ima 23 % poduzeća s visokom razinom digitalnog intenziteta

Koliko vidimo i čujemo, Europska unija snažno podupire 4. industrijsku revoluciju, odnosno digitalnu transformaciju članica EU-a. U osiguravanju i raspodjeli financijske pomoći iz EU-a, Hrvatska je odlično prošla jer će imati na raspolaganju čak 22 mlrd. eura, od kojih će dio ići i za tehnološki i tehnički razvoj i modernizaciju, a sve to u kontekstu aktualne koronakrize. O toj aktualnoj temi, razgovarali smo s dr. sc. Vjeranom Strahonjom, redovitim profesor u trajnom zvanju i bivšim dekanom Fakulteta organizacije i informatike, Sveučilišta u Zagrebu.

- U jednom pitanju zapravo spominjete dvije stvari. Prva je nova industrijska strategija Europe, a druga je odgovor EU-a na koronakrizu. Europska komisija objavila je novu industrijsku strategiju 10. ožujka 2020., u vrijeme kad razmjeri koronakrize nisu bili poznati. U nekoliko riječi, ovo je strategija koja vodi prema globalno kompetitivnoj, zelenoj i digitalnoj Europi. Od ove tri komponente, do koronakrize najviše se spominjala inicijativa da Europa bude klimatski neutralna do 2050. O globalnoj kompetitivnosti i tome što znači digitalno se manje govorilo.

I tu je onda uletjela koronakriza, zbog koje će se neki prioriteti i akcije prilagoditi novom stanju i potrebama. Dobro da je naša vlada na krizu odgovorila mjerama čiji je cilj nastavak poslovanja i očuvanje radnih mjesta. Ako se realiziraju mjere i paketi EU-a koje spominjete, pa i ove 22 mlrd. eura za Hrvatsku, neki procesi digitalne transformacije i industrijske revolucije mogli bi se ubrzati. Zapravo, mislim da bi ti procesi bez koronakrize bili jako spori, ili se ne bi niti pokrenuli, pa bismo polako tonuli. Uz mnoge ljudske patnje i probleme te neviđenu globalnu gospodarsku krizu u novijoj povijesti, ova je pandemija u nekoliko mjeseci potaknula velike iskorake u digitalnoj transformaciji, uspješnije od mnogih projekata, strategija i inicijativa tijekom nekoliko proteklih godina, čemu svakodnevno svjedočimo.

Ne čudi da su informatičke tvrtke te oni što se bave digitalnim ili financijskim uslugama prešli na rad od kuće, ili da su se novoj situaciji preko noći prilagodila poduzeća koja su dio velikih globalnih poslovnih sustava, jer već posluju koristeći informacijske i komunikacijske tehnologije i digitalne platforme i alate.

Više smo začuđeni da su neke administrativne usluge države preko noći postale on-line, bez čekanja u redovima i štambilja. Odjednom je to postalo moguće, bez velikih ulaganja i EU projekata, sve s istim činovnicima i na temelju već postojećih resursa.

Također je činjenica da su naše škole prešle na online nastavu u rekordnom vremenu, a još nedavno se protestiralo protiv Lumena i tableta. Pritom ne mislim da on-line može zamijeniti nastavu uživo, niti da isključivo on-line može biti trajno stanje, ali siguran sam da će neke pozitivne promjene ostati trajno.

Svjedočimo da su se preko noći digitalno transformirale i neke tradicionalno konzervativne i inertne djelatnosti, tražeći nove poslovne modele i kanale komuniciranja sa svojim kupcima ili korisnicima usluga. Tijekom ožujka otvoreni su mnogobrojni portali, web-trgovine i stranice na društvenim mrežama, namijenjeni prodaji hrane OPG-ova. To se dogodilo preko noći, s mnogo entuzijazma, koristeći postojeće, lako dostupne platforme. Priključili su se ljudi koji sigurno nisu računalni frikovi ili eksperti, bez posebnog školovanja ili podrške.

NOVE VRIJEDNOSTI
Što je zapravo digitalna transformacija i 4. industrijska revolucija o kojoj govorite?

- Ukratko, digitalna transformacija je sveobuhvatna transformacija poslovanja zato da se iskoriste sve prednosti i prilike suvremenih digitalnih tehnologija, uzimajući u obzir budućnost. Pritom mijenjamo ili podižemo na višu razinu proizvode, usluge i procese, primjenom digitalnih tehnologija, kao što je umjetna inteligencija, roboti, internetske stvari, računarstvo u oblaku, virtualna stvarnost, 3D prototipiziranje i printanje, i sl.

