SOPJE
Večer uoči blagdana rođenja Ivana Krstitelja u mnogim se krajevima obilježava ivanjskim krijesovima, a u Sopju se od davnina slavi lilanjem. To je prastari običaj za koji ni najstariji mještani ne znaju od kuda potječe i kako je nastao. Oni znaju stara vjerovanja da se lilanjem čuvaju ljudi, životinje i polja, da se u vrijeme žetve na taj način tjeraju sve nedaće od usjeva, poput opasnosti da se zapali žito. Lilanjem se također obilježava ljetni solsticij ili suncostaj, vrijeme najduljeg dana i najkraće noći u godini. Od toga dana Sunce počinje slabiti pa mu se vatrom, navodno, daje dodatna snaga. Postoji također vjerovanje da vatra pročišćava pa otuda običaj prelaženja preko užarenog pepela ili, kao u Sopju, preskakanja vatre. Mladi su bili bosi pa je preskakanje vatre za manje spretne mladiće ponekad bilo i opasno.
Za lilanje su potrebne lilaljke, rašljasti štapovi u kojima je pričvršćen snopić slame. Mještani sudjeluju u lilanju tako da zapale slamu i vrte štap s gorućom slamom oko sebe u visini glave, što stvara posebni ugođaj u mraku jer iskre lete na sve strane. Upravo te iskre, poput tisuća krijesnica, simboliziraju vatru i Ivanje.
Momci koji su sudjelovali u lilanju natjecali su se čija će lila dulje izdržati vrtnju, odnosno tko će bolje pripremiti lilu i bolje pričvrstiti slamu u rašlje pruta. Bilo je slučajeva da se nedovoljno čvrsto povezani snopić zapaljene slame raspadne pa nekome nagori kosa ili košulja, ali nitko to nikome ne zamjera.
– U selu je 1906. godine izbio požar i tada je izgorjelo pola jedne ulice. Od tada Ivanje se održavalo isključivo na Dubravi, a posljednje dvije godine u središtu sela, kaže Jozo Šantak, tajnik Udruge sportske rekreacije na selu, koja je s mjesnim KUD-om Podravac i organizator manifestacije.
Momcima i djevojkama u to vrijeme nije bilo lako naći se nasamo, jer su morali svojim kućama čim je predvečer odzvonilo „pozdravljenje“. Zato je lilanje bilo upravo idealna prilika za pobliža upoznavanja. Premda se na ivanjsku večer na lilanju u selu okupljalo i staro i mlado, djevojke i mladići ipak su povremeno uspijevali nestati u mraku…
– U nekim obiteljima u Sopju lilaju tri generacije. To je naš običaj, naš način života i mi se time ponosimo, kaže Jozo Šantak, koji se također bavi proučavanjem prošlosti sela i seoskih običaja.
Pokrovitelj manifestacije je Općina Sopje pa je ovogodišnje lilanje otvorio načelnik Berislav Androš, a u spomen na pučkog pjesnika Ivana Benaka recitirane su njegove pjesme o Sopju i narodnim običajima. U glazbenom dijelu programa nastupili su tamburaški sastav Propuštena šansa i vokalni solist Antun Mikić-Buco, a zadovoljstvo posjetiteljima organizatori su dodatno povećali besplatnim grahom spravljenim na sopjanski način.

Inače, Lilanje je najrasprostranjenije u BiH, a u Hrvatskoj u Žumberku i nekoliko sela slavonske Podravine. Postoji mogućnost da se običaj prenosio migracijama stanovništva. Petar Žarković