Vezani članci
TEMA TJEDNA: ZDRAVA ILI BOLESNA HRVATSKA (II.)
MARIJANA BRAŠ:
Medicina je toliko napredovala da praktično ni jedan čovjek nije zdrav, rekao je jednom davno Aldous Huxley. Jedna danska poslovica nas upozorava (a nije jedina) kako je najskuplje ono zdravlje koje se kupuje u ljekarni.
Idemo dalje. Poznata je i rečenica Marka Twaina: Budite pažljivi kada čitate knjige o zdravlju, možete umrijeti zbog tiskarske pogreške. U duhovitom tonu nastavljamo s A.J. Materijem, koji također pametno zbori: Mnogi ljudi izgube zdravlje da bi stekli bogatstvo, a zatim izgube bogatstvo da bi vratili zdravlje. Renesansni je pak genij Leonardo da Vinci zapisao: Jednu polovicu života čovjek provede gubeći zdravlje, a drugu polovicu pokušavajući ga vratiti. Ovaj set mudrih izreka zaključimo općepoznatom frazom, već otrcanom od česte uporabe, pjesnika Vergilija: Zdravlje je najveće bogatstvo.
Nakon ove uvodne elaboracije vjerojatno je cijenjenim čitateljima jasno čime se bavimo kao glavnom temom u Magazinu ove predizborne subotnje šutnje. Daklem, tema je zdravlje naroda, nacije, Hrvata i svih stanovnika Hrvatske, što u startu nije nimalo lako povezati, razložiti i obrazložiti, no svakako je poticajna i potentna tema koja se tiče svih nas, zdravih i bolesnih, više ili manje. Pritom bi pesimist vjerojatno rekao da, što se zdravlja, zdravog (nezdravog) života u Hrvatskoj tiče, svjedočimo “kapima veselja, a poplavi očaja”, da su Hrvati odavno na rubu živčanog sloma, da su sami sebi najveći krivci što pucaju po svim šavovima te da im politika pritom još više zagorčava zdravlje. Ima u tome “zrno soli”, netko će reći, i pameti, no ne valja uopćivati, jer ipak nije sve tako crno da ne bi moglo biti još crnje. Šalu na stranu, ipak utješno zvuči podatak da nismo najbolesniji u EU, i u regiji, bez obzira na to što, po mnogima, sve više gubimo kondiciju i psihički mir.
ZAŠTITA U ZAJEDNICI
O svemu tome moglo se čuti i na Međunarodnoj konferenciji o mentalnom zdravlju održanoj u Zagrebu ožujka ove godine. Taj je važan skup organizirao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u suradnji s Trimbos Institutom iz Nizozemske, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, Ministarstva zdravstva te pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Na Konferenciji je sudjelovalo desetak cijenjenih stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja iz cijelog svijeta te stručnjaci iz psihijatrije, psihologije, javnog zdravstva, socijalne skrbi iz Hrvatske. Sažeto, Konferencija je pružila priliku za razmjenu iskustava s drugim državama o razvoju zaštite mentalnog zdravlja u zajednici - o tome kako i prema kojim principima organizirati mentalnu skrb te o izazovima s kojima su se suočile zemlje koje su je implementirale, kao i o rezultatima koje je taj oblik skrbi donio u poboljšanju položaja osoba s problemima mentalnog zdravlja. Konferencija je imala fokus na ulozi pojedinca u vlastitom oporavku, ali i važnom doprinosu zajednice, koja je dužna stvoriti mrežu psihosocijalne skrbi u koju se trebaju uključiti, osim stručnjaka po obrazovanju iz područja zaštite mentalnog zdravlja, i stručnjaci po iskustvu, kao i članovi obitelji i prijatelji same osobe. U ime Ureda pravobraniteljice na skupu su sudjelovale Sunčica Pivčević Grbavac i Andreja Makar, savjetnice pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Svašta se još moglo čuti na tom međunarodnom summitu, no i u puno takvih slučajeva dobre ideje, stručnost i rasprave sjajno zvuče u teoriji, a znatno manje sjajno u praksi, uz dužno poštovanje prema uspješnim rezultatima, o kojima je također bilo govora. Drugim riječima, evidentni su problemi, no društvo, odgovorne institucije još uvijek ne čine dovoljno da bi se problemi sanirali, da bi se efikasnije djelovalo u prevenciji i liječenju, što sve dodatno nerijetko koči administracija, premda državna vlast posljednjih godina i konkretnim mjerama sustavnije i aktivnije radi na poboljšanju ukupnog stanja.
