Kultura
IVAN ĆAĆIĆ, KAO SPIRIDON M. STEFANOVIĆ U “LUKAVOJ UDOVICI”

Svi trebamo humor koji duhovno obogaćuje, a ne samo jeftinu zabavu
Objavljeno 20. veljače, 2018.
Smiješne trenutke na probi priuštila nam je S/M scena koja uključuje korbač

Vezani članci

ŽELIMIR MESARIĆ, REDATELJ GOLDONIJEVE “LUKAVE UDOVICE”

Ponovno se okupila sjajna i moćna gomilica talentiranih glumaca

NOVA SVJEŽA MLADA IMENA U KAZALIŠTU - NINA KRALJIĆ I BOJAN JAMBROŠIĆ

Šnajder: I HNK i njih dvoje imaju svoj interes za nastup

FESTIVAL KOMORNOG TEATRA U UMAGU

Grand Prix osječkoj predstavi “260 dana”

Osječki je HNK ovosezonski repertoar nekako okrenuo smijehu. Nakon Matišićevih “Anđela Babilona”, ponovno slijedi komedija. Ovaj put “Lukava udovica” Carla Goldonija, u režiji Želimira Mesarića. Premijera je u petak, 23. veljače, u 20 sati. Naslovnu ulogu tumači Ivana Soldo Čabraja, a jednoga od njezinih udvarača, bankara iz Beograda Spiridona M. Stefanovića utjelovit će Ivan Ćaćić.

Gledatelji obično misle da je komedija neki light glumački žanr i da se vi na probama uglavnom zabavljate, a samo malo radite. Je li tomu tako?

- Ono što svi trebamo jest zdravi humor, onaj koji oplemenjuje, duhovno obogaćuje, ne jeftinu zabavu. Za takvo što ljudi imaju izbora na televiziji, internetu, i to napretek, toga smo svi svjesni. Trebamo se smijati i ismijavati nedostatke i mane ljudi, ali na kraju mora pobijediti razum, pravda i poštenje. Možda osvijestimo ljude, pa to postane praksa i u stvarnom životu, gdje razum i poštenje polako počinju gubiti korak i ustupaju mjesto svojim oponentima. A je li to light glumački žanr, ne znam. Nekada je teže nasmijati čovjeka nego ga rasplakati. No i iza jednog i drugog stoji dosta rada, promišljanja, da bi u pravom trenutku, u trenutku kada “mi” to želimo, gledatelj reagirao (o)smijehom ili suzom. Ima tu i matematike i glazbe i ritma, a mi bismo trebali vladati svime. A kada dobro radimo, kada proba ne prođe uzalud, onda se i zabavljamo. Sjećam se rada na predstavi “260 dana”. Mnogo smo radili, ali se još više zabavljali i smijali, a znamo tematiku predstave. Izgleda da tu nema pravila.

Redatelj je to i nagovijestio, rekavši da se uistinu na probama puno smijete i da imate brojne situacije koje zapravo ne bi trebale doći do publike. Otkrij nam bar jednu!

- Stvarno smo se mnogo i lijepo smijali. Budući da u ovoj predstavi imamo zanimljive zadatke, govoriti srpski, mađarski, bosanski, ruski, doslovce smo padali sa stolica od smijeha na neke jezične konstrukcije koje su izlazile iz naših usta, pa ih i danima poslije ponavljali. Jako smiješne trenutke priuštilo nam je dvoje kolega na probi scene koja uključuje korbač i njih dvoje u S/M izdanju. A o čemu se radi, dođite i pogledajte sami.

Ne ću te pitati voliš li ovakav žanr, ovaj tip komedije, no zanima me kako glumac - konkretno ti - 'lomiš' sam sebe radeći na predstavi čiji ti se npr. autor ne sviđa, sam komad, redatelj...?

- Vrlo jednostavno, to je moj posao. Kako vi “lomite” sebe kada vam urednik da zadatak da intervjuirate Ivana Ćaćića, a vi baš nešto ne biste? Ili, tko pita moju majku ide li joj se u šest ujutro na posao ili u 22 u noćnu smjenu? Dam sve od sebe da mi se svidi. Ali, iskreno, nikada još nisam doživio da mi se tekst ili redatelj baš u tolikoj mjeri ne svide da ne bih mogao raditi. Kao što misim da ni vama nije baš tako teško palo što morate intervjuirati baš mene.

Na sceni si sa suprugom. Je li vam to prva “bračna” premijera?

- Da, prva bračna. Volim raditi sa svojom suprugom i kolegicom Grabić Ćaćić. Imali smo podosta zajedničkih premijera još od studentskih dana, ali u samo jednoj smo igrali bračni par, upravo pod redateljskom palicom našeg dragog Mesa u “Moći zemlje”.

Tko je bolji glumac od vas dvoje?

- Znamo se devet godina i pratimo se profesionalno cijelo to razdoblje i moram priznati teška srca da je ona bolja glumica... za ženske uloge, a za ove muške još uvijek ja.

'Nosite' li posao kući?

- I jedno i drugo pokazujemo velike sklonosti tomu. A još i radimo isti posao u istoj “firmi”. Ali ne, ne ćemo se zbog toga razvesti, to nas još više povezuje, iako smo jedno drugomu najveći kritičari. Shvaćamo da ta kritika dolazi iz ljubavi koju osjećamo jedno za drugo, kao i iz želje da budemo bolji u tom što radimo. Vidite, normalni smo ljudi.

Doimaš se vrlo staloženom osobom. Maska? Gluma? Što te na sceni može i izbaci iz takta?

- Imam 33 godine. Svašta sam prošao u životu, kao uostalom i svi. Možda sam mogao postati kriminalac, možda svećenik, možda nešto deseto, ne znam. Postao sam glumac i u ovom “ludom” svijetu izabrao sam mir, obiteljski život, kredit. Hoću djecu, psa i želim biti staložen i mislim da jesam, da to ipak ne glumim. Nedostatak ukusa i osjećaja za mjeru i kajanje može mi zasmetati na sceni.

Narcisa VEKIĆ

staložen

SAM, MISLIM DA TO IPAK NE GLUMIM

JOŠ NISAM POŽALIO ŠTO SAM GLUMAC

Jesi li ikad požalio što si glumac?

- Ne. Još. (SMIJEH) Ima boljih i lošijih dana, naravno, dana nadvijenih oblacima sumnje nad samim sobom, nad kazalištem i umjetnošću uopće. Hvala Bogu, oni su još uvijek u manjini u odnosu prema danima ispunjenim kreativnim radom s dobrim ljudima, radom na lijepoj, inspirativnoj literaturi. Nema svakodnevne rutine, svaki dan je drukčiji. Volim svoj posao, poziv ili zvanje ili kako ga tko hoće zvati.

Možda ste propustili...

TEMA: DOBA PRAZNINE

16. Festival prvih u Zagrebu

PREMIJERA PREDSTAVE "ROBINSON CRUSOE ILI O USAMLJENOSTI"

Mnoge stvari uzimamo zdravo za gotovo

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

51. PIF POSVJEDOČIO VJERU U LUTKU

Glavna nagrada predstavi "Vanja", nagrađene Sara Lustig i AUK Osijek

2

GRADSKI MUZEJ POŽEGA POSTAVIO IZLOŽBU ARHEOLOŠKOG MUZEJA U ZAGREBU

Izložba "Anamneza - povijest bolesti u antičkom svijetu"

3

DRŽAVNI ARHIV OSIJEK

Nove mrežne stranice Arhiva