Hrvatska nogometna reprezentacija s četiri je boda završila rujanski dio kvalifikacija za Euro 2020. godine te će nastavak dočekati kao vodeća u skupini E. Učinak je to koji je uoči gostovanja u Slovačkoj i Azerbajdžanu vjerojatno i u redovima Vatrenih i među navijačima bio tretiran kao poželjan rasplet, no na kraju je ipak ostalo razočaranje jer nismo iskoristili priliku već sada praktički zacementirati prolazak na Euro.

Brojni problemi zbog izostanaka koji su zadesili reprezentaciju uoči ovih dvoboja rezultirali su prilično rezerviranim najavama ishoda u Trnavi. Izbornik Zlatko Dalić zbog ozljeda je ostao bez nekoliko važnih igrača (Kramarić, Kovačić, Jedvaj), odavno već nema iz istog razloga Vrsaljka, otkazao je i Rakitić pa se gostovanje kod izravnog suparnika za jedno od prva dva mjesta dočekivalo pomalo i sa skepsom. Pokazalo se bezrazložno, jer promjene koje je Dalić prisilno morao napraviti pokazale su se punim pogotkom. Posebno su pruženu priliku sjajno iskoristili Petković i Vlašić, koji su i pogodcima i igrom najavili kako će morati biti u ozbiljnim kombinacijama za početni sastav i u nastavku kvalifikacija. Slovaci su "razmontirani" u najboljem hrvatskom izdanju još od Svjetskog prvenstva u Rusiji te su s tih 4:0 u Trnavi na kraju bili zadovoljni i sami domaćini, jer su po prikazanom na terenu i brojnim našim prilikama mogli još teže stradati.

Sve je funkcioniralo sjajno u igri naših, pokazan je gard dostojan svjetskih doprvaka koji suparniku mora utjerati dodatni respekt, pa i strah, i činilo se kako će Hrvatska konačno jedne kvalifikacije privesti kraju rutinski, bez nezvjesnosti u završnici. S ta tri boda i na krilima briljantne igre otputovali smo u Baku gdje smo protiv autsajdera skupine očekivali rutinsko odrađivanje posla. I Dalić i igrači bili su svjesni moguće zamke upadanja u stanje opijenosti pobjedom nad Slovačkom, no svi su isticali kako znaju da moraju reprizirati sve iz susreta u Trnavi, počevši od pristupa i zalaganja. Nisu Azeri do tada imali ni jedan bod, kod kuće su lako poraženi od Mađarske i Slovačke, dok su puno bliže iznenađenju bili na gostovanjima u Hrvatskoj i Walesu. No ostao je dojam kako su izvučene pouke i iz tog zagrebačkog dvoboja te da će Hrvatska u drugom pokušaju konačno slaviti u Bakuu. Zadovoljan izdanjem protiv Slovaka Dalić je na teren poslao istu početnu jedanaestoricu te je početak susreta dao naslutiti i identičan rasplet situacije na terenu. Stisnula je Hrvatska domaćina u početnih 20-ak minuta, povela golom slavljenika Modrića te imala još dva čista zicera Rebića i nekoliko dobrih situacija. Mogla je i morala već tada povesti s dva-tri razlike i vjerojatno bi se tada dogodio sličan epilog onom u Trnavi. Ništa nije naslućivalo kako će nakon toga Vatreni "povući ručnu" i umjesto osiguravanja pobjede ostaviti nadu suparniku u moguće iznenađenje. Ponovila se situacija iz Budimpešte, ponovno je pasivnošću dopušteno domaćinu "hvatanje zraka" i povratak u igru, što su borbeni Azeri znali iskoristiti. Nakon što je Hrvatska u prvih 45 minuta potpuno izdominirala (16-2 u udarcima na gol), ali i razbranila domaćeg vratara, u nastavku smo gledali bitno drugačiju utakmicu. Osjetili su Azeri kako im se otvara prilika za veliko iznenađenje te su je objeručke zgrabili. Uvelike smo im i sami pomogli, od igrača koji su samo pogledom pratili slalom džokera s klupe Khalilzadea pa do izbornika Dalića koji je i sam priznao kako je pogriješio, čekajući predugo na zamjene. Morao je prije reagirati s uvođenjem "svježe krvi" jer vidljiv je bio golemi pad, pogotovo kod nekih igrača. Jasno je da je i dvoboj u Trnavi uzeo svoj danak, no Dalić to nije prepoznao te je reagirao tek kada su već kola krenula nizbrdo. Izjednačenje je domaćinu dalo dodatni vjetar u leđa te je nakon toga čak bliže bio drugom pobjedničkom pogotku, jer je Hrvatska do kraja odigrala uglavnom stihijski i bez prave prilike.

Rujanska četiri boda mogli bismo na kraju ocijeniti s "četvorkom", jer ako izdanje iz Trnave zaslužuje čistu peticu, ovo posljednje iz Bakua ne vrijedi više od dvojke. Propuštena je tako velika prilika potpuno spokojno dočekati preostale jesenske susrete u našoj skupini, iako nema potrebe ni za prevelikim strahom, jer i dalje smo sami vladari svoje sudbine. Hrvatska još dočekuje Mađarsku i Slovačku, a ide u goste Walesu te je najjasnija računica kako sa šest bodova sigurno ide na Euro. Ne trebamo se previše zamarati utakmicama ostalih naših suparnika, iako je dobro da je nakon pobjede Slovačke u Budimpešti Hrvatska ostala na vrhu poretka. No kalkulacije nas ne smiju zamarati, Vatreni se u sva ta tri susreta moraju postaviti na način poput onog iz Trnave ili bar Osijeka i onda problema ne bi trebalo biti. Jasno je da kvalitetom naša reprezentacija odskače u našoj skupini te je i po do sada prikazanom najveći favorit za prvo mjesto. No nogomet je često nepredvidljiv, i jedan detalj, poput ozljede, eurogola ili ranog isključenja može usmjeriti utakmicu u neželjenom smjeru i zato je još nerazumljivije zašto si u gotovo svakim kvalifikacijama dopuštamo ponavljanje istih pogrešaka. Tek kada situacija postane dramatična, ponovno se trgnemo i proigramo, umjesto da već ranije osiguramo miran završetak kvalifikacija.

Svjesni su i igrači propusta napravljenog u Bakuu, najavljuju iskupljenje protiv Mađara i moramo vjerovati kako će već tada ponovno pokazati svoje pravo lice. Pred, vjerujemo, punim poljudskim tribinama i u atmosferi dostojnoj zemlje svjetskih doprvaka.