PLAŠENJE ANKETAMA
Kad se sve zbroji, puno je priča o zdravlju Hrvata, kako fizičkom tako i mentalnom. Pritom, osim vjerodostojnih istraživanja (HZZO, prema EU standardima), puno prostora u medijima zauzimaju i ankete koje daju povoda za senzacionalizam, pa se nerijetko stječe dojam kao da smo svi na umoru, da se ne liječimo i kad možemo, da je HZZO pred kolapsom, da su liste čekanja preduge, da nas farmaceuti konstantno truju - što onda sve skupa stvara sumornu sliku RH kao bolesne države i nezdrave nacije.
Kako šlag na gorki zadravstveni karton RH došlo je i istraživanje inače uglednog Eurostata, objavljeno uoči Svjetskog dana zdravlja, koji se obilježava 7. travnja. Tamo stoji kako od svih članica Europske unije Hrvatska ima najviši postotak stanovništva koji svoje zdravlje percipiraju kao loše ili vrlo loše. Prema Eurostatu, Hrvatska se po udjelu stanovnika koji svoje zdravlje ocjenjuju lošim nalazi na prvom mjestu s 13,4 posto, ispred Mađarske (11,4) i Portugala (11,3). Najmanje je nezadovoljnih svojim zdravljem na Malti, gdje svoje zdravstveno stanje lošim smatra samo 1,7 posto stanovnika. Najviši postotak građana koji svoje zdravlje ocjenjuju odličnim imaju Grčka (84,6), Irska (84,2) i Švedska (82,9), a u Hrvatskoj je taj postotak 65,3. Netom spomenuti rezultati istraživanja Eurostata (mogli bismo navesti i GfK istraživanje, izvješća OECD-a te niz drugih) ipak su u izvjesnoj mjeri dvojbenih dosega. Zapravo bi pravo stanje stvari trebale pokazivati službene zdravstvene ankete utemeljene na pravilima Europske unije kad se radi o zdravlju. Provođenjem takvih anketa, na reprezentativnom uzorku, dobiva se konkretan, utemeljen i ozbiljan uvid u zdravstveno stanje, korištenje zdravstvene zaštite i odrednice zdravlja stanovništva. Onda se takvi rezultati ankete mogu koristiti u svrhu planiranja i evaluacije aktivnosti u području promicanja zdravlja, prevencije kroničnih nezaraznih bolesti i organizacije zdravstvene zaštite.
STATUS HRVATA
Podaci su usporedivi s obzirom na dob, spol, demografska i socioekonomska obilježja, a što trenutno prema raspoloživoj rutinskoj zdravstvenoj statistici za pojedina obilježja nije uvijek moguće. Na temelju rezultata mogu se identificirati prioritetni zdravstveni problemi za koje postoji potreba za preventivnim aktivnostima.
Pritom je najvažniji alat Europska zdravstvena anketa (EHIS), koja je standardizirana i planirano se provodi svake pete godine u svim zemljama članicama EU u istoj godini. Na tom je tragu istraživanje EHIS 2 u Hrvatskoj, koje je 2014. i 2015. godine proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji sa zavodima za javno zdravstvo županija i Grada Zagreba, Državnim zavodom za statistiku i Ministarstvom zdravstva. Hrvatska kao punopravna članica EU bila je dužna provesti ispitivanje na najmanje 5000 ispitanika.
REZULTATI: Kao jako dobro svoje zdravlje opisuje 24,7 %, kao dobro 35,7 %, kao prosječno 24,7 %, kao loše 11,6 %, a kao jako loše 3,3 % stanovnika, pri čemu kao jako dobro i dobro svoje zdravlje ocjenjuje veći udio muškaraca, a kao prosječno, loše i jako loše veći udio žena.
Postojanje dugotrajne bolesti iskazuje 58,7 % stanovnika, pri čemu je 61,8 % žena, a 55,3 % muškaraca.
Zbog zdravstvenih tegoba jako ograničeno u aktivnostima koje ljudi obično obavljaju bilo je 10,7 % stanovnika, pri čemu 11,5 % žena, a 9,8 % muškaraca; ograničeno, ali ne jako 22,7 %, a uopće nije bilo ograničeno 66,6 % stanovnika.
Podaci o bolestima i kroničnim stanjima prikupljeni su prema izjavama samih ispitanika o tome jesu li u proteklih 12 mjeseci imali neku od bolesti ili stanja prikazanih u nastavku.
