Svetište Marije Lurdske u blizini Popovca jedino je marijansko svetište u Baranji, na koje iz godine u godinu stiže sve više vjernikai iz Baranje i iz raznih dijelova Hrvatske, odnosno inozemstva.

Stoga je ovo svetište sve značajniji kamenčić u turističkom mozaiku ove općine. - Drago mi je što su naše svetište prepoznali vjernici iz drugih krajeva, kojih na proslavi blagdana Velike Gospe bude čak i više od Baranjaca - priča načelnik općine Popovac Zoran Kontak, naglašavajući kako je glavni adut popovačkog svetišta gotovo netaknuta priroda, što privlači brojne vjernike.

Svetište se, naime, nalazi na obroncima Banske kose koji se uzdižu iznad nekoliko kilometara udaljenog Popovca, okruženo je vinogradima i šumom, pa su mnogi dali prednost prirodnom u odnosu na urbani štih.

Kontak ističe kako je proslava Velike Gospe važna za njegovu općinu i, prije svega, tamošnje OPG-ove, koji se imaju prigodu predstaviti gostima kojih je, primjerice, lani bilo približno dvije tisuće. Prošle je godine za obnovu svetišta uloženo 40-ak tisuća kuna, ali radovi na obnovi time nisu završeni.

- Do ovogodišnje Velike Gospe obnovit ćemo unutrašnjost svetišta te proširiti i urediti plato ispred svetišta - kaže Kontak. Već tradicionalno, tijekom ovogodišnje proslave Velike Gospe održat će se konjička priredba u organizaciji KK-a Baranjsko biserje.

Inače, Svetište Marije Lurdske datira još od vremena Prvog svjetskog rata. Spominje se da je nastalo u vrijeme kada je tadašnji župnik župe, čiji su većinski stanovnici bili Nijemci, pozvao vjernike na darivanje kako bi kupili kip Lurdske Gospe, a sve radi povratka lokalnih momaka s raznih bojišta. Zemljište, na kojemu je 1921. godine postavljen kip Marije Lurdske, darovala je obitelj Šajdl. Dvije godine kasnije sagrađena je špilja po uzoru na Lurd i uređeno je svetište. Te je godine bilo i veliko hodočašće baranjskih vjernika iz okolnih mjesta. Već iduće godine kupljeno je zemljište iznad špilje, gdje su napravljene postaje križnog puta. U Spomenici iz tog vremena stoji kako je na posveti bilo više od pet tisuća vjernika. Od tada pa sve do kraja Drugog svjetskog rata ovdje su se okupljali brojni baranjski vjernici. Nakon dugog niza godina zaborava, poslije povratka u Baranju, svetište je ponovno aktualizirano i sve više posjećivano.