O tome koliko aktualni raskol u Živom zidu, ali i potonuće Mosta i nestanak Starta Dalije Orešković, da spomenemo samo njih, pokazuju pravu narav političkog amaterizma i diletantskog populizma u Hrvatskoj, razgovarali smo s političkim analitičarem Davorom Gjenerom.

I prije izbora za EU parlament bilo je jasno kako tzv. treće političke opcije teško mogu konkurirati iskusnim velikim strankama poput HDZ-a i SDP-a. Kako to komentirate?

- Od pojave Branka Mikšića na predsjedničkim izborima 2005. godine, u hrvatskoj se političkoj areni sustavno pojavljuju jednokratne političke inicijative koje mediji i dio birača dočekuje s nerazumljivim optimizmom i velikim očekivanjima, a koje redovito nemaju ni elementarne pretpostavke za sudjelovanje u vlasti ili utjecaj na vlast. Paradoksalno, pritom se odvija proces slabljenja dviju najvećih političkih stranaka, od kojih ni jedna ni druga više ne mogu osvojiti toliko mandata da bi samostalno obnašali vlast. Još od 2000. godine SDP je redovito nastupao u predizbornim koalicijama na svim parlamentarnim izborima, a ovogodišnji izbori za Europski parlament bili su prvi nakon dugo vremena na kojima je ta stranka samostalno izmjerila svoju snagu. HDZ je u pravilu tek dio svojih mlađih partnera u parlament uvodio na svojim listama, a većinu je osiguravao postizbornim koaliranjem. Drukčije je bilo na izborima 2015., kad je tadašnji predsjednik stranke Tomislav Karamarko prvi put formirao široku koaliciju desnog centra, ali svejedno nije uspio skupiti dovoljan broj mandata za formiranje vlade.

Izborni ciklusi 2015. i 2016. pokazali su da Most, organizacija koja okuplja političare desnog centra, nije stranka u pravom smislu riječi i da nisu naučili temeljna pravila ponašanja unutar koalicije. Oni su bili jedina politička organizacija od novoformiranih koja je na duži rok imala šansu strukturirati se kao ozbiljna dugoročno održiva konzervativna stranka, ali su oni tu priliku definitivno propustili. Više im je odgovaralo svojim se biračima predstavljati kao "HDZ 2.0", savez lista koju čine konzervativni, nacionalno osviješteni političari, a koji su otporni na korupciju. To, međutim, nije dovoljno za formiranje dugoročno održive nacionalne stranke. Most će vjerojatno opstati kao regionalni savez lista s biračkom utvrdom u zaleđu Dalmacije, ali s tek marginalno parlamentarnim statusom i sa stigmom organizacije koja nije sposobna sudjelovati u vlasti.

Živi zid je protusistemski pokret koji se rasuo onog trenutka kad je dio pripadnika pokreta počeo participirati u diobi sistemskih privilegija. Za tako nešto potrebno je daleko više političkog talenta i znanja nego što ga ima ova skupina mladih ljudi. Osim toga, njihova ključna politička tema - ovrhe i blokirani - više nije tako snažno u javnosti, jer je u ovom mandatu Hrvatska izišla iz recesije, nezaposlenost je dramatično opala, a danas problem ne predstavlja manjak posla, nego manjak radnika.

Stranka gospođe Orešković nikad niti nije uspostavljena, ona je bila više medijska projekcija i projekcija političkih pokrovitelja gospođe Orešković, nego realna politička pojava.

S tim u vezi - birači u početku nagrađuju takve opcije, no kad se razotkrije njihova prava narav, pokaže se da su vlastiti interesi ispred interesa birača. Kako to komentirate?