Astmu navodi 2,9 % muškaraca i 3,2 % žena. Kronični bronhitis, kroničnu opstruktivnu bolest pluća ili emfizem navodi 4,3 % muškaraca i 4,2 % žena. Nešto veći broj stanovnika, i to 11,0 % muškaraca i 15,2 % žena, navodi alergijske bolesti poput rinitisa, peludne groznice, upale oka, alergije na hranu ili neke druge alergije.
Udio stanovnika koji navode da su preboljeli srčani udar ili imaju njegove kronične posljedice je 2,5 % kod muškaraca i 1,7 % kod žena. Koronarnu srčanu bolest navodi 4,6 % muškaraca i 5,5 % žena. Udio stanovnika koji navode moždani udar ili imaju njegove kronične posljedice je 2,2 % kod muškaraca i 2,6 % kod žena.
Srčanu bolest navodi 4,6 % muškaraca i 5,5 % žena. Udio stanovnika koji navode moždani udar ili imaju njegove kronične posljedice je 2,2 %. Povišen krvni tlak (hipertenziju) navodi 26,8 % žena i 22,3 % muškaraca. Šećernu bolest navodi 7,2 % žena i 7,1 % muškaraca. Artrozu navodi 3,7 % muškaraca i 8,2 % žena. Teškoće s vratnim dijelom kralježnice navodi 17,8 % muškaraca i 27,3 % žena. Najveći broj stanovnika navodi poteškoće s leđnim dijelom kralježnice, i to 25,1 % muškaraca i 32,5 % žena. Probleme s bubrezima navodi 3,2 % muškaraca i 5,6 % žena, a probleme s kontrolom mokraćnog mjehura i urinarnu inkontinenciju 5,7 % muškaraca i 7,2 % žena.
Depresiju navodi 5,1 % muškaraca i 6,2 % žena.
Na pitanja o izostancima s posla zbog zdravstvenih tegoba odgovorili su samo ispitanici koji su u vrijeme anketiranja bili zaposleni. Ta pitanja odnosila su se na izostanke s posla zbog svih vrsta zdravstvenih problema spomenutih u prijašnjim pitanjima, npr. kroničnih bolesti, ozljeda, profesionalnih bolesti, ali i svih akutnih bolesti i drugih zdravstvenih problema. S posla je posljednjih 12 mjeseci zbog zdravstvenih tegoba izostalo 17,3 % muškaraca i 21,9 % žena.
Sve u svemu, kad pogledate te rezultate, možda se u nekom od njih i sami pronađete. Ili bar steknete određenu sliku o zdravstvenom stanju nacije prije nego što negdje ponovo pročitate neki od apokaliptičkih “ekskluzivnih” izvještaja o Hrvatskoj na rubu izumiranja od kojekakvih boleština, psihoza i neuroza.
Piše: Darko JERKOVIĆ
DANIJELA ŠTIMAC GRBIĆ
TROŠIMO PREVIŠE LIJEKOVA ZA SMIRENJE
Možete li malo šire pojasniti čime se bavi Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti? Koje aktivnosti provodi, kakvi su rezultati...?
- Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti HZJZ-a koordinira službe za mentalno zdravlje županijskih zavoda za javno zdravstvo, sudjeluje u izradi i provedbi strategija vezanih uz mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, predlaganju mjera i intervencija u svrhu zaštite mentalnog zdravlja te sudjeluje u projektima, vezanim uz unapređenje mentalnog zdravlja. Takav je bio i Twinning projekt "Osiguranje optimalne skrbi za osobe sa mentalnim poremećajima", koji je RH provela u suradnji s nizozemskim Trimbos Institutom, u cilju da se model sličan nizozemskom, orijentiran na zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici, implementira i u Hrvatskoj. U završnom izvješću Projekta naglašeno je kako u RH postoji velik broj educiranih stručnjaka i institucija koje su, međutim, međusobno nepovezane, ne surađuju te se kao jedan od većih problema navodi diskontinuitet zdravstvene skrbi. Naglašava se potreba reorijentacije sustava iz primarno bolničkog, u sustav koji će zadovoljavati zdravstvene potrebe tamo gdje se na najučinkovitiji način mogu zadovoljiti, tj. u zajednici, uspostavom mobilnih multidisciplinarnih timova koji će intervenciju pružati u kući pacijenta. Također, naglašena je potreba povezivanja svih dionika unutar sustava zdravstvene zaštite, kao i izvan zdravstvene zaštite u svrhu izrade smjernica i protokola o ranom prepoznavanju poremećaja i ranoj intervenciji.
