Riječni kruzing u Hrvatskoj bilježi velik rast. Primjerice, 2004. godine u Vukovar je uplovilo 57 kruzera, a lani čak 231. Prošle godine u hrvatskim pristaništima u Batini, Osijeku, Aljmašu, Vukovaru, Iloku te Slavonskom Brodu, pa i u Sisku, pristalo je 380 kruzera, koji su doveli 51 tisuću gostiju u obilazak slavonskih, baranjskih i srijemskih odredišta. Ove godine očekuje se novi rast broja kruzera koji će pristati u našim lukama. To su samo neki pokazatelji koji jasno upućuju na značenje i potencijal riječnog kruzinga u razvoju kontinentalnog turizma. Zato je nekoliko važnih tema o riječnom kruzingu bilo u fokusu konferencije "Panona Tour", koja je u organizaciji Hrvatske turističke zajednice i Glasa Slavonije održana u četvrtak na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Na konferenciji su sudjelovali stručnjaci i dionici u riječnom kruzing turizmu: doc. dr. sc. Ivan Kelić s Katedre za marketing EFOS-a, Slavija Jačan Obratov, direktorica Sektora za upravljanje destinacijom i podršku razvoju ponude HTZ-a, Božana Matoš, vlasnica i direktorica tvrtke Ancoris, koja se bavi savjetovanjem i pripremom projekata vezanih uz unutarnju plovidbu, odnosno projekte razvoja luka i pristaništa na unutarnjim vodnim putovima (Matoš je od 2001. pa do 2018. radila u Lučkoj upravi Vukovar, s tim što je četiri godine bila ravnateljica te ustanove, u čijoj je nadležnosti plovidba Dunavom na njegovu hrvatskom dijelu), te Stanko Škrobo, voditelj regije Kontinentalna Hrvatska agencije Gulliver Travel, koja organizira izlete za goste s kruzera. Moderator konferencije bio je novinar Glasa Slavonije Igor Mikulić.


Glas Slavonije zahvaljuje partneru konferencije - Hrvatskoj turističkoj zajednici, pokrovitelju Osječko-baranjskoj županiji, suorganizatoru i domaćinu Ekonomskom fakultetu te sponzorima: Erdutskim vinogradima, tvrtkama NTL, Karolina/Kraš, Agristar i AGZ.
Kada bismo govorili o prepoznatljivosti našega kraja, u inozemstvu se malo zna da smo mi i podunavska zemlja. Trebamo li graditi taj brend, isticati tu činjenicu i više je iskorištavati u promociji Hrvatske, odnosno Slavonije, Baranje i Srijema, kao hrvatskog Podunavlja?


IVAN KELIĆ: U strategiji brendiranja moramo uvažiti dva bitna i uža čimbenika. To su izgradnja identiteta i pozicioniranje identiteta o svijesti potrošača. U brendiranju turističkih proizvoda i destinacija bitno je da se polazi od dva temeljna postulata marketinga. Prvi je da marketinški stručnjaci brendiraju nešto što imaju na određenoj destinaciji, odnosno lokaciji. A drugi je da se brend događa po inerciji, odnosno da su to već pretežno brendirali i gosti i posjetitelji te lokalna zajednica i ugostitelji s pomoću razvoja tehnologije. Za razliku od Jadrana, koji je do prije nekoliko godina imao turizam po inerciji - jako mi je drago da se u Slavoniji počeo događati turizam koji su prepoznali marketinški stručnjaci i što se počelo brendirati resurse koje imamo. Definitivno mislim da je to kvalitetan pristup. Već sada imamo jako dobre brendove i turističke proizvode, kao što su Visit Slavonija i Baranja, Visit Osijek, Go to Baranja... I doista mislim da bismo, kada bismo išli zajedničkim snagama cijele podunavske regije, mogli ostvariti maksimalan učinak. Trebamo iskoristiti što su druge zemlje iskoristile, svoj riječni potencijal, čime su ponudile nove turističke proizvode i pakete, koje bismo sigurno i mi mogli ponuditi. Da postanemo city break destinacija, da kada netko posjeti podunavsku regiju, zna da može ići i na zapad, i na sjever, i na jug te da može obići mnogo toga.

Koliko je važan riječni kruzing turizam za razvoj ukupnog hrvatskog turizma, posebice na kontinentu?


