Hrvatska perunika, modra perunika, plavi iris druga su imena koja se koriste za ovaj lijepi cvijet. Slaveni su dali ime perunici po svome bogu Perunu.
Perunika je u grčkoj mitologiji boginja duge - Iris. Kao glasnica boga Zeusa i njegove žene Here napušta Olimp i putuje brzinom vjetra po svijetu, ostavljajući dugu iza sebe. Perunika je bila omiljen cvijet vladara i duhovnika. Bijela perunika stavljala se na vojnički grob. Korijen perunike bio je omiljeno čarobno sredstvo kojim se branilo protiv uroka, noseći ga oko vrata ili ga djetetu objesivši o kolijevku.
Iris, ili perunika, 2000. proglašen je hrvatskim nacionalnim cvijetom i pripada u porodicu Iridaceae (skupa sa šafranom i gladiolom). U Hrvatskoj raste 15 vrsta.
Perunika je trajna, samonikla i jako razvijena biljka razgranata korijena. Listovi su joj sabljasti, uski i produženi. Stabljika je razgranata ili pojedinačna, obično zaobljena, a na kraju ogranka nastaju najčešće modri cvjetovi. Oni se sastoje od vanjskih, svinutih, i, unutarnjih, uspravnih dijelova. Postoji oko 200 vrsta perunika. Najpoznatije su još žuta perunika, ili barska perunika (Iris pseudacorus), te bijela perunika (Iris florentina).
Cvate od travnja do svibnja. Korijen joj u svježem stanju ima neugodan miris, a osušen miriše na ljubicu, okus je ljut i gorak. Staništa koja joj najviše odgovaraju su šumske čistine, sunčani brežuljci i obronci, a često se može naći i uz putove, vinograde i polja. Omiljena je biljka za uzgoj u vrtovima i parkovima.
U kozmetici
Za lijek rabimo podanak bez pokrajnjih pupoljaka i kore, koji očistimo od sporednih korjenčića. Oguljeni podanak odmah stavimo u vodu. Kako ne bi potamnio, izrežemo ga na tanke komadiće, usitnimo te naglo sušimo na toplom i prozračnom mjestu na jakom suncu. Korijen vadimo krajem kolovoza. Ljekovita perunika sadržava 0,2 % eteričnog ulja, flavonoide. Također sadržava velike količine škroba (20 - 50 % - zbog čega je dobar ekspektorans, tj. služi za iskašljavanje, ponešto ulja, šećer i sluzi (zbog sluzi se davala maloj djeci kod upale desni izazvane izbijanjem zuba). Sadržava veće količine smole i tanine.
Danas se ekstrakti iz perunike koriste kao kozmetici (za izradu sapuna, parfema i ostalih kozmetičko-higijenskih proizvoda).
Zapadna medicina rabi peruniku kao laksativ, za liječenje ozljeda, rana, nametnika u crijevima, apscesa, epilepsije, kašlja, ozljeda kože sličnih raku, želučanih tegoba, za njegu lica, kod ugriza zmija, za lakše iskašljavanje, protiv bolesti bubrega, kao diuretik, protiv bolesti mjehura, bolesti zuba, skrofula itd.
Svježe istisnuti sok perunike možemo rabiti za zaustavljanje krvarenja iz nosa. Zdrobljeno lišće može se stavljati na oboljela mjesta na koži (čirevi, lišajevi, opekline itd.), a na razne rane možemo posipati prah od suhog korijena. Za detoksikaciju organizma kuhamo suhi korijen perunike u vinu. On se inače danas rabi u industriji parfema, kao dodatak raznim pastama za zube itd. Na sličan način rabe se i žuta i bijela perunika.
Žvakanje korijena
Predoziranje ili uzimanje veće količine izaziva mučninu, povraćanje, proljev i/ili iritaciju kože, ali otrovanja najčešće nisu opasna za život. Najpoznatije ljekovito djelovanje ili najpoznatija uporaba perunike u pučkoj medicini svakako je žvakanje korijena pri nicanju zuba dojenčadi. Pučka medicina opisuje uporabu podanka i za liječenje respiratornih organa i puteva (kronični kašalj, emfizem - proširenje pluća, astma, viskozni ili žilavi sekret, upala sinusa itd.), jetrenih i žučnih tegoba (insuficijencija jetre i žuči),
bolesti želudca i crijeva (upale, kod povraćanja, slabog rada želuca, nametnika u crijevima, katara crijeva, začepljenosti - zatvora, povraćanja, žgaravice), bolesti bubrega i mokraćnih puteva (upale mjehura, katar mjehura, prehlada mjehura), bolesti kože (prašak za posipanje kod ekcema, rana, kožnih nečistoća), vodenih bolesti, ženskih bolesti (tegobe s mjesečnicom, neredovite, izostale), glavobolje.
Pripremila: Jasminka Knežević
Suhi prah može i kao začin
Suhi prah od perunike, koji ima miris po ljubici, u količini od 1 grama možemo dodavati raznoj hrani kao začin ako želimo iskoristiti navedena ljekovita svojstva.
Homeopatski lijek iris versicolor klasičan je lijek za migrenu. Perunike su bujnije kada su na suncu, a u sjeni nekad ne procvjetaju. Ova višegodišnja biljka tek se nakon dvije ili tri godine može koristiti u ljekovite svrhe. Za lijek se skuplja od kolovoza do studenoga. Nakon vađenja odmah se ljušti i stavlja u hladnu vodu da ne potamni. Zatim se suši od sedam do devet dana na suncu, pa u hladu.
U slatkom vinu
Žličica korijena u prahu otopljena u čaši slatkog vina ili ječmenoj vodi čisti organizam od toksina i nečistoća preko probave. Pije se tijekom dana polako, u gutljajima. Za smanjenje otečenih žlijezda preporučuje se djelomično skuhan korijen, koji se stavlja na otečene žlijezde.
Čaj od korijena
Za pripremu čaja od perunike potrebna je jedna jušna žlica usitnjenog suhog korijena, 3 dl vode.
Suhi korijen prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Pijemo tri puta na dan.