Vezano uz prethodno pitanje - kakvo je mentalno zdravlje hrvatskog stanovništva, može li se donijeti neki općenit zaključak?
- Mentalno zdravlje je jedan od prioriteta SZO-a, a prema podacima HZJZ-a mentalni poremećaji su drugi najčešći uzrok hospitalizacija u RH. Kao prioritetan problem za rješavanje nameće se depresija, koja će prema procjenama SZO-a do 2030. godine biti vodeći javnozdravstveni problem u svijetu. U Hrvatskoj se stopa hospitalizacija na 100.000 od 2000. do 2015. povećala 1,63 puta (sa 77,1 na 125,7) u stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti, 2,21 put (s 131,7 na 291,7) u dnevnim bolnicama. Poseban problem predstavlja činjenica da se mentalni poremećaji, uključujući i depresiju javljaju u mlađoj životnoj dobi te nepravovremeno prepoznati i neadekvatno liječeni za posljedicu imaju dugotrajan invaliditet, značajnom narušenu kvalitetu života oboljelog i njegove obitelji te višestruki trošak za zdravstveni sustav i zajednicu. Mentalne bolesti, ranim prepoznavanjem, pravovremenom terapijom i adekvatnom socijalnom intervencijom mogu se uspješno liječiti uz potpuni oporavak oboljelog i nastavak kvalitetnog i produktivnog života. Zdravstveni sustav, stoga, treba odgovoriti izazovima povećanih zdravstvenih potreba u zaštiti mentalnog zdravlja, sukladno najnovijim znanstvenim spoznajama te zaključcima i rezultatima Twinning projekta.
Koje su sve opasnosti koje remete mentalnu stabilnost, napose mladih, ali i onih starijih, s kakvim se sve izazovima susreću, i kako ih rješavaju?
- Na žalost, pokazatelji o zdravstvenom ponašanju mladih upućuju na zaključak da je potrebno učiniti puno više na prevenciji najprije pijenja alkohola, jer smo prema pokazateljima o pijenju mladih pri vrhu europske ljestvice. Dostupnost alkoholnih pića, reklamiranje piva na televiziji, nepoštovanje Zakona o zabrani prodaje alkoholnih pića maloljetnicima pridonose ovakvim pokazateljima. Zadaća je i odgovornost svih nas u društvu donijeti i poštovati propise koji će prije svega zaštititi one koji su najranjiviji, a koji su naša budućnost. Važno je da svi uključimo savjest i da prijavimo nadležnim institucijama svaku prodaju cigareta i alkoholnih pića maloljetnicima. Prema pokazateljima o potrošnji marihuane među mladima nalazimo se u sredini europske ljestvice, ali posebno je zabrinjavajuće što konzumacija marihuane, kao i njezina dostupnost među mladima rastu. Kontroverzne poruke se šalju te je vrlo važno da se jasno odredi prema marihuani. Djelovanje marihuane na mozak adolescenata je vrlo štetno, a može izazvati i teže mentalne poremećaje. Kad govorimo o starijoj populaciji, treba reći da je Hrvatska po potrošnji anksiolitika (benzodiazepina), lijekova za smirenje, pri europskom vrhu. Ti lijekovi često se propisuju neopravdano duže negoli je preporučeno, naročito kod starijih, što je još jedan pokazatelj da se čak i lakši mentalni problemi često neadekvatno rješavaju.
Vratimo se na depresiju. Je li ona najveći problem? Koji su danas najčešći uzroci depresije među stanovništvom RH?
- Prema svim pokazateljima, depresija je velik i rastući problem u Hrvatskoj. Uzroci depresije su brojni, a ono što je važno jest depresiju na vrijeme prepoznati kako bi se pravovremeno i uspješno mogla liječiti. Naročito je važno povezivanje unutar primarne zdravstvene zaštite liječnika obiteljske medicine, pedijatara i liječnika školske medicine u provedbi probira (screeninga) na mentalne poremećaje. Bilo bi, prema navedenim pokazateljima, važno uvesti nacionalni program ranog otkrivanja depresije.
Kad se sve uzme u obzir, jesmo li i koliko mentalno zdravo društvo, odnosno društvo mentalno zdravih ljudi?
