Izborom novom predsjednika Europskog parlamenta u srijedu, unatoč nezadovoljstvu dijela pojedinih europskih grupacija dogovorom od utorka, stvari se ipak razvijaju u smjeru onoga što su čelnici 28 članica EU-a dan prije usuglasili. Među njihovim prijedlozima je i onaj o Christine Lagarde kao novoj čelnici Europske središnje banke (ECB).

Christine Lagarde već godinama obnaša moćne funkcije u svijetu globalnih financija. ECB je središnja banka za 19 država EU-a koje su prihvatile euro, a glavni joj je cilj "održavanje stabilnosti cijena u europodručju te očuvanje kupovne moći jedinstvene valute". Sadašnji predsjednik te institucije je Talijan Mario Draghi.

Lagarde je 63-godišnja Francuskinja koja je vodila međunarodnu odvjetničku tvrtku sa sjedištem u Chicagu prije no što ju je 2005. uveo u vladu bivši francuski premijer Dominique de Villepin. Dvije godine poslije postala je prva žena ministrica financija među članicama G-7. Čelnica G-20 postala je kad je Francuska 2011. preuzela predsjedništvo u tom međunarodom forumu, pa je potaknula reformu međunarodnog monetarnog sustava. Financial Times naziva je "superzvijezdom međunarodnih financija". Međunarodni monetarni fond (MMF) sa sjedištem u Washingtonu preuzela je 2011., u jeku europske dužničke krize. Njezino vodstvo obilježeno je pravednim upravljanjem te nestabilnošću nakon financijske krize iz 2008. i britanske odluke iz 2016. da napusti EU. Te godine stradao je i njezin ugled jer ju je sud proglasio krivom za nemar jer nije osporila državnu isplatu od 400 milijuna eura koja je arbitražnom odlukom 2008. pripala poslovnom čovjeku Bernardu Tapieu, prijatelju bivšeg francuskog predsjednika Sarkozyja. Ona je tvrdila da je djelovala u dobroj vjeri. Vjerojatna nova čelnica ECB-a nedavno je komentirala i ekonomsku politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa, istaknuvši kako on nije potpuno u krivu kad govori o nepravednom trgovinskom odnosu SAD-a i Kine. No poručila je kako uvođenje carina nije dobar pristup rješavanju tog problema.

Što bi njezin izbor mogao značiti za financijsko stanje u EU-u, kao i za hrvatske težnje za uvođenjem eura, razgovarali smo s ekonomskim analitičarem Damirom Novotnyjem, koji kaže da proces približavanja RH uvođenju eura neće biti ugrožen novim kadrovskim rješenjima u ECB-u. Upravo suprotno, on smatra da će ga to samo ubrzati.

- Vjerojatna nova čelnica ECB-a više je političko rješenje nego stručno. Za razliku od Draghija, ona ne dolazi iz monetarne sfere, iz redova centralnih bankara, a pretpostavljam da će ta institucija nastaviti svoj dosadašnji smjer. S obzirom na rezultate dosadašnjih politika koje je ta institucija vodila i koje su bile uspješne, prije svega monetarne politike, neće se tu ništa bitno mijenjati. Bar ne za sada. A tek ćemo vidjeti kako će se ponašati ECB kada krene nekakva nova recesija. No podizanja kamatnih stopa sada neće biti. Hrvatska je, i to se mora reći, zrela za ulazak u europsku monetarnu uniju zbog toga što postoji visoka razina euroiziranosti, a javni dug je pod kontrolom, tako da nema nekih većih prepreka. I sve skupa je to malo monetarno tržište koje ne može ugroziti glavne trendove eurozone. Nismo mi ni Grčka, pa čak ni Italija. Naš dug nije toliko značajan da se ne bi mogao kontrolirati i ne vidim razlog da bi se taj proces zaustavljao - kaže Novotny.

- Što se tiče ulaska u eurozonu, Hrvatska je jako zrela za to. I ovo što je ‘odradio‘ premijer Andrej Plenković na vanjskopolitičkom planu, vezano uz njegovu ulogu u biranju novog europskog vodstva, pokazuje da je on postao vrlo vidljiva figura. S njim je vidljiva i Hrvatska, sigurno vidljivija od naših skromnih ekonomskih rezultata. Tako da je vrlo vjerojatno da će i stav ECB-a oko hrvatskog ulaska u eurozonu biti pozitivan - zaključuje Novotny.

Velimir Šonje, pak, u svojoj analizi na portalu Ekonomski lab između ostaloga ističe kako će najveći izazov u mandatu Lagardove biti trenutak kada će trebati zaoštriti monetarnu politiku i podići kamatne stope. Pogoršanje pokazatelja europskog gospodarstva u drugoj polovini prošle i prvoj polovini ove godine ponovo je odgodilo taj trenutak, no velika je vjerojatnost da će u sljedećih osam godina, koliko traje mandat člana Izvršnog odbora, taj trenutak nastupiti. Lagarde će tada morati krenuti drugim smjerom od onoga u kojem je do sada uglavnom kročila. Pri tome ne treba previše sumnjati u to da će istančani pravnički i politički osjećaj za balans Christine Lagarde uvažiti i stavove monetarno tradicionalno konzervativnih Nijemaca: oni su ‘‘najbrži na okidaču‘‘ kada treba podizati kamatne stope ne bi li se spriječila previsoka inflacija. Osjećaj za balans i komunikacija, smatra Šonje, mogli bi se pokazati ključnim čimbenicima odabira Francuskinje za prvu osobu Europske središnje banke.