Najveći hrvatski proizvođač obuće – Borovo d.d. u Vukovaru – opet tone u poteškoće, a radnicima u hrani pomaže Caritas. Na pitanje hoće li dobiti plaću za ožujak do Uskrsa, odgovora nema. Uprava tvornice optimistična je i ne vjeruje u “crni scenarij” glede opstanka tog domaćeg brenda tradicije duge 86 godina, a, s druge strane, u Gradu Vukovaru negoduju zbog (ne)činjenja državnih struktura za spas Borova d.d., koje je – u vlasništvu države.

Podsjetimo, u tvornici Borovo prvi je par cipela proizveden 7. lipnja 1931. S godinama je postao to gigant koji je zapošljavao 23.000 radnika i godišnje proizvodio 25 milijuna pari obuće te imao 700 maloprodajnih mjesta. U Domovinskom ratu tvornica je pretrpjela silna razaranja, a ratna šteta procjenjuje se na 270 milijuna eura. Danas tvornica zapošljava 670 radnika, od kojih je 400 u Vukovaru, ima 98 trgovina, a prosječna je brutoplaća 4019 kuna, s tim što trenutno nema putnog troška ni dodatka na staž. Iz Uprave tvrde da u Borovu ni jedan djelatnik nije na minimalcu pa predsjednik Uprave Gordan Kolundžić objašnjava da je “nažalost oko 20 posto radnika blizu tog minimalca” i prima plaću od 3300 kuna. S 20-ak dana kašnjenja plaća za veljaču isplaćena je svima, osim direktoru, kako je sam kazao.

Proizvodnja je u padu, pa će lanjskih 140.000 pari kožne obuće pasti za 35 posto, a gumeno-platneni program možda će biti i veći od 170.000 pari iz 2016. godine.

– Vlasništvo je benefit, ali i odgovornost. Ne prozivam nikoga, ali nekakvo rješenje će se ubrzo naći, intenzivno pregovaramo i s HBOR-om o pronalasku dugoročnog rješenja za Borovo. Nadamo se realizaciji kredita u iznosu od deset milijuna kuna, iz kojeg bismo djelomično podmirili dospjele obveze prema dobavljačima, bankama i isplatili jednu plaću. Hoće li to biti prije Uskrsa, ne znam – kazao je Kolundžić na konferenciji za novinare u utorak.

– Nakon toga je nužna dokapitalizacija i onda tvrtka može djelovati samostalno – dodao je, ne komentirajući hoće li to “odigrati” vlasnik ili će se tražiti strateški partner. Prema Kolundžiću, Borovu d.d. u ovom trenutku zbog “utega prošlosti” treba financijska injekcija od 120 milijuna kuna.

– Borovo ima potencijal, najveći je poslodavac u Vukovaru i drugi u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Da imamo novca, mogli bismo povećati proizvodnju i broj zaposlenih, i, dakako, da naši lojalni kupci nastave kupovati proizvode Borova – kaže Kolundžić, koji je “duboko uvjeren da će se rješenje naći”.

– Pokrenuli smo proces restrukturiranja, koji je bolan i težak, ali uloga je ove uprave dovesti tvrtku na zdravu poziciju. Prvi put 2015. godine, a i za 2016. pokazatelji su slični, bili smo u operativnoj dobiti, iako smo financijski u minusu od 18 milijuna kuna, što je ogroman skok od 267 milijuna kuna minusa s kojim je ova uprava 2012. krenula – kaže Kolundžić, dodajući i kako to znači da Borovo d.d. može živjeti od svog rada “ako mu netko pomogne u skidanju utega prošlosti”, odnosno troška predstečajne nagodbe. Taj je proces otvoren u svibnju 2013., a trajao je čak 32 mjeseca.

S druge strane, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava kaže kako je Borovo od strateške važnosti za Vukovar i Hrvatsku.

– Važna je činjenica da je Borovo u stopostotnom vlasništvu države. Država je, dakle, i odgovorna – kaže Penava. Dodaje da je Borovo danas u gubitcima, a pet godina njime “upravljaju ljudi koji s tom tvrtkom i Vukovarom nemaju nikakve veze”.

– Borovo ima budućnost i naravno da država treba činiti, i tražio sam hitnu akciju – naveo je Penava.

Uprava Borova je, pak, iznijela podatak da je većina rukovodećeg kadra s područja Vukovara ili Vukovarsko-srijemske županije, dvoje iz Osijeka i Zagreba, kao i da je 98 posto radnika u tvornici u Borovu naselju s područja Vukovara.