- Zdravlje se može unaprijediti, bolest se nekad može prevenirati, a nekad i ne, ali jako je važno da se svi segmenti društva angažiraju na unaprjeđenju mentalnog zdravlja i izgradnji zdravijeg društva. Što se mentalnih poremećaja tiče, njih je važno na vrijeme prepoznati i pravovremeno ih liječiti. Iznimno je važna suradnja liječnika obiteljske medicine, školske medicine, pedijatara, sa službama za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, čija djelatnost treba biti proširena na cjelokupnu psihijatrijsku skrb na primarnoj razini zdravstvene zaštite, kako bi svi oni koji su probirom detektirani, odmah bili upućeni na adekvatan tretman i liječenje. U provedbi psihosocijalnih intervencija te prevenciji ovisnosti, kao i rehabilitaciji, nužno je jače povezivanje službi za mentalno zdravlje sa sustavom policije, pravosuđa, socijalne skrbi i civilnim društvom. Samo zajedničkim djelovanjem možemo postati zdravo društvo, a zdravlje populacije odgovornost je države.(D.J.)
Prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić, dr. med., voditeljica je Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
MIRKO ŠTIFANIĆ
NA PUTU SMO PREMA BOLESNOM DRUŠTVU
U kakvoj su vezi sociologija i medicina, sociologija i zdravstvo, odnosno sociologija, zdravlje i bolesti? Možete li to malo šire pojasniti?
- Prije oko 140 godina Engleskinja Elisabeth Blakwell, pišući eseje o zdravlju, povezala je medicinu i sociologiju originalnim imenom medicinska sociologija. Nakon toga, 1897. godine, Emile Durkheim objavljuje sociološku analizu samoubojstava, a 1909. godine u Engleskoj pojavljuje se prva knjiga s naslovom Medicinska sociologija, a autor je Jame Werbasse.
Nakon toga brojni su se sociolozi bavili medicinskom sociologijom kao jednom od brojnih posebnih grana sociologije, a 2001. godine objavljena je i moja knjiga istog naslova. Dakle, sociologija i zdravstvo, odnosno sociologija, zdravlje i bolesti, u vrlo su tijesnoj vezi. U biti, medicinska sociologija svojim sociološkim znanjem bavi se zdravstvenim djelatnicima, zdravstvenim organizacijama, kao i grupama osiguranika i pacijenata, odnosno povezanošću društvenih, okolišnih, radnih i obiteljskih čimbenika i zdravlja odnosno bolesti. Na taj način ova društvena znanost pomaže u spoznaji društva o sebi i potrebnim mjerama u njegovoj izgradnji, što ima izravan utjecaj na zdravstvene, ali i na opće društvene ishode, odnosno na budućnost pojedinca, obitelji i društva. Cilj je pridonijeti multidisciplinarnom načinu razumijevanja zdravlja i bolesti, razvoju zdravstvenih i socijalnih službi i povezanosti s osobnim općedruštvenim ishodima.
Na tragu prethodnog pitanja - kakvo je sociološko gledište o zdravlju i o bolesti, nekada i danas, što kažu suvremena istraživanja, mišljenja...?
- I danas je, primjerice, aktualna sociološka analiza samoubojstava Emilea Durkheima, ili Talcotta Parsonsa, američkog sociologa tzv. funkcionalističke orijentacije koji je, osim ostalog, definirao pojam zdravlja te istaknuo da je zdrava ona osoba koja može obavljati svoju društvenu ulogu. Cilj suvremenih socioloških istraživanja zdravlja i bolesti je definirati društvene čimbenike koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Naime, istražujući stanje u društvu, na nacionalnoj ili lokalnoj razini, nastoji se pronaći takve oblike društvenog života, odnosno načina ponašanja, koja unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti, invaliditeta i umiranje, primjerice u mladosti.
Temeljni je cilj istraživanja učiniti ove spoznaje pristupačne svim slojevima stanovništva, bez obzira na društveni položaj.
Možemo li govoriti o tome da je suvremeno društvo opsjednuto zdravljem, kako fizičkim, tako i psihičkim, da se radi o svojevrsnom “lovu na zdravlje”? Što nam o tome možete reći?
