Nogometaši Osijeka sutra će deseti, jubilarni, put iskoračiti na europsku scenu. Svega je bilo u tih prethodnih devet kontinentalnih avantura. Devedesetih godina prošlog stoljeća bijelo-plavi ni jednom nisu uspjeli preskočiti prvu prepreku, ali su zato u ovom stoljeću to učinili u svakom pokušaju.

Između ostalog i zbog toga dva okršaja s bugarskim CSKA-om imaju određenu težinu, jer ako ga Osječani ne uspiju preskočiti, to će biti prvi put u ovom tisućljeću da su zapeli već na prvoj prepreci.

Dugogodišnji san navijača Osijeka bile su europske utakmice u Gradskom vrtu. On je postojao čak i kada su bijelo-plavi prvi put izborili plasman na europsku scenu, u sezoni 1994./95. Njega je ostvarila sjajna generacija predvođena Špeharom, Beširevićem, Žitnjakom, Ergovićem, Beljanom, Bičanićem, Labakom, Vukojom i drugima. No tog ljeta, 1995., dogodile su se dramatične promjene i u hrvatskoj povijesti i u samom klubu. Hrvatska je u vojno-redarstvenoj akciji Oluja oslobađala svoj okupirani teritorij, a u Gradskom vrtu su se dogodile promjene u čelništvu kluba. Otišao je predsjednik Branimir Glavaš, s njim i uspješni trener Ivo Šušak, a bijelo-plave je napustio i najbolji strijelac Robert Špehar. Istina, kostur momčadi je ostao, novi predsjednik Antun Novalić doveo je i određena pojačanja, ali okolnosti nisu išle u prilog bijelo-plavima. Izvukli su jak Slovan iz Bratislave. Nije se moglo igrati u Osijeku, koji je tada opet bio ratna zona. U prvom susretu u Bratislavi debakl, završilo je 4:0 za domaćina, a uzvrat, koji je odigran u Kranjčevićevoj, dobili su Slovaci sa 2:0. Omjer snaga sigurno nije bio toliko u korist slovačke momčadi, ali je tako presudio splet okolnosti. Do novog izlaska na europsku scenu nije se trebalo dugo čekati. Dvije sezone pauze, pa evo Osijeka opet. U ljeto 1998. ždrijeb 2. pretkola Osječanima je dodijelio slavni belgijski Anderlecht. U Gradskom vrtu bilo je 3:1 za bijelo-plave, prolaz se činio izglednim, ali u uzvratu je tadašnji trener Milan Đuričić donio neke čudne odluke, pa su neki od jakih igračkih aduta, poput Stanka Bubala i Borimira Perkovića, ostali na tribinama, što se odrazilo na rezultat. Belgijci su slavili sa 2:0 i otišli dalje. Već sljedeće sezone Osijek je opet igrao Europu, ali je opet zapeo na startu. U 1. kolu Kupa UEFA zaustavio ga je engleski West Ham. Englezi su bili uvjerljivi, 3:0 u Londonu i 3:1 u Gradskom vrtu, ali su ti ogledi ostali zapamćeni po kontroverzi, jer je hrvatski reprezentativac Igor Štimac, koji je tada nosio dres West Hama, zaigrao s crvenim kartonom koji je dobio još dok je nosio dres Hajduka. No zbog intertnosti HNS-a u tom je slučaju vuk pojeo magare i Osijek je ispao. Ipak, te su sezone, 1999./2000., Osječani opet uspjeli kroz prvenstvo izboriti plasman u Europu, a bila je to uvretira za prvu europsku bajku.

Priča se počela stvarati u zimu 2000., kada se u Gradski vrt vratio Nenad Bjelica. Predsjednik Antun Novalić povukao je vizionarski potez, jer "Bjeko" je tada bio zaboravljen. Dugi oporavak od teške ozljede i pravne borbe s Las Palmasom udaljili su ga od svjetla reflektora, ali na kakav se samo način vratio na veliku scenu! Jesen 2000. godine i danas će ostati najveća, ali i najbolnija osječka europska priča. Prvi put u povijesti Osijek je uspio, pod vodstvom trenera Stanka Mršića, preskočiti prvu europsku prepreku. I ne samo to, došao je na prag europskog proljeća u najboljoj polusezoni, valjda, cijele klupske povijesti. Za početak stradao je Brondby, pa onda austrijski Rapid u nezaboravnom uzvratu u Beču, kada je Osijek slavio sa 2:0, a vratar Vladimir Balić obranio kazneni udarac Dejanu Savičeviću. Kakva li je samo ludnica tih mjeseci bila u gradu. Krajem studenoga u 3. kolu tadašnjeg Kupa UEFA u Gradski vrt je stigla praška Slavia. Na krilima sjajnog Almira Turkovića Osijek je slavio sa 2:0 i svi smo tada mislili kako proljeće u Europi ne može izmaknuti. I onda šok. Uzvrat u Pragu. Osječane je pratilo više od 1000 navijača, koji su uplakani napustili stadion na Strahovu. Osijek je izgubio - 5:1. Zašto? Pravi odgovor i danas je teško naći. Bio je to posljednji trzaj jedne velike generacije. Istina, igrao je Osijek Kup UEFA i sljedeće sezone, izbacio prvo latvijski Dinaburg, pa slovensku Goricu, a 2. kolu je zaustavljen od grčkog AEK-a. Došle su godine u kojima je Europa postala rijetkost. U sljedećih deset samo jedan nastup, 2006., i ispadanje na startu Intertoto kupa od ciparskog Etnikosa iz Achne. Pa povratak na scenu u ljeto 2012. Prvi nastup u Europskoj ligi, koji nije trajao dugo. Za početak eliminacija amatera iz Andore (FC Santa Coloma) i kraj protiv švedskog Kalmara s dva uvjerljiva poraza. Pet godina čekanja i stiže era Ivana Meštrovića, Lörinca Meszarosa i Zorana Zekića. I prvi izlaz na kontinentalnu scenu opet je bio bajka. Ljeto 2017. Osijek je prvi put preskočio tri prepreke u Europi, a ostvario je i najveću pobjedu u svojoj povijesti. U 3. pretkolu dvaput je svladao europskog prvaka PSV! U Eindhovenu presudio mu je Borna Barišić iz penala, a u Osijeku "zločesti dečko" Petar Bočkaj briljantnim pogotkom iz slobodnog udarca. Samo jedna prepreka dijelila je bijelo-plave od plasmana u skupine Europske lige, ali bila je previsoka. Bečka Austria definitivno je bila tek sretniji suparnik u dva ogleda i bajka je opet završila u suzama. Slično kao i prošlogodišnja europska priča, u kojoj je Osijek zaustavljen u 2. pretkolu od slavnog Glasgow Rangersa u dvije utakmice u kojima nije bio lošiji, nego opet tek nesretniji suparnik. Bijelo-plavi će sutra biti na novom europskom početku i sve što im možemo zaželjeti je više sreće nego što su je imali dosad...