Vezani članci
TEMA TJEDNA: DESNE POLITIČKE OPCIJE (II.):
INTERVJU: TOMISLAV SUNIĆ
Stranka rigidne desnice A-HSP organizirala je nedavno marš u centru Zagreba, a onda i postrojavanje na glavnom zagrebačkom trgu. Pratila ih je limena glazba, ali i policija. Svi sudionici marša bili su odjeveni u crno. Pritom su istaknuli više zastava: američku, hrvatsku (ali s prvim bijelim poljem), dok je treća bila zastava neonacističke Nacionalne partije Njemačke (NPD).
Mnogi su analitirači tog bizarnog prosvjeda primijetili da je nadasve čudno što takva okupljanja i poruke policija kvalificira kao remećenje javnog reda i mira, jer pozivanje na nacizam u svakom je slučaju za kazneni progon. Hrvatska Vlada je najoštrije osudila taj incident te je iz Banskih dvora poručeno kako je cilj organizatora i sudionika spomenutih akcija sračunat i usmjeren na poticanje straha i netolerancije u društvu te je u suprotnosti s Vladinim ciljevima.
I to bi kao trebala biti hrvatska desnica, koje u Hrvatskoj u pravom smislu riječi već dugo nema, a nema ni lidera desnice, jer to su sve, kako ih se naziva, “lakrdijaši". A što je danas desnica u Hrvatskoj? Koje to zamisli ima? Za što se zalaže? Povratak u 1990.? Građanski rat? Današnja hrvatska desnica šuti o ekonomiji, a više je u prošlosti i zato se ne može nazivati desnicom, opći je stav o tom ne baš nebitnom pitanju.
EUROPA I HRVATSKA
Dr. Tomislav Sunić, glavni intelektualni autoritet Nove desnice u Hrvatskoj, o promjenama u hrvatskom društvu, kao i desničarskoj problematici kaže: “Kad je riječ o mogućim temeljnijim promjenama hrvatskog društva, odnosno pokretanju neke konzervativne revolucije, nema zasad intelektualnih pretpostavki ni pokretača za takvu revoluciju u Hrvatskoj. I hrvatski pravaši, koje bismo možda mogli teoretski uzeti kao neke stjegonoše za neke zamišljene konzervativne revolucije u Hrvatskoj, pokazali su da čine iz sebe i iz pravaških ideja vrstu dnevnopolitičke lakrdije”, zaključio je Sunić.
Prošle je godine na televizijskom kanalu Arte prikazan dokumentarac "Rechts, zwo, drei - driftet Europa ab?" (Desno, dva, tri - kreće li se Europa udesno?) koji senzacionalistički govori o jačanju desnice u Europi na primjeru Njemačke, Francuske, Poljske, ali, eto ti đavla, i Hrvatske. Međutim, kad sve što je viđeno i čuto u spomenutom dokumentarcu promotrimo hladne glave i s više razuma, a manje paranoje i žutila, teško je ne zaključiti da se umnogome radi o pretjerivanju, poopćavanju, izvlačenju pojedinačnih incidenata i na temelju njih stvaranja ishitrenih zaključaka da je Hrvatska netolerantna, maltene fašistička zemlja, što ni u kojem slučaju nije niti će ikada biti.
Kad se radi o hrvatskoj političkoj desnici, logičnim se nameće pitanje gdje je tu HDZ? Kako sada stvari stoje, jednostavan je zaključak: HDZ s premijerom Andrejom Plenkovićem postao je uljuđena stranka desnog centra, premda ima i onih koji su mišljenja da tzv. konzervativna revolucija i u HDZ-u ima svoje pristaše koji desni centar ipak vide više desno. No, o HDZ-u više zbore naši sugovornici na ovom i sljedećim stranicama.
Inače, hrvatska desnica na prošlim je izborima doživjela ne samo još jedan debakl, već svoj, čini se, konačni potop. Prvi put od samostalnosti Republike Hrvatske ni jedna stranka hrvatske desnice nije uspjela ući u Hrvatski sabor. Ni jedna stranka/koalicija desnice niti u jednoj izbornoj jedinici nije dobila više od dva posto glasova. Čak ni zbroj glasova svih stranaka i koalicija desnice ni u jednoj izbornoj jedinici ne prelazi tri posto.
