Pogibija Ronalda Matoševića, koji je u petak rano poslijepodne stradao u stravičnoj prometnoj nesreći u Osijeku, šokirala je njegove brojne prijatelje i znance, posebice ljubitelje biljara u rodnom gradu i poklonike tog sporta u cijeloj regiji. Jer, tek je zakoračio u četvrto desetljeće života, očekivalo se da će, kao i dosad, nesebično pomagati majci Ireni, s kojom se dugo morao probijati kroz život jer mu je otac Antun preminuo još 1990., da će zasnovati vlastitu obitelj i nastaviti nizati uspjehe za biljarskim stolovima… No kobni udarac njegova Clija u stup u petak u Vinkovačkoj ulici zauvijek mu je i iznenada prekinuo sve planove.

Ronald je rođeni Osječanin (3. listopada 1979.), nakon osnovne („Antuna Mihanovića“) i srednje škole (Treća gimnazija) diplomirao je 2007. na Ekonomskom fakultetu, smjer Financijski management, godinu dana proveo kao pripravnik na Filozofskom fakultetu, a smrt ga je pokosila kao računovođu u Udruzi slijepih, gdje se zaposlio 2013.

Sport je nosio u genima, jer mu je otac Antun bio solidan amaterski nogometaš, a do smrti i nogometni sudac, pa se dječak iz Kašićeve ulice prvo okušao u košarci, nastupajući za nekadašnji Chemo, ali se prije točno dva desetljeća potpuno posvetio - biljaru. Rona je igrao za osječke klubove Vegas, Balote, Mali princ, Charli, Marjan, Giant i, konačno, za Plan B, čiji je jedan od osnivača postao 2000. Štoviše, prostorije tog kluba, nedaleko od njegova obiteljskog prebivališta, postupno su mu posta(ja)le drugi dom. Pridonosio je brojnim uspjesima Plana B, višestrukom osvajanju naslova prvaka Regionalne lige, a na natjecanjima na državnoj razini davao je svoj obol u osvajanju pokala srebrna i brončana sjaja.

Ispraćaj Ronalda Matoševića na njegovo posljednje počivalište na gornjogradskom Aninom groblju bit će sutra (u utorak, 22. siječnja) 13.30. Tugujući članovi Plana B organizirali su, odmah nakon sprovoda, karmine u klupskim prostorijama, gdje je Rona gotovo 20 godina bio doslovce svakodnevno. Sve do fatalnog petka…D. Kerže