SLAVIJA JAČAN OBRATOV: Riječni kruzing svakako je nešto na što treba obratiti veliku pozornost. Ako pogledamo podatke od 2015. do danas, vidimo da imamo povećanje od 47 posto putnika, odnosno da smo na 51.000 putnika s riječnih kruzera. Naravno da za područje Slavonije sve to mnogo znači, tako i za cijelu Hrvatsku. U tom smislu, za Slavoniju je ključan motiv dolaska. Dakle, potrebno je stvoriti motiv dolaska i sadržaje koji će privući Nijemca, Mađara, Austrijanca. Kao što je rekao gospodin Kelić, Jadran je specifičan. Međutim, kako bi se produžila i razvila sezona, u Hrvatskoj turističkoj zajednici još smo 2014. godine u starteškom dokumentu detektirali jedanaest ključnih turističkih proizvoda za to razdoblje. Tako, uz sunce i more, razvijamo i zdravstveni turizam, poslovni turizam i cikloturizam, upravo kao atrakciju prije glavne predsezone i postsezone za Slavoniju. Jer u Slavoniji je sezona cijele godine, i zato je važno poraditi na tim ključnim turističkim proizvodima. S Institutom za turizam radimo na strateškom marketinškom dokumentu koji će dati i temelje za brendiranje ovoga područja. Kada je sama promocija u pitanju - radimo klasične promotivne aktivnosti i s kolegama iz županijskih turističkih zajednica u udruženom oglašavanju dovodimo touroperatore i agente. Ali ovom se pitanju treba pristupiti intenzivnije - da sadržaji budu atraktivni do te mjere da turisti s kruzera mogu i prenoćiti te konzumirati nešto drugo osim dobrog restorana, muzeja, OPG-a. Potrebno je ponuditi više sadržaja koji će se disperzirati na cijelom području, odnosno da cijeli turizam Slavonije i Baranje na određeni način bude u funkciji toga.

Gospođo Matoš, na našim ste prostorima ekspert za riječni kruzing – kako se on razvijao kod nas? Što konkretno znači tvrdnja da je riječ o segmentu turizma s najvećim rastom? Koje su brodarske kompanije koje plove Dunavom?


BOŽANA MATOŠ: Najprije je potrebno vratiti se u 2001. odnosno 2002. godinu, kada su na unutarnjim vodama osnovane lučke uprave. Prva ideja o riječnom kruzingu rodila se nakon što je u Vukovar došla putnička agencija iz Dubrovnika - i izrazila želju da se na programima krstarenja Dunavom stane upravo u Vukovaru. Znamo da je Vukovar tada bio u vremenu obnavljanja, svi su se resursi i snage usmjeravali da ponovo oživi. Tako je u lučkoj upravi iskorištena prilika i prvo putničko pristanište počelo se graditi te godine. Ozbiljne brojke bilježimo od 2004. godine - kada je u Vukovaru stalo 57 kruzera. Ako gledamo do danas, kada je, u 2019., najavljeno više od 300 kruzera samo u Vukovaru, možemo govoriti o zaista velikom rastu i potencijalu. Uspoređujemo li same brojke, primjerice, s Dubrovnikom, gdje se kruzing događa u znatno većem obujmu - prošle je godine u Dubrovnik pristalo 530 kruzera. Uzmemo li u obzir da na takvim kruzerima prosječno ima dvije-tri tisuće putnika, govorimo o 1,5 milijuna putnika. Isto toliko kruzera pristat će u hrvatskom Podunavlju u ovoj godini. Vjerojatno će ih biti i više od 500 - ali govorimo o brojci od 70 do 80 tisuća putnika. Međutim, postoji razlika u putnicima - u Dubrovniku se događa masovni turizam, i gosti su, takoreći, izborom prepušteni sami sebi, malo je članova posade. A riječni kruzing je sasvim drukčiji turistički proizvod. Na riječnom kruzeru se o 150 putnika brine 50 članova posade. Njihove su kabine ostakljene i nude predivne poglede. To su uglavnom plutajući hoteli s četiri i pet zvjezdica, i zaista se posvećuje pažnja svakom gostu. Kruzing kompanije žele biti najluksuznije, pa se trenutno gradi i jako puno kruzera. Sve su to kruzeri visoke kategorije za goste koji su spremni potrošiti. Sve je to jako važno, jer se mi sada svojim programom moramo destinacijski priglagoditi tom novom upgradeu ove vrste turizma. Putnik, naime, takvo krstarenje u prosječnom trajanju od 13 do 15 dana plati dvije-tri tisuće eura. Deset je to puta više nego što ga plati na morskom kruzeru. I zato usluga u destinaciji mora biti vrhunska. I mi se kao regija tomu moramo prilagoditi. Jer tek tada će i potrošnja biti puno veća nego što je sada.