DESNICA U PROŠLOSTI
Razlozi potopa hrvatske desnice u cijelosti se poklapaju, kaže Frano Čirko, bivši predsjednik mladeži, s razlozima njegova odlaska iz HČSP-a početkom srpnja prošle godine koje je sažeo u tekstu “Frano Čirko: Napuštam Hrvatsku čistu stranku prava”. Ukratko: kadrovska potkapacitiranost, programska i idejna besadržajnost, razjedinjenost, stara lica, folklorizam, zarobljenost prošlošću.
“Stari, ofucani i javnosti totalno antipatični likovi poput Pere Ćorića, Ante Đapića, Ante Kovačevića, Luke Podruga, Dražena Keleminca i ostalih samom svojom pojavom odvlačili su birače od svojih političkih opcija. Uz to, zbog svoje političke zaostalosti i bezidejnosti, dotične vođe hrvatske desnice biračima nisu uspjeli ponuditi ništa avangardnog, pametnog i politički privlačnog. Zapravo nisu ponudili ništa. Jedino se mogao čuti pokoji dosadni i nedovoljno artikulirani krik o lustraciji i zabrani crvene zvijezde petokrake”, kaže Čirko i odgovara na pitanje - ima li desnica šanse u Hrvatskoj? “Netko neupućen bi nakon rezultata izbora mogao reći da u Hrvatskoj desnica nikako ne prolazi. No, realnost je potpuno drukčija. Desnica u Hrvatskoj itekako ima prolaznost, puno veću nego ljevica, no druga je stvar što nema svoje kvalitetne i sposobne predstavnike. Nadalje, istraživanje Instutita 'Ivo Pilar' o političkom opredjeljenju Hrvatske iz 2015. godine jasno pokazuje da među Hrvatima ima veliki broj onih koji se otvoreno opredjeljuju kao 'čvrsta desnica'. Ako u tu 'čvrstu desnicu' ubrajamo one koji su na političkoj skali od 0 (izrazito lijevo) do 10 (izrazito desno) sebe pozicionirali s brojevima 8, 9 i 10, onda zaključujemo da čak 18,7 posto ljudi sebe svrstava u 'čvrstu desnicu'. Dakle, prostor za ozbiljnu i, štoviše, čvrstu desnicu u Hrvatskoj itekako postoji. No, za kapitalizaciju tog političkog prostora potrebna je ozbiljna des na politička opcija s kvalitetnim i politički potkovanim predstavnicima koji svojom po javom neće birače desnice usmjeravati na HDZ ili pak na neke nove opcije, koje doduše nikako ne pripadaju desnici”, navodi Čirko te zaključuje: “Osobno poznajem i previše kvalitetnih mladih ljudi izrazito desnog političkog opredjeljenja, koji su sposobni i spremni uzdići hrvatsku desnicu na realne grane hrvatske politike, baš kao i u većini zemalja Europe.”
Dodajmo još na kraju, uz desnu se opciju povezuje pojam konzervativno. Desničarima je nacionalna država ključna politička kategorija, kao i druge izvedene političke kategorije u obrazovanju, kulturi i slično, uključujući i izrazito pozitivan odnos prema Crkvi. Desnica je i prilično stroga, netko će reći rigidna u pitanjima spolnosti, pobačaja, obitelji, vjerovanja itd. Inzistira na jednakom odnosu prema “oba totalitarizma” iz prošlosti, ali se mora i treba riješiti blagonaklonog stava jednog svoga radikalnijeg dijela prema prošlosti (NDH), jer to nije pravi put prema novoj, uljuđenoj desnici, modernog europskog pedigrea. U protivnom, slično kao u vrijeme kontroverzne HTV-ove emisije “Latinica” Denisa Latina, bar što se tiče medija, slušat ćemo svašta i gledati svakoga tko ima ili nema ikakve veze s političkom desnicom u Hrvatskoj. A može li Hrvatska dobiti svoju Marine LePen - to ne zna ni Svevišnji, a vjerojatno ni Ruža Tomašić.
Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ
NEVEN SESARDIĆ
Angažiranje viših vrijednosti
Profesor filozofije Neven Sesardić u svojoj knjizi “Iz desne perspektive” raspravlja o tome što desnica danas predstavlja u Hrvatskoj. “Dokazano je da postoji kriva predodžba o desnici, među ljudima koji su ljevičari”, rekao je Serdarić i dodao kako lijeva ideologija prevladava u medijima u svijetu. “Svi imaju krive predodžbe. Ljevičari krivo vide desničare, a desničari ljevičare”, kazao je Sesardić i dodao da je američko istraživanje pokazalo da ljevičari imaju najviše pogrešne predodžbe o drugoj strani. Sesardić je objasnio da u nekom smislu desnicu opisuje osjećaj pripadanja nekoj grupi. “Među ljevičarima je teško pronaći neku lojalnost prema grupi. Ljevičari inzistiraju na pravednosti i osjećaju prema slabijima”, rekao je Sesardić dok na desnici postoji lojalnost prema vlastitoj grupi. “Desnica je kompleksnija jer angažira više vrijednosti nego ljevica”, kaže Sesardić i dodaje da se to pokazalo i u prijelomnim trenucima naše povijesti.
Svjetski mediji izvijestili su o neonacistima koji su marširali Zagrebom, dok je američka ambasada upozorila: “Ne povezujte SAD s ovom mrskom ideologijom”...
....................
U Hrvatskoj desnice u pravom smislu riječi već dugo nema, a nema ni lidera desnice, jer to su sve, kako ih se naziva, “lakrdijaši”...
DAVOR GJENERO DESNI RADIKALIZAM JE MARGINALNA POJAVA U RH
Kad se u Europi danas govori o političkoj desnici, obično se ne misli na klasične desne stranke, koje zagovaraju minimalnu državu i ekonomske slobode, nego se uglavnom misli na protusistemske stranke, koje odbacuju globalizam i zagovaraju s jedne strane ekonomski izolacionizam, a s druge snažan državni intervencionizam.
To nisu klasične desne političke organizacije, jer tradicionalno desnicom smatramo one stranke kojima je prioritet zaštita privatnog vlasništva i ekonomskih sloboda, stvaranje društvenog okruženja pogodnog za poduzetništvo, i minimalne države, koja je vrlo restriktivna u socijalnim transferima i koja bježi od previše upletanja u socijalnu politiku.
Današnja desnica u Europi uglavnom je nacionalistička, neprijateljska prema manjinskim skupinama, i to ne odreda svima, nego prema onima kojima pripisuje ulogu “grješnog jarca”, dakle onima koje prema njihovu mišljenju dovode u pitanje tradicionalne odnose u europskim društvima. Takva populistička desnica ne mora biti ni mizogina, ni neprijateljska prema rodnim ili spolnim manjinama, ali redovito identificira jednu socijalnu skupinu, koju smatra neprijateljskom društvu, stvara iracionalni strah u društvu zbog opasnosti što je navodno proizvodi ta skupina, i okuplja pristaše nudeći “slobodu od straha” pred tom skupinom.
U znatnom broju europskih država takvi populistički pokreti napadaju društvene elite, koje smatraju krivima da se opasnost za društvo o kojoj oni govore uopće mogla dogoditi, a kao glavnog krivca za takvu situaciju prepoznaju Europsku uniju, europsku administraciju i proeuropsku političku elitu. Otpor globaliznu čvrsto se vezuje i s otporom euroinstitucionalizmu, pa takve skupine uglavnom kao prvi lijek zagovaraju povratak državnom suverenitetu i prekid prenošenja suverenog prava odlučivanja na nadnacionalnu/naddržavnu razinu.
Natruhe ovakvog populizma u Hrvatskoj bilo je relativno lako prepoznati u anti-euro-institucionalističkoj politici što ju je na kraju svog mandata, pogotovo od početka migracijske krize, vodila vlada Zorana Milanovića. Nedavno je on vrlo otvoreno rekao kako u takvom političkom polju prepoznaje prostor za formiranje političke stranke, koja bi bila alternativa sadašnjoj političkoj nomenklaturi. Nije se, doduše, formalno ponudio za vođu takve opcije, ali je “odškrinuo vrata” za takvo što.
