Bosiljak (Ocimum basilicum L.) pripada obitelji usnatica (Familiae Lamiaceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Basilici. Prirodni je afrodizijak, antipiretik, antiseptik, antispazmodik, aromatik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, galaktogen, karminativ, kozmetik, laksativ, ophtalmik, sedativ, sekretolik i vermifug.

Bosiljak je draga i omiljena biljka svih domaćica koje rado beru listove bosiljka za začin raznim jelima ili pripremu čaja za djecu. To je biljka koja se uvijek nađe u skromnom biovrtu kao ukrasna biljka u lončanici, a za koju je poznato da vraća dobro raspoloženje i otklanja tugu. Ljekovitost bosiljka je poznata iz starih vremena, a rabi se i kao lijek, i kao začin.
Također, bosiljkom možemo odstraniti i bradavice na koži, tako da ih masiramo i nekoliko dana stavljamo na njih svježe zgnječeni list bosiljka u obliku obloga. Korijen bosiljka upotrebljava se za liječenje tegoba želudca i crijeva kod djece kao i možebitnih raznih komplikacija probavnog sustava.
Kupke s listovima bosiljka ili ekstraktom od listova bosiljka primjenjuju se u kozmetici za njegu kože koja je oslabjela, dehidrirala i izgubila vlažnost i elasticitet, kao i za razne nečistoće kože (osipi, lišajevi).
Tonik ili mirisna vodica od bosiljka bili su uz matičnjak prvi pučki kozmetički preparati.

Zapadna pučka medicina upotrebljava bosiljak za liječenje: abrazija kože, bolesti živaca, bolova, bolesti bubrega, bolesti oka, bolesti mjehura, groznice, glavobolje, grčeva abdomena, grčeva želudca, katara mjehura, komplikacije urinarnog sustava, kamenaca mjehura, komplikacija želudca, katara želudca, konstipacije, migrene, neuroze želudca, napetih živaca, neurozne glavobolje, osjećaja mučnine i tjeranja na povraćanje, reumatskih bolova, slabe memorije, slabih živaca, žuči, kao i za pranje lica, za aromatiziranje jela, te u kozmetici za njegu lica, a sjeme bosiljka kao zmijski protuotrov...
Pučka indijska medicina bosiljak rabi za liječenje alkoholizma, kolapsa, bola u uhu, groznice, glavobolje, bubrega, grčeva, slabe muške potencije, a u Kini nakon ugriza životinja (psa, mačke i zmije), raznih infekcija, grčeva želudca...
Začinska svojstva bosiljka su zaista jaka. Zbog jake aromatičnosti mladih listova ubranih prije cvatnje, začinjavanje raznih salata bosiljkom pravi je gurmanski doživljaj.

Svježi listovi bosiljka dodaju se raznim umacima od bilja, jelima od sirovog povrća, soku od rajčice, svježem kravljem siru, raznim koktelima, juhama i jelima od tjestenine i mesa. Sušeni bosiljak rabimo za začinjavanje ovčjeg i goveđeg mesa, juha od povrća i mahunarki te umaka od rajčice.
Karakteristike biljke
Bosiljak je jednogodišnja biljka, jako razgranjena te tvori mali grm visine 40 - 60 cm. Plodovi su crvenkasti ili smeđi, jajolikog oblika, veličine 1,5 - 2 mm. Vrijeme cvatnje: VI. - IX. mjesec. Cijela biljka je aromatična i jakog mirodijskog mirisa, a okus gorak i ljut. Stanište: uzgaja se kao kultivirana biljka, a u kućanstvu u lončanicama. Bosiljak je osjetljiv na niske temperature, pa rijetko uspijeva kao divlja biljka. Biovrt: uzgoj bosiljka u lončanicama vrlo je jednostavan, pa je u svakom kućanstvu dobro došao, posebice kao svježi začin. Branje i prerada: listove i cijelu biljku valja sušiti u vezicama na tamnom i prozračnom mjestu, a sušeni bosiljak spremiti u dobro zatvorenu ambalažu jer je osjetljiv na svjetlost i hlapljenje. U pučkoj medicini rabimo i sjemenke bosiljka. Za začin jelima uvijek je bolji svježi, zbog jače arome. Ljekoviti sadržaj: eterično ulje do 1 posto, cineol, metil-kalvikol, linalol, cinol, ocimen, pineol, thymol, tanin, kvercetin, rutin, glikozide i gorke tvari, saponin, kamfor i još mnogo neistraženih tvari. Eterično ulje bosiljka posjeduje: antibakterijska svojstva kod Staphylococcus aureus, Salmonella enteritidis, Esherichia coli; antiseptična svojstva kod Proteus vulgaris, Bacillus subtilis, Salamonella paratyph; -antifungalna svojstva kod Candida albicans, Penicillium notatum i Microsporeum gyseum. I.Lesinger