Mi zapravo nemamo domaćih kompanija koje plove Dunavom. Sve su to strane kompanije?


B. MATOŠ: Tako je. U Hrvatskoj ne postoje domaći brodari kada govorimo o putničkom prometu. Većinom su to kompanije iz SAD-a koje imaju svoja sjedišta diljem Europe - najviše ih je u Švicarskoj. To su kompanije koje redovito plove dunavskom rutom - desetak brodara. Nema ih puno. I to je ono što pokušavamo objasniti na radionicama koje održavamo o ovoj temi - da prema brordarima, kako ih već nema puno, a već su odabrali našu destinaciju - trebamo ići direktnim marketingom. Destinaciju, naime, putnicima ne možemo nešto promovirati kada su oni već tu, nego brodaru trebamo reći što imamo, a on će onda to ponuditi svojim putnicima.

Gospodine Škrobo, kako je i kada agencija Gulliver zapravo ušla u ovaj posao s riječnim kruzingom? Kako se povezala s brodarima?


STANKO ŠKROBO: Gulliver Travel je prva hrvatska turistička agencija, osnovana prije 30 godina sa sjedištem u Dubrovniku. Trenutno imamo šest ureda u Hrvatskoj - od čega su dva u kontinentalnom dijelu, u Zagrebu i Vukovaru. Uz to, dio smo TUI grupacije, što je također pridonijelo da se nađemo u "kruz biznisu". Kako je sjedište u Dubrovniku, od samih smo početaka, 2000-ih, krenuli s morskim kruzerima, velikim i nešto manjim. Posao se razvijao, i 2011. stigli smo u Vukovar, na Dunav.

Tko su gosti koji plove vašim kruzerima?


S. ŠKROBO: Najvećim dijelom, 90 posto, naši su gosti Amerikanci, iz SAD-a. A u posljednje vrijeme imamo i porast gostiju s Dalekog istoka, uglavnom iz Japana. Mijenja se struktura gostiju, a bitno je naglasiti i da se dob gostiju znatno snižava. Do prije pet-šest godina prosjek godina gostiju bio je 65, a sada je 56, što je svakako dobar znak.

Kakva je infrastruktura za prihvat brodova i putnika u našem dijelu Podunavlja?


S. ŠKROBO: Brodovi pristaju u Batini, Aljamašu, Osijeku, Vukovaru i Iloku. Što se tiče samog broja luka, u tom dijelu je to jako dobro, pogotovo u doba godine kao što je sada, kada je Dunav dosta nizak, pa zapravo brodari imaju mogućnost pristanka u neku od tih luka, a mi program prilgođavamo tomu. Infrastruktura je dobra, ali uvijek postoji prostora za poboljšanje.


B. MATOŠ: Planirana je izgradnja novog lučkog pristaništa u Osijeku, prema meni dostupnim informacijama, nova infrastruktura bit će spremna za upotrebu već i prije sezone 2020. U Vukovaru, pa i Osijeku, imamo ugostiteljske sadržaje, međutim, upravo se taj ugostiteljski sadržaj pokazao kao problem, jer pristajanjem kruzera bočno uz restoran Galija zaklanjate pogled gostima na Galiji, a ometate pogled na Dravu i gostima s kruzera. Ono što je tim gostima najzanimljivije na tom putovanju jest što iz svojih soba mogu vidjeti grad u koji pristaju, prirodu i okolicu. Upravo zato pozdravljam inicijativu Lučke uprave Osijek da se napravi novo lučko pristanište.

Koliko prosječno troše gosti s kruzera?


S. ŠKROBO: Prema nekim istraživanjima, prosječna potrošnja je 12 eura po gostu, ali siguran sam da se to i povećalo do 20-ak eura, ovisno o ponudi.


