ĐAKOVO - Procjena je, iako nitko ne zna točan podatak, da je na području grada Đakova i devet okolnih općina nešto više od 180 osoba s posebnim potrebama. Nema roditelja osobe s teškoćama u razvoju koji si nije postavio pitanje što će biti s mojim djetetom kad mene ne bude. No zadnja je to u nizu strmih stepenica po kojima se roditelji svakodnevno uspinju tražeći rješenje za svoje dijete, počevši od dnevnog boravka, druženja... Za ono što je priroda pružila zdravoj djeci, za bolesnu se bore njihovi roditelji. I pojedine udruge. Jedna od njih je i Udruga za promicanje inkluzije, čije je sjedište u Zagrebu, ali djeluje i na području Slavonije.

- Naš cilj je promicati razvoj društva u kojem osobe s intelektualnim teškoćama imaju jednake mogućnosti, njihov se doprinos cijeni, a njihova se ljudska prava poštuju. Naša je vizija društvo koje cijeni različitost i koje u svakom svom članu otkriva jedinstvene vrijednosti. Kako bi se ta vizija ostvarila, potrebno je osobama s intelektualnim teškoćama omogućiti da postanu dio društva - kažu u udruzi.

Ta udruga, kaže Neda Miščević, ima više od 300 osoba uključenih u socijalnu uslugu organiziranog stanovanja u devet gradova, tako da su se podružnice, lokalne udruge na području Bjelovarsko-bilogorske, Osječko-baranjske i Brodsko-posavske županije, od 2015. godine osamostalile i postale samostalni pružatelji usluga. Udruga je i dalje zadržala pružanje usluga na području Šibensko-kninske, Sisačko-moslavačke i Požeško-slavonske županije te Grada Zagreba, s pretpstavkom da će se do 2020. godine i ondje osamostaliti.

- U ovom trenutku imamo 40 korisnika u Osijeku, 40 u stanovanju u Slavonskom Brodu i 30 u boravku, a na području Bjelovara je 80 korisnika. Na području ostale četiri županije koje sam spomenula još je 130 korisnika - kaže Miščević, koju smo pitali postoji li dobna granica za uključivanje u inkluziju.

- Organizirano stanovanje, koje je postalo važeća usluga u sustavu, nema dobnu granicu. Godine 2003., čim je u zakon ušla ta usluga, oformili smo malu stambenu zajednicu za četvero djece s višestrukim teškoćama. Imali smo program specijaliziranog udomiteljstva. Međutim, vidjeli smo da ima djece s višestrukim teškoćama, koju nitko ne želi ni udomiti, a kamoli posvojiti. Tada smo napravili program za četvero djece u dobi od tri do pet godina. Bila je to mala stambena zajednica - ističe Miščević.

- Uslugu boravka u ovom trenutku imamo ugovorenu jedino u Slavonskom Brodu, što ne znači da ju ne pružamo u drugim gradovima - kaže Mišćević, objašnjavajući kako je nekad bila riječ o ustanovama koje su se ustrojavale nakon dosega broja od 20 korisnika, no te zakonske obveze više nema.

- Sada, bez obzira na to koliko je korisnika, uslugu boravka možemo pružati u okviru udruge, odnosno ne mora biti ustanova - kaže Miščević. Navodi primjer Slavonskog Broda, gdje su bile najveće potrebe za dnevnim boravkom.

- Krenuli smo u to s perspektivom da se kroz to isfiltirira onaj dio da oni sada ostanu u svojim obiteljima, a danas-sutra, kad roditelji više s njima ne budu mogli, jednostavno prelaze u stambene zajednice. Nama se to danas i događa, da se, kada roditelj umre, korisnik preseli u naš stan ili, ovisno o obitelji koju ima, ostaje u svom stanu i dobiva odgovarajuću podršku - ističe predstavnica udruge te napominje:

- Takvu situaciju imamo samo u Slavonskom Brodu. U drugim gradovima, dok su u obiteljima, uslugu pružaju lokalne roditeljske udruge, a mi smo samo ona iduća stepenica kada roditelj više ne može.