Kod digitalne transformacije naglasak je na pronalaženju inovativnih poslovnih modela i procesa koji se temelje na kreativnom razmišljanju i agilnosti kako bi se iskoristile sve prednosti postojećih i dolazećih digitalnih tehnologija te stvorili novi ili poboljšani proizvodi i usluge, a u konačnici nova vrijednost za čovjeka, organizaciju i društvo u cjelini.

Kad se to primijeni na industriju, govorimo o Industriji 4.0 i sličnim konceptima u Europi, te o 4. industrijskoj revoluciji na globalnoj razini, gdje se uklanjanju granice između fizičkog, virtualnog i biološkog. No o tome bi najlakše bilo govoriti na primjerima. Primjerice, ako se pokvari neki građevinski stroj, dijagnozu kvara i potrebni zamjenski dio može umjesto čovjeka odrediti neki računalni program koji se temelji na umjetnoj inteligenciji, a taj dio može se isprintati na najbližem 3D printeru koji model za printanje dobije preko interneta. To je moguće samo ako proizvođač stroja promijeni svoj poslovni model. I upravo ta sposobnost digitalne transformacije danas čini razliku između uspješnih i onih koji nemaju budućnost.

Premijer Plenković naglašava kako je obveza RH ulagati u ono što je budućnost, a budućnost je i digitalno gospodarstvo, četvrta industrijska revolucija, znanje i znanost... Vaš komentar?

- Nekako mi se čini da nakon totalne blokade, zatvaranja granica te obustave prometa roba i usluga pozivi za reformskim promjenama kod nas, ali i pozivi europskih vođa drugačije zvuče. Sve navedeno dramatično mijenja poslove, radna mjesta i tržište rada. Neki poslovi i radna mjesta nestat će, neki će se promijeniti, a pojavit će se mnogi novi. Na primjer, on-line bankarstvo, prodaja i administrativne usluge preko interneta bitno su smanjili potrebu za šalterskim prostorima, radom i radnicima. To smo već osjetili. Automatizirana i robotizirana proizvodnja je tu, a autonomna vozila su pred vratima. Sve to traži novi profil ljudi, drugačijih znanja i vještina.

Potpuno je jasno da se naš obrazovni sustav mora reformirati, kao i javna uprava. Ta dva područja su ključna i preduvjet su za sve ostalo. Ako premijer Plenković koristi koronakrizu kao pokretač za strukturne i sadržajne promjene, smatram da je to dobro.

Ova kriza je i nekim inicijativama EU-a dala dublje značenje. Na primjer, danas je lako razumjeti što misli Thierry Breton, povjerenik za unutarnje tržište, kad govori o strateškoj autonomiji, ako se prisjetimo da je prije nekoliko mjeseci cijela Europa ovisila o pošiljkama zaštitnih maski za lice iz Kine, a to svakako nije proizvod visoke tehnologije, nego proizvod industrije koju smo zatrli s idejom da će se proizvoditi negdje drugdje, a mi ćemo biti kulturni i zabavni park svijeta. Pažljivije slušamo Ursulu von der Leyen, predsjednicu Europske unije, kad govori o potrebi da Europa postane industrijski lider u zelenoj industriji i digitalnoj transformaciji te uklanjanju unutarnjih granica i barijera kad se sjetimo patnji vozača kamiona koji su prevozili nužne sirovine, ili hranu unutar Europe. Prisjetimo se i kako je u trenutku postala važna hrana s naših polja.

BEZ STRATEGIJE
Kakvo je danas stanje u RH kad se radi o digitalnoj transformaciji, pratimo li svijet, ili smo u zaostatku?

- Postoje neki pokazatelji koji odgovaraju na vaše pitanje. Na primjer, Europska komisija svake godine objavljuje Indeks digitalnoga gospodarstva i društva (DESI), koji prati ukupnu digitalnu uspješnost Europe i napredak članica EU-a u području digitalne konkurentnosti. Prema ukupnom pokazatelju, Hrvatska je već dvije godine na 20. mjestu, od 28 članica EU-a. Ukratko, Hrvatska je dobra u integraciji digitalne tehnologije u poduzećima. Ima 23 % poduzeća s visokom razinom digitalnog intenziteta, što je blizu prosjeku EU-a, a na 9. mjestu smo po internetskoj prodaji drugim državama članicama EU-a. Hrvatska je na visokom 13. mjestu po ljudskom kapitalu, odnosno digitalnim vještinama, a ima šesti najveći udjel osoba s diplomom vezanom uz digitalne tehnologije u EU-u. Loše stojimo u povezivosti, prije svega brzom internetu te u digitalnim javnim uslugama, što je posao države.

