Vrtoglavica i poremećaj ravnoteže nisu neuobičajeni u djece. Njihova učestalost najvjerojatnije se ne razlikuje bitno od one u odraslih. Pa, ipak, poremećaji ravnoteže u djece rijetko se dijagnosticiraju. Neki stručnjaci drže kako vrtoglavica u dječjoj dobi i nije tako ozbiljna bolest jer su simptomi manje izraženi, pa se često pripisuju nedostatku koordinacije ili problemima u ponašanju, a nalazi dijagnostičke obrade između napadaja gotovo uredni.

Značaj liječničke procjene stanja sustava za ravnotežu u djece je u tome što bilo kakav njegov deficit može imati negativan utjecaj na: motorički i psihički razvoj, ukupno obrazovno napredovanje i kvalitetu života vezanu uz zdravlje.

Slika vrtoglavice u djece umnogome se razlikuje od one u odraslih. Djeca često nisu u stanju opisati što im se događa ili čak nisu svjesna da ono što im se događa nije „normalno“. Roditelji mogu primijetiti kako im dijete naglo prekida trenutačnu aktivnost, obično nakratko, vrlo često je dezorijentirano ili poremećene koordinacije pokreta. Oko dvije trećine djece navodi glavobolju, a jedna petina smetnje sluha u vrijeme napadaja vrtoglavice.

Ako pogledamo najčešće razloge vrtoglavice u djece, lako se zapazi da iako se većina bolesti koje izazivaju vrtoglavice u odrasloj dobi javlja i u djetinjstvu, učestalost pojedinih uzroka dosta je različita. Dok u odraslih među uzrocima vrtoglavice dominira bezalena paroksizmalna položajna vrtoglavica (BPPV) sa zastupljenošću 25 - 30 % u općoj populaciji i čak do 50 % u populaciji starijoj od 65 godina, u djece su najučestaliji neki posve drugi uzroci. Među njima se po zastupljenosti od gotovo 40 % ističe sindrom vestibularne migrene, a osobito njezin najistaknutiji predstavnik bezazlena paroksizmalna vrtoglavica dječje dobi (Benign Paroxysmal Vertigo of Childhood - BPVC), kao pretkazatelj migrene u odrasloj životnoj dobi. Na drugom su mjestu prema učestalosti i u djece i u odraslih različiti oblici psihogenih vtoglavica. U podjednakoj mjeri, kod djece su zastupljeni upalni uzroci, kao što su vestibularni neuronitis/labirintitis (16 posto), što je u odraslih mnogo rjeđe uzrok vrtoglavice. Najčešći uzrok vrtoglavica u odraslih BPPV (30 - 50 %), u djece je zastupljen u samo 11 % slučajeva. Posljedice traume (posttraumatski BPPV, potres labirinta i sl.) u djece su vrlo značajno zastupljene (8 %), dok se u odraslih javljaju u zanemarivom broju. Naravno, nemali udjel vestibularne migrene i psihogenih vrtoglavica penje se s uzrastom, pa je u adolescentnoj dobi od 13. do 18. godine značajno veći nego u najranijem djetinjstvu, uz prevladavanje psihogenih uzroka.

Bezazlena paroksizmalna vrtoglavica dječje i adolescentne dobi (BPVC) može se javiti između petog mjeseca i osme godine života, ali se najčešće javi između drugei četvrte godine života. Premda opisana kao posebna bolest još 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, mnogi autori su je i dalje smatrali oblikom vrtoglavice usko vezane uz vestibularnu migrenu, nekom vrstom kombinacije BPPV-a i migrene. Najčešće joj prethodi migrenska glavobolja ili tjelesna aktivnost kao pokretač same glavobolje. Roditelji primjećuju da je dijete nespretno, kratkotrajno poremećene ravnoteže. Mnoga istraživanja potvrdila su povezanost BPVC-a i migrene te pokazala da neka djeca već u najranijoj dobi života razviju karakteristične sliku migrenske glavobolje, a također da veliki broj djece s BPVC-om u odrasloj životnoj dobi razvije kliničku sliku migrene. Na pitanje: "Treba li liječiti ovu bolest?" odgovor je jednostavan: „Ne, nije potrebno!“ Međutim, vrlo je značajno objasniti roditeljima prirodu bolesti kako bi se otklonilo njihove razumljive strahove i zabrinutost!

