Sažeti odličan planinarski izlet u nekoliko rečenica postaje gotovo nemoguća misija. Naš pohod u Istru sigurno zaslužuje puno više. Ekipa je vesela (kao i uvijek) od samog početka druženja te s puno entuzijazma krećemo prema Istri... U ranim jutarnjim satima dočekuju nas članovi PD Planik iz Buzeta svojom dobrodošlicom, uz neizostavne tople napitke i preslatke kolačiće kako bismo dobili više energije, a našlo se i nešto žestice, tek toliko da dobijemo vjetar u leđa...

Krenuli smo stazom doline rijeke Mirne i polako i sigurno osvojili smo njezinih sedam slapova. Staza je lagana pa nam to nije bilo nikakav problem iako smo se velikim dijelom držali za užad, a malo i zubima za zrak. No to nije nikakav problem jer smo jako entuzijastični, a uz izvrsnog vodiča ništa nije bilo teško... Kanjon rijeke Mirne oduševio nas je svojom strukturom i ljepotom šume, iako su slapovi zbog vremenskih neprilika poprilično isušeni. Odmarali smo se u Kotlima te smo punili baterije iz ranca i ponekim pivcem, pa smo krenuli dalje, put Buzeta. U Buzetu, puni dojmova i lagano umorni, večerali smo fini gulaš s fužima te smo krenuli na vidikovac Buzeta. Na vidikovcu je bilo prekrasno, pogledi su neponovljivi, nebo se crvenilo kao da najavljuje kišu, ali mi se nismo dali... išli smo dalje, put tajanstvenog Roča i najmanjeg hrvatskog grada Huma. Sve je odisalo nekakvom mistikom i tišinom, pa smo se i mi aklimatizirali i postali tihi, da ne narušimo mir tog slikovitog gradića. Put se za taj dan tu i završio, a mi sretni i ispunjeni nekim novim saznanjima i horizontima krećemo put Rijeke, u naš Youth Hostel. Naš organizator ostao je neumoljiv i inzistirao je na ranom buđenju, pa smo silom prilika pošli na spavanje, što nama, iskreno rečeno, teško ide...

Jutro, kava, doručak, krećemo put Poklona, na kojima su nas dočekali izvrsni vodiči i domaćini, pa smo okrijepljeni i puni elana krenuli: dio lakšom a dio težom stazom. Jedan dio obilazi poučnu stazu i nakon kratkog odmora krećemona vrh Vojak, na 1396 m/n, a drugi dio grupe otišao je put Velikog i Malog Planika. Osobno sam se odlučila za lakši dio, jer me privukao vrh Učke. Staze su, moram naglasiti, divne, šuma je na mjestima gotovo kao naša slavonska, s malim ali prepoznatljivim razlikama. Uspon je bio srednje zahtjevan, a s obzirom na to da smo mi neumoljiva ekipa, uvijek idemo kud nas noge nose. Zastajali smo samo povremeno, da smirimo ritam disanja i uslikamo panorame Rijeke i Kvarnera i okolnih otoka. Mala ali snažna ekipa relativno je lako išla put vrha Učke i na njezin najviši vrh Vojak. Ovdje smo ostali bez daha i priznajemo da nas je planina osvojila bez rezerve i ostatka. Vidici su neprocjenjivi, a osjećaj adrenalina zbog ishodane staze bio je ogroman. Moram napomenuti da je ovo bio moj prvi ozbiljniji projekt u planinama, no ne i zadnji zasigurno. Tada je zrak postajao sve oštriji i hladniji te smo se ubrzanim korakom spuštali niz planinu da nas ne uhvati kiša. Nakon toga smo se grijali u planinarskom domu Poklon, gdje su nas opet dočekali ljubazni domaćini, no vrijeme nas je tjeralo dalje te, iako smo imali želju ostati u ambijentu tako lijepog mjesta, nakon ovakve avanture sjeli smo opet u autobus i krenuli put Rijeke i našeg hostela, gdje smo se pripremali za večeru u restoranu. Slijedilo je iznenađenje, dobili smo gratis malo svirke romskog benda te našem veselju nije bilo kraja, pjesme su se naručivale po željama, a dečki su svirali sve što smo poželjeli. No kratko je trajalo, morali smo dalje... Krenuli smo u obilazak svjetionika, lukobrana i starog dijela Rijeke te smo se poprilično umorni vratili u naše prenoćište.

Dan poslije išli smo u obilazak Opatije, jer smo, naravno, i u razgledanju punili baterije. Jutro je počelo uobičajeno, odmorni i spremni krenuli smo u Opatiju, koja nas je dočekala svojom ljepotom i raskoši. Hodamo put Ičića, zastali smo na kavi i kolačima, a neki su čak smočili noge u moru. Uživajući u suncu i moru koje nam pruža šetalište Lungo mare nastavili smo put Lovrana te obilazili veličanstvene ulice i uličice. Uz odličnu ekipu krenuli smo dalje, put Platka, gdje su nas domaćini dočekali izvrsnim gulašem od divljači, domaćim delicijama, a atmosferu za dobro raspoloženje pojačao je organizator svojim pošalicama te smo se sretni i ispunjeni ukrcali u bus i krenili put Slavonije.

Moram reći, kad bi čovjek poželio lijepo druženje pomiješano s finom tjelesnom aktivnošću, to bi zasigurno trebao biti jedan od ovakvih izleta.