Niz požara koji već danima haraju Dalmacijom i ovaj su put izazvali brojne reakcije i polemike o njihovu uzroku, ali i pripremljenosti i organiziranosti sustava za takve ekstremne situacije.

Jedan od ključnih detalja za izraze nezadovoljstva prije svega je izazvao dolazak vatre do autoceste, što je automatski vezalo i velike prometne čepove u vrijeme turističke sezone, s višesatnim čekanjem, pa i okretanjem automobila i opasnom vožnjom u suprotnom smjeru.

Iako vatrogasci iz cijele zemlje, pa i brojni Slavonci i Baranjci, upravo sada ulažu velike napore ne bi li zaustavili vatrenu stihiju, povremeno se, očekivano, mogu čuti i kritike prema državi i načinu na koji ona prevenira takve pojave. Nasuprot tome i dalje ostaje činjenica da se od tragedije na Kornatima prije gotovo točno deset godina sustav ipak pomaknuo s mrtve točke, pa za razliku od, primjerice, Portugala, koji je ovoga ljeta brojio i nemale ljudske žrtve, paralelno se boreći na nekoliko teških požarišta, vatrogasci i vojska ipak uspijevaju spriječiti tragedije s gubljenjem ljudskih života, a šteta je uz šumske i poljoprivredne površine zasad počinjena na više izdvojenih izgorjelih stambenih objekata, najčešće nenaseljenih.

U isto vrijeme na društvenim mrežama i u pojedinim medijima uporno se traže konkretni krivci za požare, a kritike i rasprave su često neargumentirane i nesuvisle.

Da smo dijelom histerično društvo, sklono traženju kriv(a)ca i tamo gdje on objektivno kao pojedinac ne postoji pokazalo se u nekoliko navrata i prije, neovisno o tome je li riječ o velikim štetama od poplave u županjskoj Posavini ili nekoj drugoj nepogoda koja je ugrozila svakodnevni život na ovim prostorima. Naši se sugovornici slažu da se i o ulozi medija, osobito od pojave portala, u poticanju takvih pojava i traženju dlake u jajetu također može i treba razgovarati. Kao i preispitivati odgovornost, ali ne uvijek nužno na tragu upita tipa “tko je kriv za kaos”.

Sociolog Dragan Bagić tako nam je rekao da u izvanrednim situacijama često postoje i pretjerane reakcije. Izvanredne situacije, kaže, i jesu takve jer podrazumijevaju i neke okolnosti kojima se ne može potpuno upravljati, koje se ne mogu predvidjeti ili spriječiti.

- Mislim da u tom smislu kod stanovništva postoji podosta nerazumijevanja. Naravno, država postoji zato da se takvim situacijama upravlja, smanjuje šteta itd. Nisam stručnjak za to područje, ali moj je dojam da to više-manje funkcionira. Sigurno da postoji i prostor za unaprjeđivanje, no mislim da u našoj kulturi nedostaje to, a to je i važna poruka, što se uvijek traži Pedro i sve je fokusirano na osobnu krivnju, a ne na unaprjeđivanje procedura na temelju analize sustava, pa i problema i propusta u nekoj konkretnoj situaciji - smatra Bagić, dodajući kako u nas općenito nedostaje te kulture da se razumije da za određene situacije moraju postojati dobro definirane procedure i uhodan sustav. Da svaku kriznu situaciju treba iskoristiti da bi se postojeće procedure revidirale i unaprijedile, a ne uvijek razgovarati na razini “neke osobne ili političke odgovornosti”.

I psihologinja Mirjana Nazor misli da smo kroz medije skloni davanju dodatnog značenja takvim događajima, čak i kada ga oni nemaju. “Poput one priče s pronađenim ampulama i fosforom koja je, ako je vjerovati kasnijem objašnjenju, bila dio igre za turiste i nema veze s požarom. Čini mi se da smo i na poluinformaciju i na zrnce nečega što možda može upozoravati na nešto veće skloni ispričati i ono što zapravo nema nikakvog temelja i izaziva dodatnu paniku u situaciji koja nije jednostavna, lako podnošljiva za one ljude kojima se to konkretno događa”, zaključuje Nazor. Iako se slaže da trenutno sustav u tom smislu daje najbolje od sebe, boji se da smo ipak u slučaju požara zakazali u prevenciji. Jer, dodaje, pametni ljudi kažu “požar se ne gasi vodom, nego pilama”.

- Znači da puno toga treba pročistiti i kontrolirati, posebice protupožarne sustave. Bojim se da smo tu aljkavi, protupožarni sustavi nestaju, a ljudi parkiraju automobile gdje ne trebaju i da je doista tu nešto hitno, tu nitko ne bi mogao proći. A na licu mjesta mislim da doista vatrogasci rade sve što mogu - smatra Mirjana Nazor.