Svima je bilo veliko iznenađenje što je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji prošlo bez ozbiljne rasprave o “suverenističikim” posljedicama te odluke. Bilo je očekivati da će se u pristupnom periodu razgovarati o novom konceptu državnog suvereniteta, u uvjetima djelovanja unutar nadnacionalne strukture kakva je EU, ali takva rasprava je izostala. Akteri s desne margine političke arene nisu je bili sposobni nametnuti, a političari desnog centra izbjegavali su otvaranje ove teme, ne želeći komplicirati pretpristupne odnose.
Već nekoliko ciklusa zaredom desna margina u Hrvatskoj ne uspijeva se plasirati u parlament. Politička arena je defragmentirana, a u političkom životu, osim marginalnih iznimaka, sudjeluju samo stranke ustavnog luka. Tako i u vrijeme pristupanja Europskoj uniji, euroskeptici i eurofobi, protivnici pristupanja Uniji, a takvih ima u biračkom tijelu, zapravo nisu bili politički reprezentirani u nacionalnom parlamentu.
Hrvatska, općenito, nema neku snažnu desnu političku tradiciju. Niti je Ante Starčević, Otac Domovine, ali i otac pravaštva, pripadao onovremenoj desnici, osim što je zagovarao koncept tradicije državnoga prava - jedino u čemu je mogao legitimirati hrvatsku državnu samostalnost, niti je njoj pripadao Stjepan Radić, koliko god se politički referirao na socijalni tradicionalizam i hrvatsko selo. I Starčević i Radić u svom su vremenu bili izrazito naprednjački političari.
Kod nas se rasprave o desnici, ako ih ima, uglavnom svode na dnevnopolitičke svrhe?
- Objektivno, desni radikalizam u Hrvatskoj nije problem, on je folklorna marginalna pojava, koju se često hipertrofira u javnosti. Dojam o snazi i utjecaju desnice stvorila je paradigma “ili mi - ili oni” propagirana s ljevice, koja je često proizvodila nekakvu uglavnom nepostojeću “desnu opasnost”.
Zašto se u RH kroz 25 godina nije uspjela profilirati jedna prava, velika desna stranka?
- Više je razloga za to. Prije svega, radi se o nepostojanju desničarske tradicije u hrvatskom društvu. Tradicije klasične desnice, dakle stranke koja bi zagovarala ekonomske slobode, protivila se državnim socijalnim transferima, zagovarala svođenje države na “noćnog čuvara”, u nas nikada nije bilo. Populistička desnica jest opasnost, ali Hrvatska je relativno mala otvorena država, u kojoj je građanima ipak teško prodati koncept ekonomskog izolacionizma i uvjerenje kako bi nam bez slobode kretanja ljudi, roba i kapitala bilo bolje.
Etiketu desnice ljevičari (SDP najviše) lijepe svima koji nisu kao oni, odnosno desnica im služi kao populistička agenda za strašenje građana fašizmom, ustaštvom, nacionalizmom... Kako to komentirate?
- Politička isključivost i nespremnost da se drukčije od sebe prizna kao politički ravnopravne dio je autoritarne tradicije koju baštini i najveća stranka političke ljevice u Hrvatskoj. Ipak, valja reći da je današnje vodstvo SDP-a daleko manje opterećeno tim tipom političkih stereotipa, nego što je to bila ta stranka u vrijeme dok ju je vodio Zoran Milanović. Milanovićevo razdoblje na čelu SDP-a podsjetilo nas je da mogućnost organiziranja autoritarne ljevice u Hrvatskoj nije tek stvar prošlosti. SDP sada vida rane nakon desetogodišnjeg autoritarnog vodstva, ali novo vodstvo ovu stranku ponovno pretvara u demokratsku. Milanović nas je oslobodio stereotipa - i ljevica i desnica mogu biti autoritarne i nedemokratski organizirane.
Je li s Plenkovićem HDZ konačno postao pravi desni centar?