Što možemo učiniti kako bismo ubrzali digitalnu transformaciju industrije i drugih djelatnosti?

- Preduvjet svega je ozbiljna reforma državne uprave, racionalizacija regionalne i lokalne samouprave te korjenite promjene u pravosuđu. Uz ostalo, i u ovim je područjima nužna digitalna transformacija.

Činjenica je da nemamo ključne nacionalne strategije za razdoblje od 2020. do 2027., a koje već traje. Strategije nisu same po sebi bitne, ali su važne kao temelj za operativne programe, akcijske planove i sl. Smatram da će to uskoro isplivati kao veliki problem, pa i u korištenju ovih europskih financijskih izvora koje ste spomenuli.

Moramo prepoznati i iskoristiti vlastite potencijale i resurse, zemljopisni položaj, a prije svega ljude. Industrija 4.0 doći će samo tamo gdje postoji dovoljno školovanih ljudi sa znanjima i vještinama koje takva industrija traži. Tu je STEM ključni pojam.

Međutim, ti će ljudi živjeti samo tamo gdje postoji mogućnost zdravog i sigurnog života, dobra hrana, kultura i zabava, dobre škole i druge potrebne usluge, a jasno i ljudi koji će ih pružati. Industrija 4.0 neće tražiti mjesto u zabiti. Tome moramo težiti, a u svemu je bitno vrijeme, to je jedini resurs koji se ne može kupiti, uskladištiti, ili nadoknaditi. (D.J.)

MIRJANA PEJIĆ BACH

Pokazujemo zavidno znanje

 

Živimo u digitalnom i globalno umreženom svijetu u kojemu se posebna važnost pridaje digitalnoj transformaciji poslovanja. Kakvo je stanje danas, jesmo li općenito kao društvo shvatili i prihvatili neizbježnost novog digitalnog doba i s tim u vezi digitalne transformacije o kojoj se mnogo priča posljednjih godina, pitali smo prof. dr. sc. Mirjanu Pejić Bach, sa Ekonomskog fakulteta (Katedra za informatiku) Sveučilišta u Zagrebu?

- Hrvatsko stanovništvo pokazuje zavidnu razinu informatičkih znanja, pa su tako nedavna istraživanja pokazala kako su mladi u Hrvatskoj među najboljima u Europskoj uniji iz područja informacijske pismenosti, što je ohrabrujući rezultat.

Međutim, obrazovanje u području informacijske pismenosti potrebno je unaprijediti na svim razinama. U obrazovanju je potrebno napraviti iskorak izvan korištenja uobičajenih alata za potporu uredskom poslovanju, kao što je uređivanje teksta, ili proračunske tablice. Programiranje, podatkovna znanost i algoritmi, trebaju biti zastupljeni na svim obrazovnim razinama. U tom smjeru veliki doprinos mogu dati visokoškolski programi iz područja informatike. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu izvodi se integrirani studij Poslovne informatike, smjer Menadžerska informatika te stručni diplomski studij Elektroničko poslovanje u javnom i privatnom sektoru. Zanimljivo je što Ekonomski fakultet u Zagrebu izvodi i prvi studij na engleskom jeziku Master in Managerial Informatics. Svi navedeni programi omogućavaju stjecanje znanja iz područja informatike i poslovanja, što je posebno traženo na tržištu. Takvi stručnjaci mogu bolje komunicirati s klijentima, što se pokazalo kao velika prednost. Slični kvalitetni programi izvode se i na drugim ekonomskim fakultetima u Hrvatskoj, primjerice na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Kad govorimo o digitalnoj transformaciji poslovanja, što ona sve obuhvaća i koliko je razvijena danas u Hrvatskoj, koji su pozitivni primjeri prakse?

- Digitalna transformacija odnosi se na implementaciju inteligentnih sustava u razne djelatnosti. Korištenjem metoda znanosti o podacima (engl. data science) prikupljaju se i analiziraju podaci koji se koriste za analizu prošlosti i sadašnjosti te za predviđanje budućnosti. Primjerice, prikupljanjem podataka s društvenih mreža, može se zaključiti kakvi su planovi konkurenata poduzeća, kako su se kretali trendovi ponašanja potrošača te se na temelju takvih podataka i analiza može izraditi prognoza tržišnih trendova neke djelatnosti. Hrvatsko društvo, prema mom mišljenju, izuzetno je dobro prihvatilo digitalnu transformaciju poslovanja. Naša poduzeća ostvaruju zapažene rezultate na europskom i svjetskom tržištu sa svojim proizvodima koji koriste vrlo napredna informatička rješenja.

