Naši političari zanemaruju da su samo četiri osnovna načina na koji komuniciramo s ljudima. Oni ih procjenjuju isključivo kroz ono što rade, kako izgledaju, što kažu i kako se izražavaju. To su glavni faktori uspjeha ili propasti. To se upravo dogodilo nekim strankama na proteklim europskim izborima. Gdje su im birači odgovorili upravo na navedena četiri načina. Rezultat je vidljiv - kaže dr. sc. Ljiljana Buhač.

Jesu li gubitnici platili danak lošoj komunikaciji svojih politika, programa, načina općenja u medijima, a Most i u Saboru...?

- Komunikacija je dvosmjerni proces. Nažalost, ne možemo se pohvaliti da nam političari posjeduju dobre komunikacijske vještine. Srećom, građani (iako ih političari cijelo vrijeme nazivaju običnim građanima - ma što god to značilo), znaju prepoznati lažnjak, znaju što je pristojnost i moć svoga glasa daju na izborima. Neki su se ponašali po principu u ljubavi i u ratu sve je dopušteno. Neuspjeh pojedinaca upravo leži u neprimjerenoj komunikaciji, komunikaciji na osobnoj razini, napadačkoj, uz to i vrlo agresivnoj, što verbalno što neverbalno. Nismo mnogo čuli od predstavnika Mosta, Bandićevaca i Orešković..., o njihovim programima i politikama, ali smo čuli o suparnicima. Trošili su svoje dragocjeno vrijeme da građane uvjeravaju kako vladajući nisu dobri, ali ništa nisu ponudili konkretno kako bi oni to učinili. Takav stav je mnogim strankama došao glave. Glasači mogu gledati razne predstave koje nam političari prirede, ali svakako ne mogu prihvatiti da ih se ne cijeni. Upravo neprihvatljivi nastupi i neprimjerena komunikacija koji su pojedini političari vodili u javnom prostoru bilo je ono što su glasači "nagradili" na izborima. Zato možemo reći da je loša, agresivna i komunikacija vođena na osobnoj razini kumovala lošem rezultatu onih koji su mislili da su nepobjedivi. Predstavnici Mosta tu su bili šampioni - glasači nisu mnogo saznali što bi to oni radili u EU parlamentu za dobrobit svojih građana, ali su se naslušali pogrdnih izraza, poruka, vrijeđanja neistomišljenika i suparnika koje su bila na granici uličnog ophođenja. Tu vrstu komunikacije glasači, bez obzira na to o kome je riječ, ne toleriraju.

Most se baš nije proslavio ni sa svojim ponašanjem i komuniciranjem u Saboru. Incidentne situacije i vrijeđanja zasigurno više govori o onome tko govori, nego o onome o kome se govori. Agresija, vrijeđanje i galama nisu vrline nego slabost. Slabošću se ne dolazi do pobjede. Doslovce su Sabor pretvorili u svoje kazalište i pritom zaboravili da kada se nalaze u Saboru da se obraćaju upravo biračima. Takvo ponašanje i komunikacija je uvredljiva i podcjenjivačka upravo za one od kojih traže glas, a to su građani. Komunikacija na principu kruha i igara Mostu se obila o glavu. Više su slušali i divili se sebi i svojim izgovorenim riječima i u potpunosti zaboravili da građani zaokružuju.

Nije se proslavio ni Start Dalije Orešković, a ni Bandićeva stranka...?

- Što se tiče komunikacije Dalije Orešković, i ona se bavila više suparnicima nego bitnim temama. Kratki fitilj - vrlo britka, prvo puca, a onda pita! Krenula je samouvjereno, nije birala riječi, populaciju, ni mjesto gdje što kaže i za koga što kaže. Previše osobnog mišljenja i stava, a malo brige i prijedloga kako bi moglo drugačije. Postavila se kao da s njome svijet počinje i ishod je vidljiv. Njezina komunikacija je vrlo napadačka na vladajuće i na sve što joj se našlo na putu, no i tu treba znati mjeru. Nismo znali iz te šume napada kome se obraća i od koga želi potporu. Nije jasno komunicirala svoje politike, nije iznijela svoj program, ali joj nije nedostajalo kritike bez ponuđenih rješenja. Koristila je uobičajene fraze - treba mijenjati…, mi ćemo ponuditi bolje…, treba nam bolja Hrvatska…, bez konkretnog kako? Građane to više ne impresionira. Nju su ponijele ankete i mislila je da je pobjeda gotova stvar. Obraćala se i komunicirala s visoka.

Zlatno pravilo komuniciranja je dva puta mjeri jedanput reži.

Bandićevci su potpuno bezlični, monotoni u obraćanju građanima. Nismo znali kome se obraćaju, niti smo imali jasne poruke, a poruke koje su poslali nisu baš bile teme interesantne građanima. I tu je bio prisutan stav - znate tko smo i ne postoji alternativa. Superioran i bahat stav obraćanja biračima koštao ih je izbora.

Upravo ovakav stav i ponašanje kod birača potaknulo je defanzivne reakcije i ljutnju. Diplomatski nastup i takt u komunikaciji kombinacija su snage i osjetljivosti, uz suzdržanost u iskazivanju negativnih emocija. Potrebno je ritam slanja poruka i jezika prilagoditi biračima kojima se obraćaju. Nisu zadobili povjerenje birača niti su ih uvjerili da rade za njihovu dobrobit. Postigli bi bolje rezultate da su iskazali interes za građane umjesto da su nastojali zainteresirati građane za sebe.