- HDZ nikada nije bio tipična desnica. On je uvijek bio naglašeno socijalna stranka, a umjesto ekonomskih sloboda uvijek je zagovarao neki oblik socijalno-tržnog gospodarstva. Razdoblje dok je HDZ vodio Franjo Tuđman najlakše je usporediti s tipom poretka koji je u Francuskoj uspostavio general de Gaulle. Degolizam je sustav fokusiran na maksimalizaciju nacionalnih dobiti u europskom i euroatlantskom okviru, i socijalno-tržno gospodarstvo. S Plenlovićem na čelu, pak, HDZ se jasno profilira kao tipična europska demokršćanska stranka, dakle stranka koja promovira kršćanski socijalni nauk, načelo supsidijarnosti, europeizam i euroatlantizam, te socijalno-tržno gospodarstvo. Takve stranke grade socijalni sustav prijateljski prema obitelji i majčinstvu, a u javnim politikama što ih provodi Plenkovićeva vlada vrlo se jasno prepoznaju demokršćanski politički principi.(D.J.)
Davor Gjenero hrvatski je politolog i nezavisni politički konzultant iz Zagreba. Bavi se političkim i stranačkim sistemima, izbornim zakonodavstvom i politikom zaštite ljudskih i manjinskih prava.
DAVOR DIJANOVIĆ
PROTIV SMO “POLITIČKE KOREKTNOSTI”
Kao što vidimo, osnovana je nova desna stranka - Generacija obnove (GO!), kojoj ste dopredsjednik. Što nam o tome možete reći?
- Stranka Generacija obnove (GO!) okuplja mlade ljude, intelektualno sazrele u samostalnoj Hrvatskoj, koji za sobom ne vuku bilo kakve kriminalne repove iz prošlosti, a posjeduju stručnost, kompetentnost i hrabrost. GO je stranka koja se zalaže za potpunu generacijsku smjenu u političkim, ekonomskim, pravosudnim, obavještajnim i kulturnim strukturama. Ne skrivamo da smo stranka desnice, nećemo podilaziti nakaznoj ideologiji “političke korektnosti” i karakterizirat će nas nepotkupljivost i beskompromisnost u obrani nacionalnih interesa. Zalažemo se za geopolitičko pozicioniranje Hrvatske u Srednjoj Europi i za moralnu obnovu hrvatskog društva koje je duboko kontaminirano balkanskim duhom prevrtljivosti, korupcije i nepotizma. Na ekonomskome planu želimo povećanje ekonomskih sloboda i manje upletanja države u područja gdje joj nema mjesta, odnosno želimo da se iz Hrvatske eliminira ortački (rodijaški) kapitalizam. Veliki naglasak stavit ćemo na kulturu, znanost i obrazovanje, bez kojih ni jedno društvo ne može napredovati, i progresivnu ekonomiju. Cilj nam je mlade senzibilizirati za to da se bore za vlastite interese i da ne dopuste da zbog starih kriminalnih elita moraju napuštati svoju domovinu.
Što je desnica danas u Europi, a što u Hrvatskoj, i ima li je uopće u Hrvatskoj, onakve kakva je recimo u EU-u? Vidimo da je HSP gotovo nestao s političke scene...
- Desnica se u Europi bavim ključnim pitanjima kao što su ekonomija, vanjska politika, demografija, identitetska i bioetička pitanja, migrantska problematika itd. Hrvatska desnica bavila se beskrajnim raspravama o prošlosti i nije bila u stanju ponuditi nove i kvalitetne ideje (tzv. metapolitika). To, međutim, ne začuđuje budući da su u vodstvima desnih stranaka često obitavale moralne ništarije, intelektualni mediokriteti, a nerijetko i pojedinci kojima bi se trebala pozabaviti jedna grana medicinske znanosti. Ekonomsku desnicu Hrvatska nikada nije imala s obzirom na to da zapravo sve lijeve i desne stranke u Hrvatskoj podupiru rodijaški kapitalizam u kojemu postoji duboka sprega politike, pseudopoduzetništva i kriminala. Što se tiče HSP-a, već nekoliko godina tvrdim da su pravaške stranke nepobitno stvar prošlosti, za razliku od pravaštva koje će živjeti dok je god samostalne i neovisne hrvatske države.
Čini se kako Hrvatskoj nedostaje kritičko razmišljanje o tome što je desnica. Kako to komentirate?