VELIKE ŠANSE

Koji bi trebalo biti prioriteti da bi se uhvatio priključak na digitalnu transformaciju društva, odnosno išlo ukorak s razvojem 4. industrijske revolucije?

- Često se spominje kako je hrvatski obrazovni sustav zastario, a ipak se naši ljudi izvrsno zapošljavaju u inozemstvu, gdje koriste svoje kompetencije. Kako je to moguće? Prema mom mišljenju naš obrazovni sustav stvara dobre radne navike kod učenika uz širinu obrazovanja. Mladi ljudi zatim koriste znanja stečena iz područja informatike u stjecanju novih znanja koja im omogućavaju bolju konkurentnost na tržištu rada. Ako se u Hrvatskoj ne omogući zapošljavanje mladih ljudi koji su visokoobrazovani, oni će stečene vještine i kompetencije iz područja digitalne transformacije iskoristiti za zapošljavanje u inozemstvu.

Osim unaprjeđenja obrazovnog sustava treba stvoriti i klimu za korištenje novih i naprednih znanja. To je moguće jedino ako paralelno s obrazovnim sustavom razvijamo i druge djelatnosti. Na primjer, ako poduzeće iz inozemstva prodaje svoje gotove proizvode na hrvatskom tržištu, onda je u takvom poduzeću moguće zaposliti uglavnom prodavače i skladištare. Gdje je tu prostor za zapošljavanje mladih obrazovanih stručnjaka? Jednostavno ga nema, ili je jako sužen. Međutim, ako poduzeće razvija, dizajnira i proizvodi hrvatske proizvode, onda će u takvom poduzeću biti potrebni stručnjaci svih profila, počevši od radnika u proizvodnji, pa sve do dizajnera i marketinških stručnjaka koji će osigurati plasman proizvoda. Od svih njih očekuje se i dubinsko poznavanje raznih digitalnih alata koje će koristiti u svom poslovanju. Na taj način stvara se prostor za zapošljavanju visokoobrazovanih i talentiranih mladih ljudi na složenim radnim mjestima u Hrvatskoj, kako ne bi morali odlaziti u inozemstvo. Znači, digitalna transformacija je šansa koju trebamo prepoznati i iskoristiti, posebice za razvoj onih djelatnosti koje su strateški važne za hrvatsko gospodarstvo.

VAŽNOST ETIKE

Svijet je danas u strahu od koronavirusa, no gledajući u širem kontekstu, postoji i strah od upravo tog i takvog tehnološkog napretka u koji nas "gura" 4. industrijska revolucija o kojoj pričamo. Trebamo li se osjećati ugroženo...?

- Kao i svaki tehnološki napredak, 4. industrijska revolucija izaziva fascinaciju, prepoznavanje mogućnosti, ali i prijetnji. Iako je prva asocijacija na 4. industrijsku revoluciju automatizacija proizvodnje, ona je mnogo širi pojam i odnosi se i na automatizaciju servisnih djelatnosti. Na primjer, korištenjem inteligentnih agenata moguće je izraditi softverske programe koji će "pisati" vijesti za portale. Softverski agent može pregledati svjetske portale tražeći vijesti o poznatim osobama te napraviti kompilaciju tako pronađenih vijesti i "napisati" vijest koja se automatizirano prevodi s engleskog na hrvatski jezik. Takvi programi izazivaju strah da će novinarska profesija biti ugrožena, kako brojem radnih mjesta, tako i nestankom profesionalnog novinarstva. Istovremeno izazivaju fascinaciju, jer osobe koje nisu tehnološki obrazovane ne mogu jednostavno razumjeti kako takvi programi rade i vjeruju da se radi o složenim programima umjetne inteligencije, iako se radi o dosta jednostavnim softverskim rješenjima. Na tragu takvih razmišljanja smatram da je ipak potrebno ograničiti automatizaciju djelatnosti te regulirati djelovanje algoritama, umjetne inteligencije i podatkovne znanosti u poslovanju.

U tom smjeru u posljednjih nekoliko godina donose se regulative na razini Europske unije koje prepoznaju važnost etike u korištenju rješenja digitalne transformacije i 4. industrijske revolucije. Tehnologija otvara brojne mogućnosti, ali ona je samo alat. Umjesto fascinacije i straha, treba ju pametno koristiti kako bi se unaprijedila kvaliteta života i osiguralo održivo poslovanje. (D.J.)

