STRIZIVOJNA - Dobro došli u najdužu ulicu u Hrvatskoj - natpis je dobrodošlice koji će uskoro biti postavljen na ulazima u Strizivojnu, u njezinu središnju ulicu – Ulicu braće Radić, koja je duga čak 8,6 kilometara! Najavljuje to strizivojački načelnik Josip Jakobović, a nakon što je Općina i službeno zatražila potvrdu svog kurioziteta na kojem želi temeljiti promidžbu ovoga mjesta na samom rubu Đakovštine i Osječko-baranjske županije. Iako ukupno ima desetak ulica, zbog dužine središnje, gotovo se cijeli život mjesta, ma cijele te općine uopće, događa u njoj. Tu je i zgrada Općine, i crkva, i škola, i ambulanta, i društveni dom, i najveća tvrtka u tom kraju - Strizivojna Hrast, nepregledna dva niza kuća među kojima su i danas brojne one građene “po šokački”…

- Od 2525 stanovnika naše općine njih 70 - 75 posto živi u toj ulici, a za čiju titulu najduže u RH potvrdu očekujemo ovih dana i iz Državnog zavoda za statistiku - kaže Jakobović i dodaje kako je zadnji kbr. u najdužoj ulici u Hrvata – 622. Zgrada Općine smjestila se na broju 172. Zbog dužine Ulica braće Radić ima, dodaje, šest-sedam autobusnih ugibališta, pa je sasvim normalno da njezini stanovnici, poput učenika tamošnje OŠ Ivane Brlić Mažuranić, koriste autobusni prijevoz, a da nisu izišli iz iste ulice!

– Naši učenici od 1. do 4. razreda, a koji žive u Ulici braće Radić na većoj udaljenosti od škole, imaju pravo na besplatan prijevoz do zgrade škole. Takvih je 130 đaka. Jer, samo od ulaza u Strizivojnu i ovu ulicu pa do škole je tri kilometra - kaže ravnatelj Andro Mršić. Ove godine on navršava punih 40 godina rada u Strizivojni, pa o povijesti mjesta i njegove “kobasičaste” ulice puno zna.

- Škola je na kbr. 166. Sve se odvija u ovoj ulici, a škola je na današnjoj lokaciji od 1972. I stara je škola u ovoj ulici, samo kod crkve, a u njoj je sada Pastoralni centar. Škola u ovom trenutku ima 238 učenika - kaže Mršić, potvrđujući da Strizivojna nema demografskih problema. Ravnatelj dodaje kako je ukupna dužina cijele općine 11,5 kilometra, pa proizlazi da dvije trećine te dužine otpadaju samo na jednu ulicu.

Specifičnostima života, svakodnevice u njoj nema kraja, pa se danas 67-godišnja Marija Degmečić za svoje mladosti udala u istu ulicu, samo je udajom promijenila kućne brojeve.

– Djevojački sam Maršić, rođena sam u ovoj ulici na kbr. 195, kod crkve, a udala sam se u istu ulicu, nepunih kilometar dalje, na kbr. 363 - kaže gđa Marija, koja cijeli život, iako se udajom seleći, živi u jednoj te istoj ulici. Nastavlja, ljudi koji dođu u Strizivojnu često komentiraju dužinu ulice.

Zanimljiv je i naziv njezina završnog dijela – Mala Bosna. U produžetku je, no zasebno, Soljak. Ravnatelj škole, Mršić, navodi kako je nastala Mala Bosna.

- Godine 1968. ovamo je došao narod iz Kotor Varoša, iz BiH, i broj stanovnika doslovce je buknuo – s 1500 na 3000 duša.

Kako mjesto tada nije bilo urbanizirano, ljudi su se držali tvrdog puta i gradili uza nj. I tako je središnja ulica dobivala na dužini. No asfalt je dobila tek 1981., i to tada samo do Male Bosne, odakle je, do Mikanovaca, bila kaldrma. I taj dio asfaltiran je 1986. - kaže Mršić. Doseljavanjem se dogodio i veliki baby boom. Strizivojna do tada nema svoju školu, nego i njezina djeca pohađaju osnovnu školu u susjednom, s njom spojenom Vrpolju.

– Naša škola odvojila se od Vrpolja 1971. U nju je tada odmah došlo 520 djece, pola vrpoljačke škole koja je do tada imala oko 1000 đaka - iznosi ravnatelj Mršić podatke, brojke koje su danas, u crnim demografskim vremenima za naciju, za mnoge školske kolektive nedokučive.

Cijeli život u najdužoj ulici u Hrvata, na kbr. 250, živi i Hrvoje Glavačević.

– Da, u našoj ulici svi su sadržaji koji čine život općine. Jedino DVD nije ovdje, on je u Ulici bana Jelačića - kaže Glavačević, mještanin ulice za čiji vam prolazak od početka do kraja, pa i za one kraće dionice, treba prijevoz autobusom.