Empatija, sposobnost poistovjećivanja s drugom osobom, njezinim stanjima i osjećajima, rezultat je našeg iskustva i odgoja, no u određenoj mjeri na njezin razvoj utječu i geni, pokazalo je istraživanje britanskih i francuskih znanstvenika. Otkriće je korak naprijed u razumijevanju autizma. Osobe koje boluju od ove bolesti, između ostaloga, imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a to se odražava na njihovo ponašanje. Najveću genetsku studiju o empatiji u kojoj je sudjelovalo više od 46.000 osoba, organizirala je kalifornijska biotehnološka tvrtka 23andMe, koja privlači klijente kako bi uz pomoć genetskih testova istražili svoje podrijetlo, ali i sklonost prema različitim bolestima.

U studiji su sudjelovali i znanstvenici s Pasteurova instituta, a rezultate su objavili u časopisu Translational Psychiatry. Nema objektivnog mjerila za empatiju, no znanstvenici su studiju temeljili na rezultatima kvocijenta empatije. On je rezultat rješavanja upitnika što ga je 2004. izradilo sveučilište u Cambridgeu. Znanstvenici su proučili rezultate upitnika i genome spomenutih 46.000 osoba, analiziravši ih na temelju uzorka sline. Zaključili su da se empatija djelomice nasljeđuje putem gena.

“Istodobno je novo istraživanje potvrdilo podatak prema kojemu žene u prosjeku pokazuju više empatije od muškaraca. No ta razlika ne ovisi o našem DNK, nego o utjecaju hormona i socijalizacije”, stoji u priopćenju Cambridgea. H