- Hrvatski model zdravstva još možemo nazivati štamparovskim modelom, a nešto slično pokušao je i uspio u SAD-u uvesti Barack Obama, dok ga gospodin Donald Trump nastoji poništiti! Međutim, model tzv. liberalnog kapitalizma u Hrvatskoj je svakim danom sve oprečniji s takvim štamparovskim, tj. socijaliziranim, dakle podruštvljenim modelom zdravstva, pa u našoj stvarnosti nerijetko do zdravlja mogu doći samo one osobe koje to mogu platiti. Također, bogatije i društveno važne te medijski eksponirane osobe natječu se u “lovu na zdravlje”, misleći da mogu uvijek ostati mladi, lijepi, zdravi, a možda i da će živjeti zauvijek! Za njih nema lista čekanja, nema lijekova koje im liječnik ne smije propisati... Na moguće negativne posljedice takvog modela ponašanja nastoji upozoriti medicinska sociologija.
Vratimo se još malo na medicinsku sociologiju. O čemu se tu radi, možete li nam to malo šire pojasniti?
- U našim uvjetima života i rada, medicinska sociologija ima iznimno važnu ulogu s obzirom na golemo, a nerijetko i drastično osiromašenje znatnog dijela Hrvata koji su obeshrabreni ekonomskim problemima, nezaposlenošću, malim plaćama i mirovinama koje ne omogućavaju spajanje kraja s krajem, ali i marginaliziranjem filantropskih i moralnih te etičnih vrijednosti i solidarnosti općenito. Međutim, iseljavanje je ne manji, nego možda i najveći problem ove zemlje. Važno je pitanje kako će se iseljeni Hrvati ponašati u državi u koju su došli te hoće li nastaviti isti način života, ili neki novi, drugačiji, te kako će to utjecati na njihov život, zdravlje i obolijevanje. Od svega toga ovisi osobni, obiteljski i društveni život i uvjetuje kompenzacijsko reagiranje, odnosno ponašanje ljudi, a to znači - obolijevanje, pogoršavanje zdravlja i umiranje, nerijetko, iz razloga koji u drugim, bolje organiziranim društvima i zdravstvima, to nije tako. Ako se k tome doda tendencija slabljenja društvene moći medicinske i sestrinske profesije i opadanje profesionalnog i etičnog statusa, nije teško predvidjeti kamo to ide hrvatsko društvo, te posebno zdravstvo, na što je upozoravao akademik, prof. dr. Josip Županov, kojeg smatram i medicinskim sociologom. U takvim uvjetima, zaštita i promicanje prava pacijenata bit će sve nemogućija misija!
Kad se sve uzme u obzir, jesmo li i koliko zdravo društvo, i sa sociološkog polazišta, a ne samo zdravstvenog, fizičkog i psihičkog, koji su problemi i kako ih rješavati?
- Kvaliteta zdravlja uglavnom je samo formalno od nacionalnog interesa, iako bi trebala biti na prvom mjestu. U zbilji stanje zdravlja u sve većem opsegu određuju osobni i obiteljski odnosi odnosno načini ponašanja i razvijena svijest o rizičnom ponašanju. Zdravlje, naime, prije svega ovisi o stupnju i kvaliteti obrazovanja i informiranosti o načinima ponašanja koji jačaju zdravlje i sprečavaju bolest, s jedne strane, a s druge, od onih koji potiču, izravno ili neizravno, nastanak bolesti. Nameće se zaključak da, ako se sadašnje stanje u društvu i zdravstvu ne promijeni nabolje, na putu smo da postanemo - bolesno društvo!
Može li se govoriti o razlikama socioloških aspekata zdravlja i bolesti između juga, sjevera i istoka RH?
- Može i treba. Naime, osim što je potrebna nacionalna strategija zdravlja, zdravstva i zdravstvene politike u cilju bolje organizacije, planiranja i upravljanja tim važnim segmentom socijalne države, potrebno je i komplementarno razvijati lokalne, odnosno regionalne strategije zaštite i promicanja zdravlja. Naime, osim što istraživanja potvrđuju da, primjerice, žene u prosjeku obolijevaju od više bolesti, da ranije odlaze liječniku, brže se oporavljaju, te duže žive od muškaraca, činjenica je da postoje razlike i u obolijevanju s obzirom na mjesto življenja. Razlike u ponašanju, prehrani, podneblju i drugim uvjetima života između juga, sjevera i istoka Hrvatske su stvarnost. To su razlozi za razvoj jedne nove znanstvene discipline s imenom geografija zdravlja, a sociološka analiza bit će jedan od interdisciplinarnih pristupa ovom problemu.(D.J.)
Prof. dr. sc. Mirko Štifanić medicinski je sociolog i predsjednik Hrvatskog pokreta za prava pacijenata (HPPP)