MARIO BULJAN

Može se raditi drukčije, brže, bolje...

Nema dvojbe da su aktualna situacija vezana uz epidemiju koronavirusom te nove mjere koje su sukladno tome donesene uvelike pridonijele ubrzanju digitalizacije društva. S obzirom na to da dolazim iz područja edukacija, povući ću paralelu s krizom koja se dogodila u SAD-u 2001., nakon rušenja tornjeva u New Yorku - kaže Mario Buljan, osnivač i direktor nagrađivane digitalne agencije eWyse, specijalizirane za izradu rješenja u području e-učenja, te dodaje:

- Građani su naglo bili suočeni sa situacijom prizemljenih aviona i smanjenom mogućnošću kretanja. Potreba za edukacijom osoblja u korporacijama postala je još i veća. Ljude je žurno trebalo educirati iz novih područja kao antiterorizma, pranja novca i sl. tema, ali i drugih tema za koje je potreba postojala i ranije. S obzirom na ograničenost kretanja, i zaposlenika i trenera/edukatora, kompanije su mahom započele implementaciju LMS-ova (Learning Management System - Sustava za upravljanje učenjem) i započelo je snažno usvajanje novog načina učenja elektroničkim putem. Dolazi do pojačane implementacije e-učenja...

Krizna situacija izazvana COVID-19 mjerama sada je zahvatila cijeli svijet. Kretanje je naglo ograničeno, uvedene su nove društvene norme socijalnog distanciranja, što je dovelo do potpuno novih društvenih pravila u komunikaciji i međusobnoj interakciji. Kako bismo olakšali komunikaciju i društvenu interakciju, prisiljeni smo tražiti nove kanale. Građani su vrlo rado prihvatili nove načine ponašanja potpomognute digitalnom tehnologijom. Postoji izreka koja to podupire i koja kaže: Nije se teško na bolje priviknuti!

PAŠMANSKI POUČAK

Kad govorimo o digitalnoj transformaciji poslovanja, što ona sve obuhvaća i koliko je razvijena danas u Hrvatskoj, koji su pozitivni primjeri prakse...?

- Pozitivnih primjera imamo gdje god se okrenemo. COVID-19 nam je svima pokazao da se može. Više se plaća karticama nego gotovinom, manje su gužve u bankama, brži protok je na blagajnama. Više se ne mora ići k doktoru po uputnicu, može i telefonom, mailom. Meni osobno je najveće iznenađenje bilo kad je HZZ organizirao online prijave poduzetnika u sustav potpore za očuvanje radnih mjesta. Cijeli je proces izgledao poput znanstvene fantastike za dotadašnji hrvatski birokratski sustav. Prijava je išla glatko, a osjećaj korisničkog iskustva bio je na visini najviših online standarda. Nevjerojatna je bila činjenica da nigdje nije trebalo lupiti pečat! Još je dobrih primjera digitalizacije. Evo, dok pišem ovaj tekst, nalazim se na otoku Pašmanu, jer po "novo-novom" mogu raditi od bilo gdje. Prije je to bilo nezamislivo jer se podrazumijevalo da svi moraju svaki dan doći u ured. Sada to više nije slučaj. Boraveći nekoliko dana na Pašmanu, upoznao sam mladi bračni par Krstu i Anu Matulić, koji imaju svoj OPG. Proizvode organsku hranu i kozmetičke proizvode od prirodnih sastojaka koji se mogu naći na otoku Pašmanu. COVID-19 situacija ograničenja kretanja i smanjenja broja turista potaknula ih je da razmisle i o drugim kanalima prodaje. Odlučili su pokrenuti internetsku trgovinu. Sada njihovi proizvodi nisu samo dostupni fizičkim dolaskom u trgovinu, nego ih možete nabaviti s bilo koje lokacije na svijetu. Rezultati te odluke nisu izostali, povećali su promet za 20 % samo prvih mjesec dana nakon pokretanja web-trgovine.

Iz paketa financijske pomoći EU članicama dio sredstva namijenjen je i modernizaciji gospodarstva, digitalizaciji, razvoju znanosti...?

