Još jednom HVALA Dječjem kazalištu što su postavili predstavu, predivnoj i nadarenoj mladoj glumačkoj postavi koja je natjerala svaki par očiju u dvorani da pusti suze, Areti Ćurković, koja je naše azilske svakodnevice pretvorila u umjetnost na daskama koje život znače, svima vama koji ste večeras prepunili gledalište kazališta i naravno našima Sisi i Mati koji su se bezprijekorno znali ponašati u kazalištu. Što ti je dobar odgoj - vesela je objava na Facebooku  koju su odmah po završetku subotnje premijere zapisali oduševljeni volonteri Udruge Pobjede. Svega toga ne bi bilo da nije Dramskog studija za srednjoškolce, na čelu s Aretom Ćurković (i samom ljubiteljicom životnja, koja je također udomila psa iz azila), donjogradsskih kazalištaraca i mnogo onih koji su svjesni (i  žele to podijeliti sa svima) da je svaki život jednako vrijedan i tako se prema njemu treba odnositi, bio on pseći, ptičji, mačji, mišji... ili ljudski. Ako im ne možete ili ne želite pomoći, nemojte im ni odmagati, poštujte ih barem. Kako bi popravili svijest u svojoj zajednici (i šire), iznjedrili su sjajnu predstavu jednostavnog naziva “Ljub... av-av”.
- Mada je na godišnjoj produkciji bilo nagovještaja da je mlada ekipa dramskog studija za srednjoškolce pod Arete napravila dobar posao, nismo mogli očekivati da bi reakcije mogle biti tako dobre. Ponosan sam na sve te mlade ljude i veseli me pomisao da bismo ovom  predstavom (s naglaskom na predstavom) mogli nekim drugim mladim ljudima podizati svijest o odnosu prema životinjama, ali i prema ljudima. Planiramo ju prikazivati ne samo kod nas u kazalištu, nego i po drugim mjestima. Pred Dan zaljubljenih želim svima puno ljubavi, a svima koji to žele i koji si to mogu priuštiti neka ih kroz život prati ljubav av-av. Oni nas vole bezrezervno. Av! - poručio je ravnatelj Dječjeg kazališta, Ivica Lučić.
- Bilo je predivno, prepuna dvorana, a od početka je predstave publika disala s mladim glumcima. Bilo je to punih 40 minuta posvećenosti jednom životu i vrijednosti, važnosti volontera - nije krila zadovoljstvo i ponos ni Areta Ćurković, koja je odmah nakon predstave odjurila na smotru kazališnih amatera u Retkovce jer je tamo u žiriju.
Na kraju predstave uslijedio je dugotrajan, stvarno dugotrajan pljesak, neki su čak i ustali plješčući.
Suza je bilo, šmrcanja, maramice su se koristile u većim pakiranjima. Skupljeno je oko 2700 kuna, što će biti uplaćeno na račun azila u Nemetinu.
Predsjednica Udruge Pobjede Ivana Crnoja i ravnatelj Lučić poveli su u kazalište (koje odavno ponosno nosi status kazališta prijatelja životinja) dva psa predstavnika svojih 178 prijatelja iz azila, i pročitali divno pismo napisano iz perspektive jednog psa (kujice Montane), koje je sve dodatno razgalilo...
- U publici su bila i dva mladića, izbjeglice iz Sirije i Afganistana, prijatelji Udruge Pobjede. Upoznali smo se i prvo sam se  iznenadila kako su naučili hrvatski jezik. Na pitanje jesu li razumjeli predstavu i priču, jedan je rekao: Da, ja sam cijelo vrijeme plakao - dirnuta je Areta.
- Prvo moram naglasiti kako mislim da nije postojao ni jedan par očiju u krcatom gledalištu koji nije pustio suzu, a to znači kako su ti mladi glumci toliko dobro prenijeli emocije i kako je svatko u publici mogao zamisliti kako je biti napušten pas ili volontera koja se bori s vjetrenja čama. Areta Ćurković je ulila u ovu predstavu realne azilske sudbine i svakodnevice toliko vjerno da je svakoj volonterki i volonteru azila ova predstava morala biti i svojevrsna ideja vodilja, a moram priznati kako nas je scenografija i dodatno još raznježila jer je vjerno prikazala sav onaj naš sirotinjski, ali vrlo kreativan azilski inventar. Srećom predstava ima i savršenu dozu humora pa nije samo plakanje u pitanju, ali i ogromnu dozu optimizma koja nakon odgledane predstave daje zadatak mijenjati svijet, onaj u sebi pa onda i oko sebe - istaknula je Ivana Crnoja.
Od Osijeka ni ne očekuje ništa manje, nego još bolje i još više jer se pokazalo da Osječanke i Osječani imaju poseban senzibilitet prema životinjama, što pokazuju brojke udomljenja, broj posjetitelja/ica Azila, volonterka, prepuno gledalište.
- Naravno da uvijek možemo bolje i više i naravno da je pred nama još velik posao, ali na tom putu će nam pomoći i ova predstava koja će, vjerujem, puniti suzama još mnoge oči, ali i širiti pripadajuća srca da u njih stanu i napušteni psi - zaključuje Crnoja.