B. MATOŠ: Ne radi se tu samo o 20 eura, jer treba imati na umu da program koji je gost platio i boravak u destinaciji kroz turističku agenciju i različite vožnje koštaju još 30-ak eura.

Postoji li i kakav sustav potpore HTZ-a kruzing turizmu? Kako dionici tog cijelog posla mogu iskoristiti potpore?


S. JAČAN OBRATOV: HTZ ima četiri modela potpore za ovo područje, i to najinteresantnijim turističkim zajednicama za razvoj programa i prioriteta, unutar kojih se i popravlja i obnavlja sve ono što bi sutra moglo biti od koristi budućim gostima. Ono što je zanimljivije jest što mi imamo potpore dviju agencija, pa svake godine raspisujemo javni poziv za potpore projektima destinacijskih menadžment-kompanija te ako neka agencija u sklopu svoga aranžmana ima i riječni kruzing, može ostvariti potporu Hrvatske turističke zajednice u visini od 30.000 do 200.000 kuna. Ono što bih dodala jest da riječni kruzing ne smijemo doživljavljavati u smislu: "Aha, došli su s vrećicama u rukama", jer riječni turisti vrlo su izbirljivi gosti, međutim, ne mora to nužno biti destinacija s pet zvjezdica, u smislu hotela, vila za odmor, jer su njima, recimo, jako zanimljiva seoska domaćinstva. Postoje ture koje idu i puno dalje od Slavonije, a bitno je znati da takvi gosti migriraju na jednom području, jer njima obilazak nekog mjesta i prevaljivanje određene udaljenosti nije nikakav problem. Kolega je već spomenuo da su Amerikanci apsolutni broj jedan među gostima, a podatci koje imamo pokazuju dolazak i Britanaca, Kanađana, čak i Australaca. To su vrlo potentna tržišta i to su vrlo potentni gosti, koji mogu potrošiti i više od 20 eura, čak i 50 ili sto eura na destinaciji. Ono što je bitno jest da ih destinacija zaintrigira, pa možda sutra dođu avionom i provedu sedam dana na raznim lokacijama Slavonije.

Kako promovirati našu destinaciju za te potencijalne goste, može li to HTZ raditi?


S. JAČAN OBRATOV: Ključni partneri su kruzing kompanije, koje su najvažnije za sektor marketinga, a bitna je i promocija koju mi radimo, unutar koje je i priča o Slavoniji i svim atrakcijama, pa i riječnom kruzingu. Kad radimo marketing na inozemnim tržištima, a radimo na više od 20 tržišta, to je digitalni marketing na koji je usmjerena većina sredstava (oko 70 %) - kada spominjemo određene destinacije, spominjemo i sve one proizvode koji su bitni za to područje, a riječni kruzing je tu svakako bitan.

Digitalni marketing je izuzetno važan. Koji su to alati kojima bi se trebalo koristiti u promociji turističkih potencijala hrvatskog Podunavlja?


I. KELIĆ: Bitno je da trebamo krenuti od činjenice specifične za ovu našu slavonsku regiju, a to je faza svijesti dolazaka. Zahvaljujući ovoj brojci od 300 dolazaka i uplovljavanja kruzera, mi tu fazu svjesnosti već imamo. U kupčevu putovanju postoje tri faze, a to su: faza svijesti, zatim faza informacije i na kraju faza donošenja odluke. Mi trebamo poraditi na drugoj fazi, u kojoj će netko istražiti što će posjetiti na određenoj lokaciji.

Već godinama na Fakultetu sudjelujete i u edukaciji turističkih vodiča, za koje kažu da su ambasadori našeg turizma. Je li to tako?


I. KELIĆ: Apsolutno, njihov bi posao u teoriji trebao biti interpretator kulturno-povijesne baštine, ali ponekad su oni i šoumeni, odnosno osobe koje će dati informaciju i biti prva crta informiranja o tome što posjetiti i kako provesti vrijeme. Oni su ti koji šalju informacije s terena i zahvaljujući njima turističke agencije pripremaju nove turističke proizvode. Problem je što ih se ne sluša dovoljno i na tome bi trebalo poraditi,jer su bitan faktor u promociji destinacije.

