Od 2008. do 2016. godine dr. sc. Josip Glaurdić radio je na Sveučilistu u Cambridgeu u Engleskoj, a trenutačno je profesor političkih znanosti na Sveučilistu u Luksemburgu i nositelj Starting Granta vrijednog 1,5 milijuna eura Europskog istraživačkog vijeća (ERC).

Nakon što je britanska vlada tijesno - 11:18 - prihvatila dogovor s Bruxellesom o sporazumu o izlasku iz članstva u EU-u i nacrt deklaracije o budućim odnosima, mnogi analitičari stanje u Britaniji opisuju kaotičnim i nepredvidljivim. Kakav je Vaš komentar na sve što se sada događa?

- Bit će okončana jedna faza izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, ali cijeli proces neće biti gotov. Naime, preostaju pregovori o budućem odnosu između Britanije i EU-a koji će također biti mukotrpni i za koje nema nikakvih garancija da će biti uspješni. To vam je kao da je jedan bračni drug prije dvije godine rekao da želi razvod, onda su slijedili dvogodišnji pregovori o detaljima poput podjele imovine. Dana 29. ožujka razvod postaje i služben, ali tek nakon toga predstoje pregovori o skrbništvu nad djecom i zajedničkim aktivnostima u njihovu obrazovanju. Sama činjenica da koristim brakorazvodnu parnicu kao usporedbu može dati odgovor na vaše pitanje tko je dobio, a tko izgubio, pogotovo stoga što je brak između Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije bio iznimno plodonosan i pozitivan za obje strane. Brexitom i pregovorima koji su završeni nitko nije dobio. U pitanju je bio samo jedan akrobatski pokušaj kontrole štete.

Slijedeći Davida Camerona, May se u kampanji za referendum o Brexitu istaknula frazom "Brexit znači Brexit", ali je pritom zaključila da je London ipak u slabijem položaju u odnosu prema Bruxellesu i da će morati popustiti. Hoće li May preživjeti sadašnji razvoj situacije, kakva joj je budućnost?

- Teško je reći koja je budućnost Therese May. Zapravo, teško je reći što će se uopće iz ovoga izroditi. Sve su opcije još uvijek moguće, uključujući i ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji nakon mogućeg drugog referenduma. Theresa May imala je iznimno nezahvalan posao vođenja pregovora kako bi postigla nešto u što sama nije vjerovala, odnosno za što je posve točno znala da nije u britanskom nacionalnom interesu. Usto se kroz cijeli proces morala boriti s pobunom u vlastitoj stranci koja joj je na svakom koraku ograničavala manevarski prostor. To sve, naravno, nju ne oslobađa krivnje za cijeli niz pogrešaka koje je napravila - od kampanje protiv Brexita koju je vodila s figom u džepu pa do vrludanja u stvaranju pregovaračke platforme kako bi povezala nepovezivo. Njezina osnovna pogreška bila je što na samom početku procesa nije rekla kako se mir u Sjevernoj Irskoj ne može garantirati bez otvorene granice koja je osnovni temelj Good Friday sporazuma i kako britansko gospodarstvo mora zadržati potpuni pristup tržištu Europske unije ako se ne želi riskirati katastrofalna kontrakcija. Te obje činjenice znače da je Britaniji zapravo jedina opcija bio deal koji otprilike ima Norveška. Na samom početku morala je to jasno reći i istjerati pobunjenike u svojoj stranci na čistac. Umjesto toga, odlučila se na prijevremene izbore, izgubila većinu i postala još više o njima ovisna. Sad joj je jedino ostala nada da ih je, dovodeći ih u vremenski tjesnac, ipak neutralizirala. U idućih nekoliko tjedana vidjet ćemo hoće li u tome uspjeti.

Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno Kraljevstvo, bez obzira na status monarhije, zemlja je s višestoljetnim demokratski uređenim parlamentarizmom. S obzirom na takvu respektabilnu tradiciju, kako joj se mogao dogoditi Brexit?

- Brexit se i dogodio velikim dijelom baš zato što je Ujedinjeno Kraljevstvo funkcionalna demokracija gdje građani mogu i o takvim stvarima glasovati. Problem je u tome da se dogodio također i velikim dijelom zbog očiglednog varanja tijekom kampanje za Brexit. U pitanju nisu bili samo propaganda i ksenofobne laži najniže vrste, već i financijske malverzacije koje jasno upućuju na odlučujući utjecaj stranog kapitala, i to najvjerojatnije ruskog podrijetla. Zapravo je najstrašnije u svemu ovome to s koliko se malo novca postigla nestabilnost cijelog kontinenta i micanje Ujedinjenog Kraljevstva s globalne scene velikih sila. Naravno, veliku krivicu u svemu tome bez sumnje ima David Cameron koji je referendumom želio riješiti pobunu u Konzervativnoj stranci. Kockao se nacionalnim interesima kako bi sebi osigurao čistu situaciju u stranci. Tim potezom ostat će obilježen kao jedan od vjerojatno najgorih premijera u povijesti britanske politike.

Ujedinjeno Kraljevstvo četrdeset je godina bilo ključan čimbenik stabilnosti Europe, odnosno Europske unije, no sad, nakon izlaska iz Unije, što će se događati u godinama koje slijede, o čemu će ovisiti daljni razvoj situacije?

- Jako je teško bilo što prognozirati. U pitanju je jedna višedimenzionalna igra šaha u konstantnom pokretu. Nekoliko stvari u sljedeće dvije godine odredit će budućnost kontinenta za iduću generaciju ili dvije. Prvo, kako će proći Brexit? Drugo, hoće li Donald Trump biti ponovo izabran ili će u Washingtonu biti izabrana administracija kojoj je cilj opstanak sjevernoatlantskog saveza, odnosno NATO-a? Treće, koliko duboka će biti iduća recesija koja svakako dolazi? I konačno, kakav će odgovor na sve to biti u europskim središtima moći, prije svega u Berlinu i Parizu? Mislim da ćemo do kraja 2020. godine znati na čemu smo.

Gdje je u cijelom tom "razvodu braka" između UK-a i EU-a naša zemlja, Republika Hrvatska, koliko će nam naštetiti Brexit kada razlaz stupi na snagu krajem ožujka iduće godine?

- Naštetit će prije svega hrvatskim građanima koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji će morati donijeti jako teške odluke. Znam kako im je jer sam i ja, zajedno s obitelji, velikim dijelom upravo zbog Brexita odlučio napustiti Cambridge pretprošle godine. Naštetit će potom i onim političkim snagama u Hrvatskoj koje se protive produbljivanju europskih integracija jer im je upravo Britanija u tomu bila najveći saveznik. S ekonomske strane, mislim da posljedice neće biti značajne, osim u onoj mjeri u kojoj mogući "tvrdi Brexit" dovede do nestabilnosti ili recesije na cijelom kontinentu.

Hoćemo li nakon Brexita u dogledno vrijeme dobiti i neke druge "exite", odnosno referendume u drugim državama članicama EU-a o izlasku iz Europske unije, o čemu to ovisi?

- Naravno, to je uvijek moguće očekivati. Sve, još jednom, ovisi o ona četiri pitanja koja sam već spomenuo: priroda Brexita, Washington, dubina recesije i odgovor Berlina i Pariza. Dobijemo li, primjerice, Brexit koji je pozitivan za Britaniju, eskalaciju protueuropske politike reizabranog Donalda Trumpa, duboku europsku recesiju i nesuvisao odgovor Berlina i Pariza - gotovo sigurno dobivamo referendume o izlasku iz Europske unije, i to u nizu država i Istočne i Zapadne Europe.(D.J.)