Čak 172 vatre grijale su kotliće u kojima se kuhao fiš na Gezijadi – petoj jubilarnoj fišijadi Slavonske kuće u sjećanje na poznatog ugostitelja, zafrkanta uvijek spremnog na šalu, pokojnog Gezu Gudlina.

Fišijadu, na kojoj se nagrade, u skladu sa zajefrkancijom Geze, dodjeljivalo za “najgori fiš”, prošlo je na tisuće posjetitelja pa gotovo da nema koga na okupljanju nije bilo u Tvrđi – od umjetnika, slikara, vinara, gospodarstvenika, glazbenika, političara... Za nagrade se pobrinula i Jasna Antunović svojim vrhunskim vinima iz Vinarije Antunović iz Dalja. Prvo, dakle, najgore mjesto osvojio je Tomislav Gudlin, Gezin sin, drugo mjesto odostraga osvojila je ekipa Lavine, a malo bolji fiš od ekipe Lavina, kako je ocjenjivački sud ocijenio, skuhala je ekipa Jeger. Sad, rezultati su takvi kakvi jesu, jer ocjenjivačka je komisija i ovaj put bila “korumpirana”, jer j..eš fišijadu na kojoj nema namještanja i mita, pa su se nagrade dijelile prema ključu: tko žiriju tutne više, šanse su mu bile veće. A i sve ostalo je proteklo u znaku smijeha, “komendije” i druženja, kao da loših stvari na svijetu nema – a tako i treba biti ne samo na ovakvoj prekrasnoj manifestaciji nego svakodnevno.

Pravila su, kazao je voditelj Mario Mihić, bila jednostavna – nije bilo dopušteno durenje, dizanje nosa, kroz prste se gledalo na one koji su si za zagrijavanje ponijeli rakijicu, kulenje i kobasice, a žutim kartonom kažnjavalo se one koji su si donijeli sok, jer takvo piće nema što raditi na mjestu gdje se jede riba, kuhana u kotliću, ali bilo je i one pečene na rašljama, prasetine i janjetine.

Dopuštalo se loše kuhanje, pa stoga ne čudi da je u nekim kotlićima bilo, kao kod Gezina jako dobrog prijatelja Davora Dretara, i plastičnih riba poput ribe Nema iz crtića, a samo on i nitko drugi zna zašto je uporno tvrdio da je to orada, zubatac ili što već tome slično, a ne plastična igračka. Iako je i recept nudio, nije bio lako pamtljiv, nešto s ribasicama i ostalim što je potrebno. Možda i zbog pomalo narušene koncentracije nakon na eks popijene samo jedne “čašice”, doduše veličine k'o pola Dreletove visine, u koju stane i butelja ili čak i dvije vina. Baš čudi kako ovaj put nije dobio nagradu. Pravila su dopuštala i ples, skidanje, skakanje, pjevanje, a ovog posljednjeg gotovo da je usfalilo. Naime, Gezijada je zauzela cijelu ulicu od nekadašnjeg CUO-a poznatog kao i “Braćika”, do Slavonske kuće i kuća koje se u Kuhačevoj naslanjaju na Perivoj kralja Tomislava, vatre su bile na svakih metar-dva, pa je bilo toplo unatoč minusu. Ali ni četiri tamburaška benda i, ubijte me sada, al' kad moram tako napisati (uopće bez ikakvih loših rasnih primisli) jer i sami za sebe tako kažu, Cigani s violinama nisu baš mogli pokriti glazbom u cijelosti tih nekoliko stotina metara u zadimljenoj Firingerovoj.

Okupili su se natjecatelji iz svih krajeva Slavonije i Baranje, a kuhali su i gosti iz Istarske županije, Novog Sada i Subotice, a fišijadu su posjetili i Krešimir Bubalo, nekadašnji gradonačelnik Osijeka, kao i sadašnji Ivan Vrkić, pa isto tako župani - sadašnji Ivan Anušić i bivši Vladimir Šišljagić, a među kuharskim ekipama zatekli smo, ali samo zaduženog za loženje vatre ispod dva kotlića, predsjednika Županijske skupštine Dragana Vulina. Samo podatak da je prošle godine bilo 80, a ove godine više od 170 kotlića postavlja zadatak organizatorima za nagodinu jer Firingerova je postala premala. Tolik broj kuhara fiša na jednom mjestu zasigurno je hrvatski rekord.

Ne treba navoditi koliko se i čega popilo, jer ako nigdje drugdje, bar se u Osijeku i Slavoniji oduvijek znalo guštati. Za Gezijadu, koju je organizirao gazda Slavonske kuće Tomislav Barić, iskoristilo se šestotinjak kilograma kvalitetne ribe pa je ipak na kraju sve bilo jestivo, a u jelu su besplatno uživali svi koji su naletjeli oko podneva, zbog čega je najvjerojatnije tradicionalno nedjeljno okupljalište Osječana, autotržnica, jučer bilo poluprazno.