Invazija glodavaca veliki je problem u Osijeku već godinama, posebice ljeti, a još je veći problem kada te životinje nekoga ugrizu. Upravo se to dogodilo pije 20-ak dana, kada je štakor ugrizao za ruku šestogodišnjeg dječaka na Trgu slobode, u samom gradskom središtu.

Roditelji su odmah reagirali i odveli dijete u bolnicu. Iako su dječakovi nalazi dobri nakon što je višekratno primio infuziju, roditelji i dalje strahuju za njegovo zdravlje.

- Igrao se s prijateljem skrivača i pritom se skrio iza jedne od posuda za smeće. Ondje je bio štakor koji je skočio i ugrizao ga za ruku. Došao mi je reći što se dogodilo, opisao mi je “da ga je ugrizao jako veliki miš”. Odmah sam ga odvela k liječniku, ruka mu je previjana i dobivao je terapiju u dnevnoj bolnici. Iako liječnici kažu da nema mjesta strahu od mišje groznice, ipak i dalje strahujem da je štakor bio zaražen nekom bolesti koja se manifestira tek nekoliko tjedana od ugriza – kaže nam zabrinuta majka šestogodišnjaka.

Štakori su u posljednjih nekoliko godina zaposjeli grad, a njihova se populacija i dalje nesmiljeno razmnožava. S njima se bore građani u svim dijelovima Osijeka, od Retfale do Donjeg grada. Nije rijetkost ni da izlaze iz WC školjki (nedavno se to dogodilo u stanu na Bosutskom naselju), a može ih se vidjeti i kako hodaju ulicama u pola bijelog dana. Kako kažu epidemiolozi, bit će i gore ako svaki stanovnik grada ne poduzme nešto kako bi pomogao da se ovaj problem riješi.

- Invazija je štakora posljedica ljudskog djelovanja, odnosno nedostatne provedbe općehigijenskih mjera za koje se treba pobrinuti svaki čovjek. Naše smeće moramo odbaciti na propisan način tako da ga štakori ne mogu koristiti. Hranu ne smijemo bacati ni u kanalizaciju. U drugim se državama hrana koja se baca melje prije no što završi u kanalizaciji, pa je to već veliki korak da štakorima ne bude dostupna, ali kod nas toga nema. Upravo je to način kako spriječiti da i otpad iz WC školjke dođe do njih – kaže prof. dr. sc. Josip Milas, voditelj Epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije.

Dr. Milas ističe kako je to jedna od mjera koja pridonosi smanjenju populacije štakora, ali ništa manje nije važno ni to da svaki građanin uredi svoju kuću i okućnicu tako da štakor u njima ne boravi. Nažalost, ima starih kuća, pa kad se štakor ondje zavuče, jako ga je teško ukloniti, a ako još u blizini nađe i hranu, tada je to dodatan problem.

Svi smo odgovorni

- Deratizacija nije mjera kojom ćemo se riješiti štakora, nego je to naše odgovorno ponašanje. Država je donijela propise kako se gradovi mogu boriti za smanjenje populacije glodavaca, ali deratizacija ne može pomoći ako svaki čovjek ne poduzme što je u njegovoj moći da ih se riješimo, jer sve je to ponajprije posljedica nebrige svakog pojedinca. Svi misle kako Grad ne obavlja deratizaciju kako treba, ali Grad Osijek obavio je sve u skladu sa zakonom i ne može ništa više učiniti. Štakor neće jesti otrov ako ima drugu hranu. Zašto ne bi jeo krumpir ili organski otpad s komposta ako mu je blizu. Bitno je smanjiti mogućnost da se nastane u nusprostorijama, zatvoriti sve rupe i uništiti im mjesta za mogućnost razmnožavanja. Svaki građanin to treba sam napraviti. Ako ih vidimo da se kreću danju, to znači da ih ima već jako puno – ističe dr. Milas.

Dalje ističe kako je ista stvar i s komarcima, ali da građani i dalje smatraju kako je problem u gradskim vlastima, a ne u njima samima iako, primjerice, u svojim dvorištima ne uklanjanju staništa gdje se oni legu.