Premda za sada bez novih ratova, područje Balkana, u širem smislu i cijele regije, stalno je u krizi, uključujući i stanje sigurnosti. Vidimo što se zbiva u BiH, u Srbiji, na Kosovu, u Makedoniji... O aktualnoj situaciji razgovarali smo s prof. dr. sc. Zvonkom Orehovcem, dipl.ing., umirovljenim brigadirom OS RH.

Zašto je kriza u regiji konstantna, koliko je za to kriva međunarodna zajednica, koja neka pitanja iz prošlosti nije uspjela riješiti?

- Vrlo složeno pitanje za čovjeka jednog profila, s vrlo ograničenim prostorom u novinama. Nisam pobornik stajališta da nam je uvijek netko drugi kriv. Činjenica je da igre igraju veliki, no ako za to imaju interes, a ako i imaju interes, tko vam brani da ne budete i vi aktivni suigrač. Vremena su se promijenila, narodi i njihovi teritoriji u ovoj regiji više nikome nisu naročito važni. Zašto je tomu tako? U doba u kojem živimo ne vode se ratovi za teritorij, nego se vode dnevne bitke za kontrolu poslovanja - bilo za kontrolu reda bilo za kontrolu nereda, ovisno tko ste i što vam je cilj i interes. Ratovanje je skupo i neizvjesno i u konačnosti nepotrebno jer se kontrola uspostavlja nametanjem gospodarske i političke volje, reda. To vrijedi i za unutarnje prilike neke države, politička se volja i red nameću gospodarskim rezultatima. I u tome se mogu očitati glavni problemi regije. Prvo, to je regija još uvijek nacionalno neiživljenih naroda, gdje se izbori dobivaju parolama i nacionalnim simbolima - u sjeni parola i simbola, bezuvjetno i uz njihov blagoslov, odnosno onih koji ih predstavljaju, odvija se i gospodarstvo i poslovanje, stihijno, kratkoročnih interesa, bez nacionalnih razvojnih strategija. Bilo bi idealno kada bi navedena područja, cijelu regiju, okupiralo neko ozbiljno gospodarstvo neke ozbiljne države ili multinacionalne kompanije, no tu se krije i drugi glavni problem regije - nesređene politike i nesređeno zakonodavstvo, nesigurnost ulaganja odbija ulagače, a s promjenom bipolarnog svijeta i paradigme mete s teritorija na poslovanje države u regiji izgubile su na teritorijalnom značenju, a gospodarski im potencijal nije bogzna kakav.

Optužbe ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića da hrvatske tajne službe pomažu teroriste također su narušile odnose BiH i RH. Koliko je to sračunan i vremenski tempiran plan, usmjeren remećenju sigurnosti i stabilnosti i na širem području BiH, čiji su to interesi?

- S ovim se pitanjem nastavlja moj odgovor i na prvo pitanje. Ako nema teritorijalnog i gospodarskog interesa za vodeće zapadne ekonomije i države, to ne znači da uopće nema interesa. No prvo ministar sigurnosti, g. Mektić: u ovoj se vrsti posla ne ratuje prašinom! Kao bomba bi odjeknulo hvatanje inkriminiranih na djelu, kao što je ne tako davno odjeknulo zarobljavanje špijunskog vozila ili pak puštanje u javnost inkriminiranih snimki razgovora u arbitražnom procesu. Hrvatska obavještajna zajednica može im održati obuku o tome. Ovako, ili je g. Mektić ozbiljni diletant ili neozbiljni mutikaša. No optužba je vrlo ozbiljna i Hrvatska je mora shvatiti ozbiljno, a završiti je potpunom devaluacijom aktera.

EU nema zajednički obavještajni sustav, nema čak ni tijelo poput EUROPOL-a, za razmjenu policijskih informacija, a područja interesa, kao i regije interesa, ovise o nacionalnim interesima i djelomično o Direktivama EU-a. Trenutni su glavni problemi EU-a (i Velike Britanije) Brexit, terorizam kod njih, izbjeglice, Ukrajina i Rusija te Bliski istok, ne nužno i tim redom, no svakako to nije regija država nečlanica EU-a iz JI Europe. Ta su pitanja prepuštena graničnim državama, a prije svega Hrvatskoj. Drugo su Rusija i SAD, koji još uvijek imaju određene interese kroz prizmu svojih vlastitih globalnih interesa: Rusija svoj utjecaj ostvaruje kroz kapital i financije te kroz stvaranje nestabilnosti uz pomoć Srbije i Republike Srpske, a SAD sprječava Rusiju u tome šireći NATO, kad već nije EU. Svakako, nacionalisti u Srbiji i Republici Srpskoj to gledaju kao pomoć saveznika u ostvarenju misije - ujedinjenju svih Srba, kad već gube Kosovo.

Kad se sve uzme u obzir, može li se zaključiti da su sigurnost i stabilnost u regiji opasno narušene, zbog zbivanja u BiH, ali i u Srbiji, u Beogradu, gdje prosvjedi protiv Vučića ne jenjavaju, pa i na Kosovu, koje je također Vučićevo breme, koje sve teže nosi?