Dijagnostika vrtoglavica u djece jednaka je kao i u odraslih, samo prilagođena dječjem uzrastu. Istovremeno, to je i jedan od problema ove dijagnostike, jer većina do danas razvijenih dijagnostičkih sustava nije dovoljno prilagođena djeci, pa se unatoč svem napretku u njihovu razvoju, i danas uglavnom ponajviše oslanjamo na pažljivo i detaljno uzetu anamnezu te klinički nalaz. U dijagnostici treba voditi računa o stanju zrelosti svih anatomskih i funkcionalnih veza vestibularnog sustava i uha (Eustahijeva tuba, lični živac, čeljusni zglob, živci pokretači oka i sl.) Naravno, dobivanje korisnih podataka od djece otežano je njihovim malim komunikacijskim sposobnostima, oskudnim rječnikom i neiskustvom u opisivanju svojih tegoba. Djeca vrlo često nisu u stanju odrediti koliko je vrtoglavica trajala i što ju je moglo isprovocirati. Ove poteškoće ponekad mogu dovesti do pogrešnog dojma i zaključka. Stoga se liječnik često pri uzimanju anamnestičkih podataka mora osloniti na roditelje.

Prva laboratorijska pretraga koju treba učiniti u djece mlađe od deset godina je rotacijsko ispitivanje, koje se može učiniti tako što dijete sjedi u krilu roditelja. Tu pretragu djeca uglavnom dobro podnose. Tom se probom može utvrditi obostrano oštećenje labirinta, koje je često posljedica meningitisa u najranijoj dobi ili prvi znak zaostajanja u razvoju djeteta.

U dječjoj dobi mogu se učiniti i druge probe kao što su: okulomotorne, položajne i kalorijske, ali u skraćenom obliku zbog otežanog zadržavanja pozornosti djeteta. Kalorijska dvotoplinska proba prema Fitzgeraldu i Hallpikeu koja predstavlja „zlatni standard“ u dijagnostici odraslih ovdje nije najprimjerenija zbog dječjeg okulomotornog sustava koji je još u razvoju. Zbog straha djeteta probu je potrebno učiniti samo toplom, a ne i hladnom vodom. Kao podražaj vestibularnog osjetila pri izvođenju ove probe, ako je ikako moguće, u djece bi bilo poželjno koristiti zrak.

Stjecanje sposobnosti hoda ovisi o funkciji otolitičkih osjetila. Donedavno ovu funkciju nije bilo moguće precizno ispitati, dok danas raspolažemo relativno novom pretragom vestibularnih evociranih mišićnih potencijala (VEMP), koju svakako treba učiniti u sklopu cjelokupne dijagnostike dječje vrtoglavice.

Video Head Impulse Test (vHIT) jedna je potpuno nova dijagnostička pretraga, kojom raspolažemo tek nekoliko godina, a ima poseban značaj u pedijatrijskoj dijagnostici jer ne zahtijeva za djecu ponekad zastrašujuće zamračivanje prostorije ni neugodno izazivanje vrtoglavice podraživanjem uha toplom i hladnom vodom. Unatoč navedenom, namjena vHIT nije potpuno zamijeniti postojeće dijagnostičke metode, već upotpuniti dijagnostičku sliku podacima dobivenim ispitivanjem prirodnim podražajem.

Ispitivanje sluha putem tonske audiometrije i timpanometrije, ponekad i preko pretrage evociranih slušnih potencijala moždanog debla (Brainstem Auditory Evoked Response - BAER), vrlo je značajno učiniti kako bi se otkrila moguća oštećenje sluha na razini pužnice, često udružena s oštećenjem osjetila za ravnotežu. MR mozga indicirana je samo u slučajevima opravdane sumnje na centralno izazvanu vrtoglavicu (tumori u području moždanog debla i sl.).

Liječenje je kao i kod odraslih, farmakoterapijsko, rehabilitacijsko i bihejvioralno, s tim što u slučaju djece mora biti prilagođeno uzrastu, zabavno, kroz igru, kako bi se zadržala pozornost djeteta i ostvarila bolja motiviranost i suradljivost.

Prognoza većine vestibularnih sindroma u djece je dobra jer se nakon brzo i točno postavljenje dijagnoze mogu vrlo uspješno liječiti i tako spriječiti moguće komplikacije i/ili prelazak bolesti u kronični oblik te na taj način omogućiti neometan psihomotorni razvoj djeteta.

(Autor teksta je spec. otorinolaringologije i audiologije, zamjenik ravnateljice Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, predsjednik Hrvatskog društva za vestibularnu rehabilitaciju Hrvatskog liječničkog zbora)