Priroda na obali rijeke Save u Donjoj Mahali potaknula je Šimu Strikomana, direktora fotografije i suradnika Ive Gregurevića na zajedničkim filmskim projektima, da baš na omiljenom mjestu za opuštanje velikana hrvatskoga glumišta od kojega se javnost oprostila početkom ove godine, ostvari obećanu mu Milenijsku fotografiju - po čemu je ovaj umjetnik iz Vodica poznat i izvan granica Lijepe Naše.

Nije mu to uspjelo za vrijeme glumčeva života, jer prerano ga je povukao k sebi scenarij za nama nevidljive nebeske uloge. Ali s posebnim pijetetom, kaže nam, nakon šestomjesečnih priprema, nastala je u petak s dizalice i 26 metara visine Milenijska fotografija sjećanja na osebujnog glumca. Strikomanova 668. po redu. I to baš uoči festivala Dani hrvatskog filma, koji je Gregurević manirima zaljubljenika u filmsku umjetnost pokrenuo u Orašju, a ono mu zahvalnost vraća nastavljajući organizaciju Festivala pod nazivom Dani hrvatskog filma Ive Gregurevića. U prepoznatljivu Strikomanovu milenijsku tehniku na zelenoj površini izvrsno se uklopio glumčev zamišljeni lik, portret s potpisom Ivana Božića, koji se čuva u spomen-sobi Gregurevićeve kuće u Donjoj Mahali. Taj je portret Strikoman sa suprugom Editom iscrtavao dan uoči snimanja, da bi sljedećega dana tristotinjak ljudi svojim tijelima popunilo Gregurevićeve crte lica. Koristeći dvije umjetnosti, Strikoman se potrudio i uspio u svom bogatom Milenijskom svijetu sačuvati uspomenu na sina Posavine. Bio je to dan kada rijeka Sava nije simbolizirala prolaznost, nego je u svom toku odražavala lik voljenoga glumca koji je baš s toga mjesta upijao mir za mnoge izgubljen u radnom svakodnevlju.

Autor fotografije posebne zahvale upućuje Iliji Benkoviću u dogovoru s kojim je nastala Milenijska fotografija; Enesu Trušiću iz tvrtke Comdor iz Brčkog na upravljanju dizalicom s koje se fotografija snimala, kao i svim sudionicima koji su svojim tijelima ocrtali obrise lica Ive Gregurevića - učenicima Školskog centra fra Martina Martića iz Orašja te mladim sportašima i mještanima Donje Mahale i Orašja. Svi redom ponosni na veliko ime hrvatskog glumišta, koji se uvijek vraćao u svoj rodni kraj ponoseći se njime u svijetu i uljepšavajući ga svojim talentom i širokim prijateljskim srcem. J.Pejaković