Premda Most nije osvojio mandat za EU parlament, a Živi zid jest, ovi drugi su u rasulu. Koji je njihov problem, i unutarstranački, ali i šire komunikacijski?

- Most se doslovce izgubio s javne scene nakon izbora. Koštao ih je osvetnički pohod. Šok je prevelik za njih i dugoročno će povratak biti težak. Izgubili su povjerenje i vjerodostojnost kod građana. Bili su na velikom egu, a mudraci kažu: Veliki ego male uši. Nisu slušali bilo građana, nego su se bavili neriješenom "brakorazvodnom parnicom" s HDZ–om. Sve su karte stavili na taj odnos, a to je bila kriva procjena. Pojavili su se kao mesije, građani su im u početku vjerovali, ali taj se kapital potpuno istopio. Živi zid je zasigurno prošlost političke scene. Novac i moć uvijek donese razdor u obitelj, pa tako i kod Živog zida. Upravo zadnjim događanjima unutar stranke možemo zaključiti da su zapravo družina bez pokrića. Nepripremljenom komunikacijom, loše formuliranim porukama, improvizacijom u nastupima, sve su se više ukopavali. Birače više neće pridobiti porukama i populizmom na kojem su nastali. Kod Živog zida mogli smo naslutiti da se nešto iza brda valja kada su odbijali nakon izbora komunicirati s javnošću. Živi zid šalje poruku kaosa i konfuzije. Svatko protiv svakoga. Oni su upravo primjer da u politici ne postoji prijateljstvo. Dok je interes bio zajednički bilo je prijateljstva, dok se interesi razilaze nemamo prijateljstva. Za ovakvo stanje zasigurno je i 9000 € razlog. Sada će se javnost zabavljati pričama o odnosima unutar stranke. Sve u svemu, i Živi zid i Most zasigurno imaju unutarstranačkih problema. Za sada Most to vješto prikriva, pa je uzeo taktiku da se manje pojavljuju i eksponiraju, ali ne zadugo, dok je Živi zid krenuo u konačni obračun i konfrontaciju. Živom zidu i Mostu presudila je kriva procjena ponukana naprosto klasičnim i ljudskim uzorkom, a to je taština.

U razgovoru otprije dvije godine rekli ste kako bi političari trebali proći psihološke testove. Dojam je da se stanje nije popravilo ni danas, teške riječi i međusobne optužbe padaju na sve strane, sada najviše u Živom zidu...

- I dalje sam stava da bi političari trebali proći psihološke testove, ali bih proširila njihovu provjeru i na kompetencije. Vidimo da većina nije kompetentna za posao za kojeg su ih građani odabrali. Nepoznavanje zakona, procedura, nekulturno ponašanje, nerazvijene komunikacijske vještine, a o vodstvu da i ne govorimo. Ne samo da se stanje nije popravilo, nego se pogoršalo. Dokle god osobe neće odgovarati za izgovorenu riječ, dokle god će se tolerirati nasilno ponašanje i nasilna komunikacija, imat ćemo ovo što imamo. Političari bi trebali biti uzor i poticaj mladima i građanima, ali, nažalost, to nisu. Trebali bi se naučiti da se teške stvari mogu kazati na mekši način i pritom poslati jasnu poruku. Bilo bi dobro da političari primijene pravilo nepoznatog autora: držite oči otvorene, a usta zatvorena! Oblikujte se, steknite potrebne vještine, otklonite što je moguće više karakternih crta koje bi vam mogle smetati. To u početku zahtjeva veliki napor, no kasnije će biti sve lakše - uspjet ćete!

U čemu je tajna, da se tako izrazim, uspjeha "soloigrača" Kolakušića, njegove, kažu mnogi, prizemne populističke komunikacije?

- Tzv. soloigrači i populisti uvijek isplivaju kada politička scena nije definirana, kada vlada neka vrsta apatije i nesigurnosti, a onda se pojave osobe tipa Kolakušić koji govori upravo ono što svaki od nas govori u svom okruženju. Jednostavno je jasno izgovorio ono što narod šapuće ili prepričava. On je zasigurno iznenađenje, ali isključivo je to odgovor otpora građanima političkoj eliti. Zamijenio je mesiju Petrova. No, nastup gospodina Kolakušića i poruke koje je slao kratkoga su daha. Mnogo obećava, ali upitnost je realizacija - mogli bismo reći da će mnogo zujati, ali malo meda dati. Čisti populizam sa sitnim strastima. U komunikaciji isključiv, netolerantan, brzo ulazi u konflikt i ako se ne slažete s njime ide protunapadom. To nismo mogli vidjeti tijekom kampanje, jer je izbjegavao javne nastupe i otvorenu komunikaciju s građanima, više je koristio pisani oblik komunikacije s građanima putem društvenih mreža. Nedovoljno da ste stekne pravi dojam o osobi. I to je poruka.

Može nam se dogoditi ona stara - daj čovjeku vlast i odmah ćeš saznati kakav je. Malobrojni istupi su mu bili svisoka - ja pametan i dugo, dugo nitko, superiornost i nadmoć. Tipično ponašanje narcisoidne osobe. Sreća mu se nasmiješila, ali ga može i brzo napustiti. Sada će s riječi trebati prijeći na djela, a to je najteže.
(D.J.)