- U Europi su populističke i desne stranke na zalasku, a jačaju dva bloka: zeleni i liberali. To su strukturirane političke opcije, snažne stranke koje su "stvarna treća opcija". Odavno su liberali funkcionirali kao stranka koja, kad socijalisti ili konzervativci sami ne mogu formirati vlast, može djelovati u vladi i s jednima i s drugima. Zeleni su do sada bili uglavnom predodređeni za političke partnere socijaldemokratima, ali tome više nije tako, a kancelarka Angela Merkel svoj je prethodni mandat u vladi, ali i u Kršćansko-demokratskoj uniji, iskoristila da bi svoju stranku učinila potencijalnim partnerom zelenima, a tijekom pregovora o "Jamaica koaliciji" bila je na korak da prvi put i formira takvu koaliciju kojoj bi zbog većine bili potrebni i liberali.

Koalicija HDZ-a i HNS-a, koju je formirao premijer Plenković, logična je europska koalicija. Nažalost, HNS je u dubokoj krizi, kao i ostale liberalno demokratske stranke. Međutim, kad bi se iskoristila snaga koju IDS kao liberalno demokratska stranka ima u Istri (na izborima za EU parlament osvojili su potporu polovine istarskog elektorata), i povezala s HNS-ovim uporištem u Međimurju (Matija Posavec), Čačićevih reformista u Varaždinu, HSLS-a u Bjelovaru, i naravno PGS-a na Kvarneru, stvorila bi se snažna grupacija koja bi u velikoj mjeri mogla utjecati na to tko će u Hrvatskoj obnašati izvršnu vlast.

HDZ bi šansu za proširenje svog biračkog tijela mogao naći u skupini oko Marijane Petir koja njeguje tradicionalne demokršćanske vrednote, snažno naglašava vrijednosti socijalno tržnog gospodarstva i održivog razvoja, što je tipično za suvremeno demokršćanstvo. Njezina retorika, socijalno nešto mekša, a društveno nešto konzervativnija od HDZ-ove dominantne, mogla bi funkcionirati ili unutar nekog obnovljenog HSS-a, ili kao krilo unutar stranke.

Šansa SDP-a za proširenje elektorata ono je što je Davor Bernardić već na neki način najavio - otvaranje ekološkim pitanjima, vraćanjem Mriele Holy u uži tim stanačkih policy planera. Na taj način SDP bi se mogao proširiti na političku nišu koja je u Hrvatskoj prazna, a koja je u Europi itekako "kurentna".

Mogu li populizam Kolakušića, ali i desna suverenistička opcija s Ružom Tomašić na čelu, polučiti još bolji rezultat na nacionalnoj razini kad na red dođu parlamentarni izbori?

- Kolakušić je Boris Mikšić izbornoga kruga koji je upravo za nama. Ne treba očekivati da će se već na predsjedničkim izborima snažnije ukorijeniti koncepcija zamjene institucija osobom u koju birači navodno mogu imati povjerenje. Velike ambicije brzo se istutnje, posebice kad iza njih ne stoji ni ozbiljna infrastruktura, ni veliki rad. Možda će još u ovom ciklusu dio dosadašnjih birača Živog zida poduprijeti Kolakušića, ali to biračko tijelo iznenada se pojavljuje i iznenada nestaje, ili u potrazi za novim prorokom, ili bijegom u rezignaciju.

S biračkim tijelom koje je osiguralo uspjeh Ruži Tomašić posve je drukčije. To su razočarani birači HDZ-a koji smatraju da je njihova stranka otišla previše lijevo. Glasanjem za gospođu Tomašić oni kažnjavaju svoju stranku, a možda je na jednak način na predsjedničkim izborima budu kažnjavali glasujući za Miroslava Škoru, ali kad se vratimo parlamentarnim izborima jasno je da će stranačka lojalnost ponovno proraditi.

Jesmo li kao društvo još uvijek nezreli za novu jaku stranku kadru konkurirati HDZ-u i SDP-u?

- Teško je reći da su birači nezreli za takvu stranku. Pitanje je je li onaj dio političke elite koji bi je trebao oformiti zreo za takvu treću opciju. Jesu li liberali sposobni ujediniti se, i je li hrvatska ekologistička scena spremna surađivati s mainstream političkim strankama kakva je SDP.(D.J.)