- Mi smo kao država i do sada imali u proteklom višegodišnjem okviru određena sredstva namijenjena digitalnoj transformaciji društva. Postoji čak i poseban državni ured za razvoj digitalnog društva i digitalne države općenito, kao središnje platforme čiji je zadatak povezivati sve javne institucije međusobno, odnosno s građanima kao korisnicima njihovih usluga. Kakav je dosadašnji rezultat toga rada možda najbolje opisuje sljedeći konkretan primjer:

Postoji digitalni sustav tzv. e-pisarnice, aplikacije u državnoj službi, kako bi se ubrzao proces kolanja pismena i sve dokumentacije unutar tijela državne uprave. Sve što se prije urudžbiralo na nekom protokolu, sada se može distribuirati online. Npr. prijedlog nekog državnog službenika prema ministarstvu unosi se u taj sustav umjesto da se ručno urudžbira. Međutim, dobra početna ideja je samo polovično, nedovršeno rješenje. Sada kreće dvostruki, trostruki ili četverostruki posao. Sve što je uneseno u sustav e-pisarnice potom se ispisuje na papire kako bi se proslijedilo pomoćniku pa državnom tajniku te naposljetku ministru na odobrenje potpisom i pečatom. Tajnice sve te papire nose po istoj zgradi na razne potpise i pečate, a ako se službenici ne nalaze u istoj zgradi, onda se sve to šalje i zaprima preporučenom poštom. Te iste tajnice to sve ponovo pečatirano i potpisano u "originalu" skupljaju, zatim sve skeniraju u digitalnu formu i onda se svi ti dokumenti ponovo unose u taj isti sustav e-pisarnice kako bi se digitalno pohranili. Kada bi se u taj isti sustav ugradila mogućnost elektroničkog potpisa i digitalne autentifikacije donesenog mišljenja odnosno odluke, zamislite kolika bi to bila ušteda u vremenu i novcu te koliko bi se povećala efikasnost.

Javna uprava mora dosegnuti trenutak kada će hrabro presjeći dosadašnju papirnatu praksu robovanja "originala s pečatom i potpisom" i potpuno prijeći na online digitalno poslovanje uz pomoć elektroničkog potpisa preko digitalne autentifikacije. Međutim, nisu samo serveri, infrastruktura, baze podataka, u pitanju. Prelazak na digitalnu tehnologiju iziskuje i edukaciju korisnika. Možemo ugrubo reći da je trećina građana odmah spremna na prihvaćanje promjena, trećina treba nužnu edukaciju i pomoć kako bi počela koristiti nove tehnološke principe, a isto tako moramo biti svjesni da imamo trećinu građana koji neće prijeći na nove tehnologije uopće.

Ako Hrvatska sada ne iskoristi ova EU sredstva u svrhu za koju su namijenjena na najefikasniji mogući način, onda će se jaz između nas i razvijenih društava još više povećati, a onda je pitanje hoćemo li taj zaostatak ikako moći uhvatiti. U pitanju je puno novca koji treba pametno iskoristiti. Četvrta industrijska revolucija nam omogućuje rast, razvoj i konkurentnost te je nužno iskoristiti ta sredstva upravo u tu svrhu.

U NOVOM DOBU...

Uzimajući sve u obzir, kako bi glasio Vaš završni komentar?

- Mišljenja sam da gotovo ne postoji područje društva ili ljudske djelatnosti koje već nije zahvaćeno digitalnim valom. Sukladno tome možemo reći da je budućnost već stigla, međutim, generalno gledano, nas još puno čeka kako bismo dostigli realizaciju punog potencijala koji nam pruža digitalna tehnologija. Hrvatska svakako jest na tom putu, doduše možemo reći da smo tek na početku i prostora za napredak svakako još ima. Ako nešto dobro može izići iz COVID-19 situacije, onda je to svakako ubrzavanje razvoja svijesti društva da se stvari mogu raditi drukčije, brže, bolje odnosno učinkovitije. (D.J.)

Možda ste propustili...

SVJETSKI DAN TURIZMA: OD RUDOLFA STEINERA DO NOVOG NORMALNOG

Povratak ravnoteže u ruralnom razvoju

MEĐUNARODNI ODNOSI: SAD-RUSIJA-KINA - OSOVINA MOĆI

Ravnoteža prijetnji: Ulazimo u neizvjesno i opasno vrijeme...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DIVLJA IMIGRACIJA

Šveđani se bude uz zvuke eksplozija ručnih granata

2

NOVI SVJETSKI POREDAK (I)

Globalizacija na popravnom,
promjene su neizbježne

3

SVJETSKI DAN TURIZMA: OD RUDOLFA STEINERA DO NOVOG NORMALNOG

Povratak ravnoteže u ruralnom razvoju