- Dva su vrlo opasna nacionalistička sna na ovim prostorima - jedan promućurni kroz prizmu jedinstvenih unutarnjih granica EU-a, to je velika Albanija, a drugi primitivniji, stvaranjem nereda iz kojeg bi se izrodio red kroz nacionalna ujedinjenja, naravno Srbije i Republike Srpske. Skretanjem pozornosti s Kosova na BiH, gdje bitka još nije izgubljena, promišljen je čin. Otuda i srpski pokušaj podrivanja odnosa, prije svega, Bošnjaka i Hrvata. Pri tome srpski režiseri igraju na kartu nesređene pozicije Hrvata u BiH. Hrvatska u ime mira u EU-u i BiH sigurno vrlo ozbiljno i studiozno radi na političkom te sigurnosno-obavještajnom planu, najvjerojatnije u suradnji sa SAD-om i EK, no u cijelu priču mora ugraditi i gospodarsko djelovanje, i to i Hrvatske i EU-a, te predvoditi EU napore u tome. Najbolja obrana od nezadovoljstva, pa i onog nacionalnog, ipak je pun trbuh.

Koliko su potencijalno i dalje opasni terorizam, ali i migranti, destabilizatorski čimbenici sigurnosti u BiH, a time i granica susjedstva, uključivo i Hrvatsku?

- Što se izbjeglica tiče i njihova utjecaja na sigurnost granice, oni jesu bili i bit će destabilizirajući čimbenik i sigurnosni rizik, no ne više intenzitetom kako je to bilo 2015. godine, jednostavno zato što više ne postoji takav intenzivni pritisak iz zemalja Bliskog istoka, Azije i Afrike. Usporedno, više nema ni toliko neznanja i nespretnih reakcija od nekih članica EU-a koliko ih je bilo 2015. Nažalost, porast broja migranata sa stalnom adresom u EU-u, pa sve više i u RH, bez osmišljene i nadasve ozbiljne integracijske politike postaje, i u budućnosti će biti sve veći, nukleus budućih nacionalističkih problema. Što se terorizma tiče, ja se ne bojim toliko deklariranog terorizma koliko se bojim prikrivenog državnog terorizma i specijalnih operacija, jer je, nažalost, terorizam postao sredstvo, metoda i oblik suvremenog ratovanja, metoda i oblik za stvaranje nereda i nesigurnosti, prije svega u sigurnosti i gospodarstvu. A neke su od država ove regije i njegovi idejni tvorci. Svaki sustav sigurnosti, pa i onaj Republike Hrvatske, morao bi proučiti sve političke i vojne događaje koji su započeti na ovim prostorima ili tijekom kojih su se odvijale specijalne operacije, sabotaže, subverzije, politička ubojstva i terorizam od kraja 19. stoljeća pa do današnjih dana. Možda su g. Mektić ili njegovi nalogodavci to već davno proučili, možda imaju i priručnik.

Više od godinu dana prošlo je od usvajanja i stupanja na snagu Zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Je li Zakon zaživio, je li funkcionalan, jesu li možda nužne dopune, izmjene...?

- Sustav domovinske sigurnosti nešto je najbolje što nam se dogodilo nakon Domovinskog rata u poimanju suvremenih ugroza i obrani od njih. I da budemo jasni, nije to nikakva novost u svijetu, nema zapadne države EU-a koja sličan sustav nema već desetljećima. Zakon zaživljava i postaje funkcionalniji iz dana u dan, no svakako je pred nama još puno posla i nužni kontinuitet u sljedećim vladama i politikama. Ono čega se bojim jesu promjene u politici, gdje bi neki novi nadobudni krenuli opet iz početka, s nekom svojom idejom. Od priznanja do danas u RH su političari (usudio bih se reći, politički diletanti) proizveli više od 140 različitih strategija, svake četiri godine desetak novih, odbacujući prijašnje, zbog čega ni u čemu, baš ni u čemu, nemamo kontinuitet.

Već sada, ovakav kakav jest, Sustav DS-a ispunjava svoju ulogu, no ono što još nismo shvatili jest činjenica da se suvremena obrana ne temelji samo na obrani od prirodnih i antropogenih ugroza. Suvremenu obranu čini oružana, civilna i gospodarska obrana. Sustav DS pokriva prve dvije, no ne i treću, gospodarsku, jer mu to nije i namjena. Sustav participira u trećoj, s određenim elementima poput obavještajnog sustava, unutarnje sigurnosti, dijela pravosuđa, carine i inspektorata, no glavni su nositelji gospodarske obrane ministarstva zadužena za gospodarstvo i poslovanje. Započeta je izrada nacionalne razvojne strategije, no puno jasniji i puno konkretniji cilj izrade mora biti gospodarsko brendiranje Hrvatske, cilj mora biti strateško opredjeljenje i pozicioniranje države u EU-u i svijetu u sljedećih 50 godina. Kada budemo imali NRS koji će ekonomski, gospodarski brendirati Hrvatsku, onda ćemo imati i jasan cilj što moramo braniti, i to će onda biti začetak gospodarske obrane.

Već sam upozorio u vašim novinama, u prethodnim razgovorima, uz Ustav, Nacionalna razvojna strategija je temeljni nacionalni dokument, a sve ostale strategije su provedbene strategije gdje sigurnosne strategije imaju zadatak provoditi oružanu, civilnu i gospodarsku sigurnost i obranu garantirajući prosperitet Hrvatske i njezinih građana.(D.J.)