Što kod nas gosti vole vidjeti, okusiti?


S. ŠKROBO: Turistički vodiči ti su koji diktiraju gostima što će kupiti. Uvijek nedostaje dobrih turističkih vodiča - velik broj njih odlazi u velike kruzing kompanije. Od njih dobivamo povratne informacije, na čemu trebamo raditi. Što se tiče digitalnog marketinga - danas kompanije traže obavezan Wi-Fi hotspot, što je odlična stvar, jer turisti odmah mogu objaljivati na društvenim mrežama gdje su, što rade. Što se tiče samih proizvoda - najviše ih privlači jelo i piće. Jako ih zanima kultura i povijest, sam kraj, muzeji. Najvažniji im je susret s lokalnim ljudima.

Neki gosti provode nekoliko sati ili cijeli dan izvan kruzera, kad siđu s njega. Što je presudno da provedu vrijeme ovdje? Je li to informacija koju gosti imaju o destinaciji, ili je to odnos agencije s brodarom?


S. ŠKROBO: Ključno je i jedno i drugo. Važno je da imamo sve informacije bitne za brodare. Jer oni nautički kalendar rade dosta rano. Samim time planiraju koliko će vremena provesti u kojoj luci.

Kako te programe učiniti privlačnijima gostima, odnosno stvoriti im razlog da oni požele što više boraviti ovdje?


I. KELIĆ: Mi zapravo nemamo nacionalno koordinativno tijelo. I mislim da je tu bitan faktor destinacijski menadžment kompanija. Smatram da danas nije problem premalo informacija, nego previše informacija i, opet, s ciljanim komunikacijskim strategijama tu se može dobiti kontekst što turist želi vidjeti. Nužno je brodarima slati informacije o tome što će se događati na određenim destinacijama prilikom njihova dolaska.



Koji su mogući problemi u razvoju riječnog kruzinga kod nas?


B. MATOŠ: Kako je riječni kruzing vezan uz vodu, vodostaj je jedno od najvećih problema. Kada govorimo o prijetnjama, tu će svakako biti i Schengen. Treba napraviti detaljnu analizu o tome što će se dogoditi u putničkim pristaništima kada Hrvatska uđe u Schengen. Postoji još jedna kategorija prijetnji, a to je uvođenje turističke pristojbe za kruzer.

Koji su problemi na lokalnoj razini, što se turistima ne sviđa?


S. ŠKROBO: Dosta je pritužbi na to što trgovine ne rade vikendom, nema toliko ili uopće mjenjačnica gdje mogu zamijeniti novac, a i malo je mjesta na kojima mogu plaćati karticama. Turisti bi trošili više, ali ne omogućavamo im to. Problem je turistima i što vrlo često nemaju na raspolaganju toalet, pogotovo u Osijeku.


B. MATOŠ: Kao negativna stavka u istraživanju Instituta za turizam je istaknut nedostatak bankomata i mjenjačnica. Lošu ocjenu dobio je i suvenir. Putnici kažu da kod nas ne znaju što kupiti kao suvenir koji će biti podsjetnik na Osijek, na hrvatsko Podunavlje.

S. JAČAN OBRATOV: Mislim da treba zaključiti kako Slavonija ima odličan proizvod, s obzirom na kontinuirani rast broja kruzera. Uvijek će se netko žaliti na toalete, na nedovoljan broj bankomata... Međutim, Slavonija je, očito je, vrlo atraktivna - Amerikancima, Kanađima, Britancima koji dolaze kruzerima. Treba pronaći načine, sadržaje, turističke proizvode da Slavonija cijele godine bude što atraktivnija većem broju gostiju, ne samo onih s kruzera. I mislim da smo tu na dobrom putu. Statistički podatci rastu, i od strane turističkih zajednica i od županijskih pročelnika i općenito strateško promišljanje regionalne i lokalnih samouprava vodi u tom smjeru da su se ljudi osvijestili o važnosti turizma za ovo područje. Mislim da će i Dani hrvatskog turizma, koji se održavaju od 2. do 5. listopada, pokazati što Slavonija ima ponuditi i svima koji su bili skeptični dokazati - Slavonija može ugostiti 1500 turističkih djelatnika i može, kao što je to poznato, uvijek biti odličan domaćin.