- U Hrvatskoj nedostaje kritičko razmišljanje o mnogim pojavama, pa tako i o desnici. Dok je u drugim državama desno nešto sasvim normalno i legitimno, kod nas je pojam desnice de facto kriminaliziran i stavljen na marginu. Desničar je u Hrvatskoj sinonim za krezubog primitivca koji zaogrnut velikom zastavom drži bukačke govore nakon obilne porcije janjetine i mladog luka. Oni koji su se predstavljali desničarima svojim su primitivnim ponašanjem, na žalost, dali mnogo materijala za stvaranje takve slike. Generacija obnove nudi modernu desnicu koja prati europska kretanja i koja će umjesto demagoških govora konkretnim djelima raditi za napredak hrvatskog društva i države. Res, non verba!
Zašto se u RH kroz 25 godina nije uspjela profilirati jedna prava, velika desna stranka? HSP je u početko obećavao, a onda se raspadao...
- HSP se raspao prvenstveno zbog truleži u svojim redovima. Veliki hrvatski geopolitičar, dr. Ivo Pilar, rekao je da narodi propadaju samo zbog vlastite krivnje, ako su uvjeti propasti u njima samima. Isto vrijedi i za druge kolektivitete, pa tako i stranke. Neme sumnje da je i HDZ različitim spletkarskim tehnikama dao priličan doprinos tome se u Hrvatskoj nije uspjela profilirati jaka desna stranka. Time je pilio granu na kojoj i sam sjedi i uništio si koalicijski potencijal. Zašto Orbanov Fides može tako suvereno vladati Mađarskom? Zato što je druga najjača stranke još desniji Jobbik! Kod nas se desničari ne bave kulturnim i nacionalnim identitetom, nego zbrinjavanjem članova obitelji, a stranke praktički funkcioniraju kao privatna poduzeća
Desnicom ljevičari (SDP najviše) plaše građane, govore o eskalaciji fašizma, ustaštva, nacionalizma. Što o tome kažete?
- Kao što sam rekao u jednom od prošlih pitanja, kod nas je pojam desnice politički i medijski kriminaliziran od strane medija koje kontroliraju relikti bivšeg sustava, često u sprezi sa stranim centrima moći. Hrvatska jugoidna ljevica, zarobljena u nekoj od neprijateljskih ofenziva iz Drugoga svjetskog rata, boluje od kroničnog nedostatka ideja koje bi ponudila svojim biračima, pa shodno tome mora izmišljati ustaške zmije i fašističke aždaje kako bi opravdala svoje postojanje i djelovanje. Bez fašista ljevica u Hrvatskoj ne postoji. Platforma “anti” nečega klasičan je pokazatelj nedostatka vizije i kreativnosti.
Za mnoge je i pozivanje na domoljublje, na nacionalni identitet, desni populizam?
- U Hrvatskoj je pojam domoljublje u medijima dobio posprdno značenje, upravo zbog onih koji su zaogrnuti velikim zastavama i s puno “domoljublja” na jeziku pljačkali i potkradali državu. Kao što postoji korporacija “Antifašizam d.o.o.”, tako postoji i firma “Domoljublje d.o.o.” Domoljublje se ne pokazuje demagoškim govorima i tamburanjem nacionalnih budnica, nego predanim radom za hrvatsku kulturu i identitet. Vrijeme je da birači prestanu vjerovati političkim tamburašima i da podupru one koji konkretno pridonose radu za opće dobro.
Što je s HDZ-om, nekad i danas?
- HDZ je u vrijeme rata bio politički pokret koji je za cilj imao stvoriti i obraniti hrvatsku državu u čemu je pod Tuđmanovim vodstvom i uspio. HDZ je tada objedinjavao ljude razlitičitog političkog profila, od povratnika političkih migranata do udbaških kriminalaca. Danas HDZ zasigurno ne predstavlja desnu stranku, on je stranka desnog centra. Ako gledamo europske okvire, pandan HDZ-u nije Orbanov Fides ili poljska stranka Pravo i pravda, nego Merkeličin CDU. Nakon osnivanja stranke Generacija obnove Hrvatska prvi put dobiva modernu desnu stranku, a ujedno i alternativu centrističkom HDZ-u.(D.J.)
Davor Dijanović hrvatski je publicist i kolumnist. Autor je knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere: Izabrani članci, eseji i prikazi”.